Marin Katava: Što se krije iza meteorskog uspona Jakova Jozinovića, prvo u Srbiji, a onda nezaustavljivo i u Hrvatskoj?!

 

„Kako to da Jakov Jozinović gradi fantastičnu karijeru prvo u Srbiji, a tek potom u Hrvatskoj? U čemu je tajna njegova uspjeha u Srbiji? Mjesecima možemo vidjeti na srpskim tv-postajama kao i na stotinama srpskih Youtube-kanala kako se karijera mladog Jakova pumpa od srpskih novinara i youtubera do te mjere da je to čak zasmetalo i jednoj Karleuši? Je li ikad postojao slučaj u glazbenoj i diskografskoj industriji da je netko odradio čak 10 koncerata u Sava-centru a da još nije niti objavio album? […] Jakov prodire u srpsko, ali sada već osobito i u hrvatsko društvo i život medijski od Srpskog sveta pokorene, a djelomice i sve manje maskirane hrvatskim politikama, u korist upravo Srpskog sveta i osobito u širenju benigne slike nekad ’bratstva i jedinstva’, a danas prepoznato u onoj ’Ko nas bre zavadi!’ i u korist politika kakve vode sve meinstream medijske kuće u RH…“, ističe u svojoj vrlo opširnoj analizi postjugoslavenske glazbene razmjene i neojugoslavensko-velikosrbijanske politike te tomu odgovarajuće politike Hrvatske Marin Katava na svom FB-profilu. Analiza je potkrijepljena mnoštvom egzaktnih podataka o brojnim pjevačima i organizatorima, marketingu i medijima, ZAMP-u, autorskim pravima, troškovima i ostalomu. Prenosimo ju u cijelosti, uz autorovo dopuštenje.

Postavljamo pitanje koje to podjele trebamo ostavit sa strane? Trebaju li Hrvatski branitelji, silovane žene, razvrstane obitelji, pretučeni i sakaćeni branitelji i civili i djeca zaboraviti logor SPENS?

Da bi Hrvatska mirno spavala?

Da cvjeta ljubav i katolička empatija? Zar je to zaista način da Hrvatska ima miran san?

Kako bi fra Brčina, fra Mario Knezović, pater Ike Mandurić, Ksenija Abramović ili Slavko Nedić postupili da su kojim slučajem oni bili ti koji su bili zatočeni u logoru SPENS?

Da li bi voljeli da im na tom istom mjestu, u toj krvavoj dvorani održi pravi koncertni spektakl upravo JAKOV JOZINOVIĆ?

Kako to da Jakov Jozinović gradi fantastičnu karijeru prvo u Srbiji, a tek potom u Hrvatskoj? U čemu je tajna njegovog uspjeha u Srbiji? Mjesecima možemo vidjeti na srpskim tv-postajama kao i na stotinama srpskih YOU TUBE kanala kako se karijera mladog Jakova pumpa od strane srpskih novinara i you tubera do te mjere da je to čak zasmetalo i jednoj Karleuši? Je li ikad postojao slučaj u glazbenoj i diskografskoj industriji da je netko odradio čak 10 koncerata u Sava-centru a da još nije niti objavio album?

POSTOJI LI NA OVIM PROSTORIMA GLAZBENIK ZA ČIJU JE KARIJERU ZASLUŽAN TIK – TOK?

Jakov u ovome trenu dok radimo ovaj video ima tri video-spota na svom YOU TUBE kanalu. Od toga je pjesmu „Polje Ruža“ napisao Matija Cvek (tekst), a glazbu skupa Matija Cvek i Filip Vincek.

Pjesmu „Ja Volim“ je napisao Jakov Jozinović (tekst) dok je glazbu napisao Matt Shaft (Matej Magdić, violinist, kantautor i producent) te „laurakojapjeva“ odnosno Laura Sučec.

Treći video spot koji je dostupan je onaj za pjesmu „Ispred Bijele Hostije“ koji izvode skupa Dominik Lucić i Jakov Jozinović.

