Times of India: Čemu služe i što signaliziraju novi valovi kombiniranih ruskih zračnih napada na Kijiv?

Koji su glavni ciljevi novih i koncentriranih valova ruskih napada iz zraka na Kijev i komu se njima šalju „poruke“? Kolika je moć nove ruske rakete „Orešnik“ („Orah“) i koliko ona može biti krupan čimbenik za daljnji tijek rata? Računaju li obje strane na uspjeh putem vojnog iscrpljivanja? Je li ikakvo primirje na vidiku? – Na ta pitanja odgovara u današnjoj kolumni objavljenoj u indijskom glasilu Times of India general bojnik dr. Rajan Kochhar, umirovljeni časnik indijske vojske s 37-godišnjim iskustvom u oružanim snagama i cijenjen vojni analitičar.

Dok je fokus globalnog svijeta na zapadnoj Aziji [na Bliskom istoku], najnoviji ruski raketni i dronovski napad velikih razmjera na Kijev označuje još jednu opasnu eskalaciju u gotovo četverogodišnjem ratu u Ukrajini. Izvješća da je Moskva po treći put upotrijebila balističku raketu „Orešnik“ s hipersoničnim sposobnostima naglašavaju ne samo taktičku namjeru, već i stratešku poruku usmjerenu prema Kijevu, NATO-u i širem Zapadu.

Napad, koji je navodno ubio najmanje četiri osobe i prouzročio veliku štetu oko ukrajinske prijestolnice, odražava stalne napore Rusije da slomi ukrajinsku vojnu otpornost i psihološku izdržljivost. Obnovljena uporaba naprednih balističkih sustava također sugerira da Moskva ulazi u fazu u kojoj nastoji kombinirati iscrpljujuće ratovanje s prisilnim strateškim signaliziranjem. Udari dolaze usred sve većeg zamora na bojnom polju, rastućih ekonomskih pritisaka na obje strane i neizvjesnosti glede buduće vojne pomoći Zapada Ukrajini.

Zašto Rusija nastavlja gađati Kijev

Za Rusiju Kijev ostaje daleko više od vojnog cilja. To je političko srce Ukrajine, zapovjedni centar ukrajinske države i simboličko utjelovljenje ukrajinskog suvereniteta i otpora. Stalnim napadima na Kijev Rusija nastoji postići nekoliko međusobno povezanih ciljeva.

Prvo, Moskva namjerava potkopati ukrajinski moral. Udari na glavni grad stvaraju maksimalan psihološki učinak jer pokazuju da je i sjedište vlasti ranjivo. Ruska vojna doktrina dugo je naglašavala “strateško zastrašivanje” dubokim udarima na politička i infrastrukturna središta.

Drugo, Rusija pokušava preopteretiti ukrajinske sustave protuzračne obrane. Kijev posjeduje neke od najsofisticiranijih obrambenih mreža Ukrajine koje isporučuje Zapad, uključujući sustave Patriot, njemački sustav protuzračne obrane IRIS-T, visokotehnološki projektil IRIS-T koji može brzo manevrirati, napadati mete i direktno i u potjeri, te je opremljen visokoosjetljivim infracrvenim tražilicama za samonavođenje. Sposoban je poraziti moderne zrakoplove, nadvladati njihove sustave samozaštite i razlikovati prave mete od mamaca. Istočasnim lansiranjem velikih paljbi balističkih projektila, krstarećih projektila i bespilotnih letjelica Rusija prisiljava Ukrajinu da troši neodržive stope skupih presretačkih projektila.

Treće, napadi su osmišljeni da degradiraju ukrajinsku vojnu zapovjednu i kontrolnu strukturu. Ruski planeri vjeruju da ponovljeni udari na komunikacijska čvorišta, elektroenergetske mreže, logistička čvorišta i industrijsku infrastrukturu mogu postupno oslabiti ratni kapacitet Ukrajine.

Četvrto, udari služe u svrhu geopolitičkog signaliziranja. Korištenje naprednih projektila kao što je Orešnik ima za cilj podsjetiti NATO da Rusija zadržava dominaciju eskalacije u sposobnostima dugodometnih strateških napada. Moskva želi da zapadne prijestolnice shvate kako nastavak podupiranja Kijeva nosi sve veće rizike.

Ruski predsjednik Vladimir Putin opetovano je sukob opisao kao egzistencijalnu konfrontaciju sa Zapadom, a ne samo kao regionalni rat. U tom okviru, napadi na Kijev postaju instrumenti političkih poruka jednako kao i operacije na bojnom polju. Kao što je primijetio vojni analitičar Michael Kofman, “Rusija sve više vidi strateške napade ne samo kao vojne operacije, već i kao alate političke prisile.”

Koje su rakete i dronovi korišteni

Najnoviji napadi navodno su uključivali slojevitu kombinaciju balističkih projektila, krstarećih projektila i bespilotnih zračnih sustava. Rusija je usavršila ovu taktiku tijekom rata, integrirajući različite sustave udara kako bi zakomplicirala napore presretanja. Među sustavima za koje se vjeruje da su korišteni bili su Iskander-M – balistički projektili kratkog dometa, Kalibr – krstareće rakete koje se lansiraju s mora, Kh-101 – krstareće rakete koje se lansiraju iz zraka, bespilotne letjelice tipa Shahed i novija balistička raketa Orešnik.

