Na današnji dan prije 33 godine uspostavljena je Hrvatska Republika Herceg-Bosna
Vrijeme:2 min, 25 sec
U složenim političkim i ratnim okolnostima tijekom 1993. godine, karakterističnim po potpunom izostanku vizije okončanja krvavog rata u BiH započetog agresijom srpskih postrojbi prvo na hrvatska područja u Hercegovini, a onda i diljem zemlje, sve procjene domaćih i međunarodnih čimbenika govorile su da Bosni i Hercegovini prijeti nastavak kaosa s posljedicama pogubnima na stanovništvo, ali i ukupnu sigurnosnu situaciju u širem okružju. Vrijeme je to u kojem srpska strana kontrolira čak 70 posto teritorija BiH, dok su Hrvati i Bošnjaci u sukobu čiji se kraj ne nazire, a što pak prijeti i potpunom slomu bilo kakve mogućnosti potencijalne zajedničke obrane zemlje od srpskog agresora, piše Večernji list BiH.
Mirovni plan
Nakon srpskog odbijanja Vance-Owenova plana, međunarodna zajednica, odnosno njezini predstavnici Thorvald Stoltenberg i David Owen, krajem srpnja iznijela je u javnost novi plan koji je predviđao ustroj unije triju republika Bosne i Hercegovine, uz uvažavanje načela konstitutivnosti naroda, ali i uz izostanak konačnog odgovora na pitanje koje bi i koliko teritorija “držala” svaka od republika. Ipak, vođeni iskrenom namjerom i željom što skorijeg okončanja rata, hrvatski politički predstavnici i ovaj plan, baš kao i one ranije, zdušno su prihvatili, nadajući se pozitivnom odgovoru i drugih dviju strana u BiH.
S ciljem njegove operacionalizacije Hrvati su 28. kolovoza, ustrojivši prije toga Zastupnički dom Hrvatske Republike Herceg Bosne, zakonodavno tijelo koje je mirovini plan i predviđao, pristali na plan, no početni optimizam zamijenilo je razočarenje nakon što su svoje stavove iznijele srpska i bošnjačka strana. Srbi, doduše, jesu prihvatili plan, ali su postavili i jasan uvjet prema kojemu ne smije biti teritorijalnih promjena, što je pak u samom startu značilo da bi zadržali nadzor nad 70 posto države, nešto što je čak i u tadašnjim okolnostima bilo neprihvatljivo. Bošnjački predstavnici su kalkulirali, tražeći veće teritorijalne ustupke, a vodeći se pritom i signalima iz međunarodne zajednice o tomu kako se trebaju teritorijalno namiriti na račun Hrvata.
Jedini bez uvjeta bili su hrvatski politički predstavnici, vodeći se mišlju da je bilo kakav mirovni plan bolji od nastavka sukoba koji svakodnevno odnosi živote na svim stranama, a zemlju gura u sve dublji kaos, sa sve manjom mogućnošću povratka na početne postavke. Baš kao i na primjeru Vance-Owenova plana osam mjeseci ranije, Hrvati su i ovaj put pokazali političku zrelost i viziju budućeg ustroja Bosne i Hercegovine temeljenog na načelima decentralizacije, konstitutivnosti naroda i uvažavanja specifičnosti proizvedenih iz multietničkog supstrata države.
Novi izazovi
Danas, 33 godine poslije, Hrvati u BiH suočeni su s nekim novim, ali i starim izazovima; u potonjem slučaju jasno je da još uvijek nisu u poziciji ostvariti ustavno načelo konstitutivnosti na onom zakonskom primjeru kroz mogućnost izbora legitimnih političkih predstavnika u Predsjedništvo i domove naroda, uključujući i često prešućeno Vijeće naroda RS-a.
U ekonomskom smislu suočavaju se sa slabostima domaćeg gospodarstva, nedovoljno konkurentnog, kao i države, nedovoljno sposobne za izgraditi otporan sustav, prilagođen suvremenim izazovima na tržištu rada.
HMS/Hrvatsko nebo