Postavlja se nekoliko pitanja:

• Kako je moguće da netko može s tako siromašnom audiotekom napuniti dupke koncertne dvorane kako kažu „ŠIROM REGIONA“ ? ZAR SE SVE ZAISTA SVODI NA PRIČU DA SU MU OBJAVE NA TIK-TOKU LANSIRALE KARIJERU?
• Što to baš Jakov Jozinović ima a da stotine pjevača do sad nisu imali? Kako to da baš Jakov Jozinović gradi karijeru u Srbiji a tek potom se to kao gotovo manijakalno ludilo ravno „Beatlemaniji“ prelijeva u Hrvatsku?
• Jakova Jozinovića zastupaju Matija Cvek ispred K.S.V. Creations („Kuća s Vrtom“ supružnika Matije i Miriam Cvek), te Mia Milovčić kao PR stručnjak, izvršni menadžer i marketing menadžer ispred kuće „Camerata Ragusina“ iz Dubrovnika.
• Agencija „sanjaR Agency“ koja se bavi radio distribucijom, promoviranjem kulturnih događaja i koncerata a sa sjedištem u Zagrebu redovito posluje sa Srbima na tim poslovima premda nema službeno otvoren poslovni subjekt u Srbiji.

Dakle Jakov Jozinović ima siromašnu diskografiju od samo par pjesama, ali golemi tim iza sebe koji se ne sastoji od samo jednog poslovnog subjekta.

Jakov često kaže

„Ja samo pjevam“ !

Postavlja se pitanje kolika je stvarna zarada od tri do sada snimljene pjesme i tko pokriva silna autorska prava i tantijeme kada Jakov pjeva obrade pjesama drugih izvođača jer za izvođenje tuđih pjesama i autorskih djela treba podmiriti propisane naknade i tantijeme.

Postoji legalna i vrlo uhodana suradnja Hrvatskog ZAMP-a i Srpskog SOKOJA kada se izvode originalne srpske pjesme u Hrvatskoj, odnosno pjesme hrvatskih autora u Srbiji, to naravno uključuje i obrade pjesama. Sustav naplate je vrlo kompliciran ali također, uhodan.

Kad netko drugi izvodi tuđu pjesmu, prava se dijele na nekoliko razina:

• autor glazbe
• autor teksta
• aranžer
• izvođač
• producent fonograma (diskograf)

Evo kako to praktično funkcionira:

1. Javna izvedba pjesme

Ako pjevač izvodi tuđu pjesmu na koncertu, festivalu, televiziji ili radiju: organizator događaja ili medij plaća naknadu ZAMP-u a ZAMP potom raspodjeljuje novac autorima pjesme

Primjer: Ako netko pjeva pjesmu Olivera Dragojevića koju je napisao Zdenko Runjić, honorar od autorskih prava ide Runjiću (ili njegovim nasljednicima), a ne izvođaču koji ju trenutačno pjeva.

2. Snimanje cover verzije

Ako izvođač želi službeno snimiti i objaviti obradu tuđe pjesme:

• mora regulirati mehanička prava
• diskograf ili distributer prijavljuje izdanje
• dio prihoda od streaminga/CD-a ide originalnim autorima

U Hrvatskoj to često ide preko:

ZAMP-a, diskografa poput Croatia Records, Dallas Records itd. te digitalnih agregatora. Ako se ne mijenja tekst i bit djela, često nije potrebna posebna dozvola autora za običan cover — ali autori i dalje dobivaju svoj dio novca.

3. Ako se mijenja tekst ili aranžman

Tu postaje osjetljivije.

Za:

• prijevod pjesme
• parodiju
• preradu teksta
• značajnu izmjenu melodije

– obično treba izričito odobrenje autora ili nositelja prava.

4. Tko zarađuje od čega?

Vrlo pojednostavljeno:

Vrsta prava – Tko dobiva:

■ Autorska prava

(skladatelj i tekstopisac)

■ Izvođačka prava

(pjevač/glazbenici)

■ Fonogramska prava

(diskograf/producent snimke)

Izvođač može otpjevati veliki hit, ali ako nije autor, najveći dugoročni prihod često ostaje autorima pjesme.

5. Narodnjaci, tamburaši, svadbe i klubovi

I tu formalno vrijede ista pravila.

Zato:

• kafići
• klubovi
• svadbene sale
• radio postaje
• TV kuće

plaćaju ZAMP naknade jer se javno izvodi glazba, bez obzira tko je pjeva.