Bespilotne letjelice Shahed, iranskog podrijetla, ostaju u središtu ruske udarne kampanje. Ti relativno jeftini dronovi lansirani su u veliku broju kako bi zasitili ukrajinsku protuzračnu obranu. Iako su pojedinačno ograničeni u razornoj moći, oni prisiljavaju ukrajinske snage da otkriju položaje protuzračne obrane i troše zalihe presretača.

Balistička raketa Orešnik: karakteristike i strategijska uloga

Projektil Orešnik i dalje je obavijen velom tajne, ali dostupne procjene pokazuju da je dio ruske obitelji naprednih balističkih sustava srednjeg dometa s hipersoničnim manevarskim sposobnostima koje se razvijaju. Vjeruje se da projektil ima domet od otprilike 1.000 do 5.500 kilometara, što ga svrstava u kategoriju srednjeg dometa koja je nekoć bila zabranjena prema sada nepostojećem INF-sporazumu između Rusije i Sjedinjenih Država. Njegova najvažnija karakteristika jest hitrine/brzina.

Procjene sugeriraju da projektil može letjeti hipersoničnim hitrinama većima od 10 maha. Pri takvim brzinama presretanje postaje iznimno teško jer obrambeni igrači imaju vrlo ograničeno vrijeme reakcije. Još jedna kritična značajka jest manevarska sposobnost. Za razliku od tradicionalnih balističkih projektila koji slijede relativno predvidljive putanje, Orešnik navodno uključuje manevarska vozila za ponovni ulazak sposobna mijenjati kurs tijekom završnog leta. To znatno komplicira proračune obrane od projektila.

Također se vjeruje da projektil posjeduje višestruke mogućnosti neovisnog ciljanja bojevih glava, iako su precizni detalji i dalje nejasni. Ako se potvrdi, to bi omogućilo jednom projektilu da istočasno pogodi nekoliko ciljeva ili nadjača obrambene sustave. Možda najvažnije, čini se da je Orešnik dizajniran za strategijsko signaliziranje odvraćanja. To pokazuje rusku namjeru da zadrži nadmoć u udarnim sustavima velike hitrine unatoč napretku zapadnjačke obrane od projektila.

Ruski vojni teoretičari sve više ističu hipersonično oružje kao oruđe sposobno probiti NATO-ove raketne štitove i ugroziti kritičnu infrastrukturu uz minimalno upozorenje. Bivši zapovjednik NATO-a general Philip Breedlove jednom je primijetio: “Hipersonično oružje sažima rokove donošenja odluka na opasne razine i iz temelja mijenja strategijsku stabilnost.” Ta je zamjedba sve relevantnija u ukrajinskom sukobu.

Vidimo li skori kraj rata?

Unatoč povremenim diplomatskim špekulacijama, malo je naznaka da se rat približava skorom kraju. Zapravo, posljednja eskalacija sugerira da obje strane i dalje vjeruju da vojni pritisak može poboljšati njihove pregovaračke pozicije. Čini se da je Rusija uvjerena da vrijeme ide na ruku Moskvi. Kremlj računa da bi zapadno jedinstvo moglo oslabjeti zbog ekonomskih pritisaka, političkih promjena u Europi i Sjedinjenim Državama i rastućeg umora zbog dugotrajnih obveza vojne pomoći. Ukrajina, pak, vjeruje da sam opstanak predstavlja strateški uspjeh.

Kijiv se i dalje uvelike oslanja na zapadne obavještajne podatke, financijsku pomoć i napredne oružane sustave kako bi kompenzirao ruske brojčane prednosti. Samo bojno polje sve više postaje rat iscrpljivanja. Rusija zadržava prednosti u ljudstvu, industrijskim kapacitetima i proizvodnji projektila, dok Ukrajina ovisi o održavanju tokova vanjske potpore. Rani prekid vatre također se suočava s velikim političkim zaprjekama. Rusija nastavlja zahtijevati priznanje okupiranih teritorija i sigurnosna jamstva koja ograničuju aspiracije Ukrajine spram NATO-u. Ukrajina odbija teritorijalne ustupke i inzistira na obnovi suvereniteta.

Štoviše, međusobno nepovjerenje dosegnulo je dosad neviđene razine. Obje strane sumnjaju da bi svaki prekid vatre samo omogućio drugoj da se vojno pregrupira. Postoji i šira geopolitička dimenzija. Za Moskvu je sukob prerastao u stratešku konfrontaciju s NATO-om. Za Zapad je rat postao test vjerodostojnosti odvraćanja i međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima. Kao rezultat toga, čak i ako se bojišnice stabiliziraju, sukob se može nastaviti u različitim oblicima godinama kroz raketno ratovanje, kampanje dronovima, kibernetičke operacije i ekonomski pritisak.

Korištenje sustava kao što je Orešnik pojačava opasnost da rat ulazi u fazu više tehnološke eskalacije umjesto da se kreće prema rješavanju. Strateške poruke Rusije sve više pokazuju da je ona spremna na dugotrajni sukob. Najnoviji udari na Kijev stoga ne znače samo još jednu noć bombardiranja, već upozorenje da je sukob i dalje duboko ukorijenjen, strategijski nestabilan i sposoban za daljnju eskalaciju.

Times of India/Hrvatsko nebo