Zabrana isticanja zastava Jedna reakcija provocira drugu: Ustavni sud BiH još je 2006. legitimirao šahovnicu, ljiljane i dvoglavog orla

srijeda, 8 srpnja 2026

Vrhunac je pak pokušaj “elita” iz političkog Sarajeva da jedino ljiljane legitimiraju kao ispravne. Pod kojima nisu činjeni zločini, koji su bili legalni… I slične bajke u koje ne vjeruju ni autori…

Nedavni potez Vlade Republike Srpske, koja je na popis zabranjenih simbola stavila i zastavu s ljiljanima, odnosno zastavu s kojom se idenificiraju Bošnjaci, ponovno je otvorila oštre prijepore. Identitetske, ali i one druge političke i nacionalističke. Većinski bošnjačka središta tijekom lipnja ususret pripremama za Svjetsko nogometno prvenstvo u SAD-u, Meksiku i Kanadi “eksplodirala” su, ponajprije od ljiljana, ali i službene zastave BiH, što nije izazvalo jednake emocije kod svih strana u zemlji. Kada se tome pridodaju prizori s nogometnih susreta bosanskohercegovačke nogometne vrste i dominacije ljiljana koje smo mogli gledati, uslijedilo je odgovor. A povod je iskorišteno trganje srpske zastave na jednome od tih susreta. Zabrana u RS-u.

Vrhunac je pak pokušaj “elita” iz političkog Sarajeva da jedino ljiljane legitimiraju kao ispravne. Pod kojima nisu činjeni zločini, koji su bili legalni… I slične bajke u koje ne vjeruju ni autori. S nastavkom da je zastava Hrvata sa šahovnicom obrubljena pleterom zapravo zastava UZP-a, a što onda dovodi do zaključka i da su Hrvati zločinci. Te proksiji susjednog “hegemona” Zagreba. Identični opisi vrijede i za Beograd, odnosno Srbe “genocidaše”. To u biti govore kako se u BiH nastavljaju voditi ratovi. Ratovi za nametanje narativa, stajališta…

U ovakvim slučajevima najbolje se držati aktualnih zakona. I što je moguće više odmaknuti od mitomanskih objašnjenja o moralnim čistoćama jednih te zloći drugih. A zakon kaže kako je u Bosni i Hercegovini plava zastava sa žutim trokutom u zemljopisnom obliku države BiH te bijelim zvjezdicama zapravo službeno obilježje. U tome, međutim, zakonu ne brani se isticanje bilo kojih drugih zastava. Bilo da su one s ljiljanima, šahovnicom ili pak dvoglavom orlom.

U prilog tome, doduše posve drugim povodom, ali potpunom pravnom analogijom, Ustavni sud je prije 20 godina dao jasno pravno, političko i običajno tumačenje oko svih tih simbola koji su u uporabi u BiH. Po žalbi pokojnog Sulejmana Tihića na ustavnost federalnog grba koji je ukinut, Sud je u predmetu U 4/04 utvrdio kako se u samoj simbolici jasno prepoznaju nacionalne veze.

Upravo zato zabrana ljiljana u Republici Srpskoj ne može se promatrati izolirano ni samo kao administrativna mjera ili sigurnosna reakcija. Ona dolazi kao odgovor na dugotrajan proces u kojem je simbol ljiljana u dijelu političkog i javnog prostora u BiH sve češće dobivao obilježje ekskluzivnog identitetskog znaka, a ne zajedničkog ili povijesno višeslojnog simbola.

Sudar tumačenja

U takvome ozračju, gdje se u javnom diskursu često inzistira na isključivoj nacionalnoj pripadnosti i političkoj interpretaciji, reakcije drugih zajednica postaju očekivane. Ono što je u jednom dijelu zemlje doživljeno kao afirmacija identiteta, u drugom je percipirano kao pokušaj simboličkog isključivanja i nametanja jedne interpretacije prostora koji je ustavno definiran kao višenacionalan. Iz tog sudara tumačenja nastaje spirala u kojoj potezi jedne strane proizvode kontrapoteze druge. Zabrana, u tom smislu, nije početak, nego nastavak već otvorenog simboličkog sukoba, koji se ne vodi samo kroz institucije nego i kroz javni prostor, medije i sportske događaje. Zašto nijedne zastave Hrvata iz BiH ili Srba nema na utakmicama reprezentacije BiH, zahtijeva jasan odgovor. Strah, neidentificiranje ili nešto treće? Takav obrazac u Bosni i Hercegovini nije nov. On se ponavlja iz političke krize u krizu, pri čemu simboli postaju najvidljivije sredstvo međusobnog nastavka vođenja ratova. Ono što bi u stabilnijim društvima ostalo u sferi kulturnog identiteta, ovdje se lako pretvara u povod za političku mobilizaciju i međunacionalno odmjeravanje snaga.

Nogometni stadioni, javni skupovi i društvene mreže u tom smislu proizvode sukob te ga najbrže reflektiraju. Oni ogoljuju činjenicu da u Bosni i Hercegovini isti simboli još uvijek nemaju zajedničko značenje, nego paralelne interpretacije koje se međusobno isključuju. Te su povod podjela i podizanja napetosti.

Autor:Zoran Krešić

večernji.ba / Hrvatsko nebo