6. YouTube i streaming

Na platformama poput:

• youtube.com⁠
• spotify.com⁠
• music.apple.com⁠

sustavi automatski prepoznaju pjesme i dio prihoda ide nositeljima autorskih prava.

Zato netko može uploadati cover, ali monetizacija završava kod originalnog autora ili diskografa.

Ima li hrvatski Zamp suradnju sa sličnom Srpskom institucijom?

Da, HDS ZAMP ima službenu i dugogodišnju suradnju sa srpskom organizacijom SOKOJ.

Ta suradnja je dio standardnog međunarodnog sustava kolektivne zaštite autorskih prava i uključuje:

• razmjenu autorskih naknada
• zaštitu autora u inozemstvu
• regionalne sastanke
• recipročne ugovore
• zajedničke tehničke i pravne projekte

Primjerice, prije nekoliko dana predstavnici HDS ZAMP-a sudjelovali su na regionalnom sastanku u Beogradu kojem je domaćin bio SOKOJ. Na sastanku se razgovaralo o:

■ regionalnoj AI strategiji

■ projektu „BalkanNet”

■ Ohridskom sporazumu

■ unapređenju međusobne suradnje.

HDS ZAMP na svojoj službenoj stranici također navodi da preko „recipročnih ugovora sa sestrinskim društvima u inozemstvu” štiti hrvatske autore u drugim državama i prima/prenosi honorare između zemalja. To uključuje i Srbiju.

U praksi to znači:

■ ako se hrvatska pjesma emitira u Srbiji, SOKOJ prikuplja naknadu i prosljeđuje je HDS ZAMP-u

■ ako se srpska pjesma koristi u Hrvatskoj, HDS ZAMP prikuplja naknadu i prosljeđuje je SOKOJ-u

Takva suradnja nije posebnost Hrvatske i Srbije — gotovo sve organizacije za kolektivnu zaštitu autorskih prava u Europi imaju međusobne sporazume jer glazba prelazi granice emitiranja, streaminga i koncerata.

Koliko godina je jugoslaven Ivo Josipović bio na čelu ZAMP-a?

Ivo Josipović bio je glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja (HDS), organizacije pod kojom djeluje ZAMP, od 1987. do 2000./2001. godine — ovisno o izvoru. To znači otprilike 13 do 14 godina na čelnoj operativnoj funkciji sustava.

Tko je trenutačno direktor hrvatskog Zampa?

Trenutačni glavni direktor HDS ZAMP je Nenad Marčec. Tu funkciju obnaša od 2009. godine. HDS ZAMP na svojoj službenoj stranici navodi ga kao „glavnog direktora”, dok je izvršni direktor Darko Staničić.

Što je program „BalkanNet“ i Ohridski sporazum?

Projekt „BalkanNet” i tzv. Ohridski sporazum u kontekstu organizacija za autorska prava odnose se na regionalnu suradnju društava poput HDS ZAMP, SOKOJ i sličnih organizacija iz jugoistočne Europe.

Važno je napomenuti da ovdje nije riječ o političkom Ohridskom sporazumu između Srbije i Kosova koji se često spominje u medijima. To je potpuno druga tema.

U glazbeno-autorskom kontekstu:

„BalkanNet” je regionalni projekt suradnje organizacija za kolektivnu zaštitu autorskih prava iz zemalja Balkana i jugoistočne Europe.

Ciljevi projekta uglavnom su:

■ brža razmjena podataka o emitiranju glazbe

■ precizniji obračun tantijema

■ digitalno povezivanje baza autora i pjesama

■ učinkovitije praćenje streaminga i emitiranja

■ zajednički odgovor na AI i digitalne platforme

Takvi sustavi postoje i drugdje u Europi jer moderna glazbena industrija funkcionira prekogranično.

Primjer: ako se hrvatska pjesma emitira u Srbiji ili Bosni i Hercegovini:

lokalna organizacija evidentira emitiranje: podatci se razmjenjuju kroz zajedničke sustave,  a honorari se prosljeđuju matičnoj organizaciji autora. HDS ZAMP je nedavno javno spomenuo BalkanNet na regionalnom sastanku u Beogradu.

NGO Aktiv

„Ohridski sporazum” u ovom kontekstu:

Kad HDS ZAMP govori o „Ohridskom sporazumu” na regionalnim sastancima, to se najčešće odnosi na sporazum/regionalni okvir suradnje organizacija za autorska prava iz jugoistočne Europe, a ne na geopolitički sporazum Srbije i Kosova.

Naziv dolazi od Ohrida u Ohridu, gdje su se godinama održavali regionalni sastanci društava za zaštitu autorskih prava.

U praksi to znači:

• međusobno priznavanje
• evidencija emitiranja
• standardizaciju obračuna
• suradnju u naplati tantijema
• zajedničke tehničke platforme
• razmjenu podataka o autorima i djelima

Takvi regionalni sporazumi nisu neobični: slične mreže postoje među francuskim, njemačkim, talijanskim i drugim europskim kolektivnim organizacijama.

Zašto je to bitno?

Bez takvih sporazuma:

• autori bi teže naplaćivali prava iz inozemstva
• streaming bi bio kaotičan
• radio i TV postaje bi morale pojedinačno pregovarati sa svakom državom
• veliki broj emitiranja ostao bi neevidentiran

Zato čak i države koje imaju političke napetosti često održavaju tehničku suradnju u području autorskih prava.

Sada kada smo saznali tek osnovne pojmove i o koliko se velikim poslovima tu radi moramo se zapitati kome se to isplati da jednog do nedavno umalo potpuno NEPOZNATOG izvođača lansira u Srbiji i stoji iza njega podmirujući sve ove silne troškove jer Jakov za sada izvodi 98 % obrada tuđih pjesama od ukupnog glazbenog materijala kojeg izvodi a tu je i trošak glazbenih gostiju večeri koje on redovito ima na umalo svakom većem showu.

(Aleksandra Prijović se više puta pojavila na koncertima Jakova Jozinović, posebno u Beogradu i Sava Centru. Mediji navode da je bila u publici, kupovala karte za njegove nastupe, a čak je i zajedno s njim pjevala na privatnom slavlju i u koncertnim prilikama)

Tu su naravno i troškovi agencija koje smo prije naveli, troškovi PR-a, promotora, distributera, radio difuzera, oglašivača, plakata, promotivnih materijala, letaka, jumbo-plakata, majica, kapa i ostalog „mercha“.

Dakle u ovakav poslovni rizik se nije moguće upustiti tek tako, jer je prevelik novac u pitanju.

Drugim riječima, da bi osigurali pune dvorane za ovakvu vrst izvođača kao što je Jakov Jozinović trebate imati garancije i unaprijed pripremljeni teren, morate imati golemi novinarski i televizijski (medijski) poguranac i to mora biti savršeno usklađeno.

Ima li Jakov Jozinović sve to? Pa naravno da ima!

Ali, tko je taj entitet iza svega ovoga a na čiji se zahtjev karijera Jakova pumpa do  „zvezda svih zvezda“?

Svi znamo da je u show biznisu od 100% za samo 10% zaslužan talent. Sve ostalo, onih 90% je posao za jake agencije kakve smo nabrojali ranije.

Tko stoji iza svega?

Tko stoji Iza uspjeha klinca prosječnog izgleda, ugodnog ali ničemu „posebnog“ glasa sa do sada snimljenih samo par pjesama i bez izdanog albuma te bez diskografskih nagrada (osim Večernjakove Ruže)  uzimajući naravno u obzir sav taj troškovnik?

Krenimo od onog što znamo o hrvatskom medijskom i kulturnom prostoru.

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek (Plenkovićevo „Suho Zlato“) dijeli javni novac šakom i kapom ljevičarskim i pro-jugoslavenskim aktivistima i udrugama. Puno se daje i za srpske „Novosti“ te za VIDA TV i 40 Srpskih centara.

Na javnoj televiziji HRT, vidljiv je pomak prema neo-jugoslavenskim sadržajima kao i globalističkim i to vidimo svakodnevno od kada je na vlasti HDZ-ov premijer Plenković, od doba Korone te potpisivanja Istanbulske konvencije.

Dok ovo analiziramo traje nesmiljena izdavačka aktivnost neo-jugoslavenskog tipa preko izdavačkih kuća poput kuće „Fraktura“.

Postoji dubok upliv srpskog kapitala u poslovne subjekte u RH, naročito u meinstream medije (HRT, RTL, NOVA TV).

Ti vlasnici provode svoje medijske politike a kakve su te politike možemo vidjeti svaki dan i ne treba ih na ovom mjestu nabrajati.

Ali još jednom ponovimo da Ministarstvo Ne-kulture preko ministrice koja je očita mentalna Jugoslavenka provodi sustavno globalističke politike i financira ih u suradnji sa Briselskim centrima moći a naročito rado dodjeljuje javni novac udrugama koje promiču Rodnu ideologiju i Kulturu smrti.

Na popisu ministrice Jugoslavenke se u tim politikama uvijek na ovaj ili onaj način pronađe novac ne za „Srpsku manjinu“ nego za  Veliko-srpske projekte poput Srpskih Novosti ili famoznih 40 srpskih centara kao garant provedbe neo-jugoslavenskih i velikosrpskih politika ugniježđenih skupa s SPC

(Srpskom Pravoslavnom Crkvom) u same temelje svih veleizdajničkih politika.

Dodajmo na ovu listu i aktivnosti veleizdajničkog HND-a te naročito HAVC-a

a koje s Hrvatskom imaju veze samo stoga jer imaju u nazivu riječi «Hrvatski ili Hrvatsko» a u biti su ispražnjene od svakog autentičnog hrvatskog sadržaja.

Postavljali smo si često pitanje što je sljedeće…i dobili smo odgovor.

Novi fenomen sasvim sigurno neće biti JAKOV JOZINOVIĆ sam kao takav – već njegov primjer.

Jakov Jozinović je očito rastao u katoličkoj sredini i obitelji ali koja je istovremeno i jako Srbija – Friendly.

Jakov je kao što će neki video klipovi koje ćemo ovdje pokazati od malih nogu opčinjen SRPSKIM INFLUENCERIMA i YOU TUBERIMA.

Po njegovim vlastitim riječima pratio ih od malena na stotine, oni su ga odgajali i formirali prema benignim stavovima naspram stvarnog lica srpske nacije i politike te ratnih strahota i načinili su od mladog Jakova (21 godina) Katolika Jugoslavena.

Najveći utjecaj na mladog Jakova je imao srpski influencer KIMI, pravim imenom MILOŠ KOSTIĆ i njegovi brojni You Tube, Tik – Tok i ostali kanali.

Miloš Kostić odnosno Kimi definitivno je poznat i gledan među mlađom publikom u Hrvatskoj.

Njegov kanal ima publiku iz cijele regije bivše Jugoslavije, a i sam je više puta snimao sadržaj povezan s hrvatskim influencerima i publikom.

Na YouTubu postoje i videi povezani s Jakovom Jozinovićem, uključujući naslove poput „IZNENAĐUJEM FANOVE SA JAKOVOM JOZINOVIĆEM“, gdje se recimo Jakov vozi na zadnjem sjedištu auta dok mlade obožavateljice ulaze na prednje sjedalo i dožive prava iznenađenjâ i šokove kada ugledaju Jakova na zadnjem sjedištu vozila.

Takva je u biti i šira publika Jakova Jozinovića.

Poguran s Tik-Toka spretnim menadžmentom koji sasvim sigurno zna što radi, Jakov dospijeva do statusa regionalne super-zvijezde u vrlo kratkom vremenu, a njegova publika vjerno ga slijedi i oponaša kako u glazbenom ukusu koje donosi (retro YU rock i pop), ali također i u životnim stavovima te jasno prepoznaju njegove u suštini gotovo ljubavne i romantičarske emocije prema neo-jugoslavenštini, a prepoznate u njegovoj rečenici „Glazba i ljubav nemaju granice“.

Kao pravo „osvježenje“ može djelovati prikaz razigrane i razdragane mladosti, „neopterećene ratom“ kako gradi kao „nove mostove“ mira, suradnje, te širi plitku filozofiju „ljubavi i glazbe“.

Stoga Jakov prodire u srpsko ali sada već naročito i u hrvatsko društvo i život medijski od Srpskog sveta pokoreno a djelomice i sve manje maskirano hrvatskim politikama, a u korist upravo Srpskog sveta i osobito u širenju benigne slike nekad „bratstva i jedinstva“, a danas prepoznato u onoj „Tko nas bre zavadi“ i u korist politika kakve vode sve meinstream medijske kuće u RH, od HRT-a, RTL-a, Nove TV, N1, Klasik TV-a, potom radija YAMMAT, i mnogih drugih radio kanala, poglavito društvenih mreža Tik-Tok, Facebook, X (Twitter), You Tube itd., a sve amenovano iz najvišeg vrha veleizdajničke strukture te utjelovljeno u imenu u djelu ministrice Nine, a pod sveznajućim i budnim nalik na Big Brother okom hrvatskog premijera Plenkija, koji je pravi gasitelj čim se pojavi neko vatrenije domoljubno i suverenističko žarište poput onog kakvo je na prošlim izborima predstavljao DP (Domovinski Pokret) i s epilogom vrijednim najboljih oznaških i knojevskih školâ i praksi.

Tu se dakle radi o tome da srpska i hrvatska politika imaju zajedničkog  neugodnog neprijatelja.

Tko je to?

Svi znamo da je najveći neprijatelj veleizdajničkih neo-jugoslavenskih struktura u vrhu vlasti ali i svim institucijama Republike Hrvatske MARKO PERKOVIĆ THOMPSON. Zavaravanje je odavno prošlo, a zakucano je o pod s nastupom na Hipodromu pred 560.000 ljudi. Mentalni i stvarni komunisti su upalili alarm i već prije pripremljeni projekt Jakov Jozinović dobio je znak da može krenuti u pokoravanje katoličke i domoljubne mladosti u Hrvatskoj, a sve naravno u korist Srpskog Sveta.

Naime kada se pogleda politika ZAMP-a, plodna suradnja sa srpskim SOKOJEM, dogovorena razmjena top zvijezda na relaciji Beograd – Zagreb i obratno te trag novca sasvim je jasno da pojava i glazba MPT-a smetaju i srpskoj i veleizdajničkoj orjunaškoj strukturi u Hrvatskoj.

Stoga je trebalo nešto poduzeti i poduzeli su, ali ne samo kao projekt SRPSKOG SVETA nego kao zajednički neo-jugoslavenski regionalni projekt s dalekosežnim posljedicama po Hrvatsko društvo a radi se o do sada neviđenoj promjeni političke paradigme. Protiv nas samih, protiv samostalne, neovisne i nezavisne Republike Hrvatske te onih koji su ju stvorili, a to su naši branitelji, instrumentalizirana je preko pojave JAKOVA JOZINOVIĆA i LAUDATO TV – OBITELJSKA TELEVIZIJA.

Legije obožavatelja i obožavateljica su reagirale i doslovno upareni kao kakav blue tooth uređaj na svaki i najmanji pokret ili mig njihovog novog idola Jakova stale na stranu svog omiljenog ne samo pjevača već i INFLUENCERA, bio JAKOV toga svjestan ili ne.

CILJ PROJEKTA JAKOV JOZINOVIĆ nije na prvu uspostava sanjanog REGIONA, već konačna priprema za to što žele a to je naravno nova SRBOSLAVIJA ILI CROSLAVIJA, NOVA ILIRIJA ili slično.

Kako će se to izvesti?

Pa pomoću stvaranja novog trenda a koji se služi tobože jezikom mira, ljubavi i glazbe bez granica.

Slučaj i primjer Jakova Jozinovića pokazuje da se može biti u isto vrijeme nešto što smo do sada smatrali nemogućim ili kontroverznim i to sasvim sigurno nismo očekivali a to je čovjek, mladić koji je u isto vrijeme KATOLIK i MENTALNI JUGOSLAVEN.

Imajući u vidu kakav je u biti INFLUENCER postao JAKOV Jozinović sasvim je sigurno, gotovo 99% vjerojatno da će ga mnogi u stavovima do detalja kopirati i malo po malo Hrvatska dobiva mladež koja zadržava izvana KATOLIČKU LJUŠTURU a iznutra je pro ili potpuno MENTALNO JUGOSLAVENSKA.

Naime, Generacija Z nikako ne razumije zašto se neki Hrvati bune protiv njihovog idola a koji je etnički Hrvat, predani katolik, nikome ne čini zlo, širi ljubav – mir i toleranciju te naravno prijateljstva s obje strane granice a također i glazbu bez granica, a to može biti samo RETRO JUGOSLAVENSKA GLAZBA, odnosno glazba koja ujedinjuje cijeli REGION a koja ostavlja toliko iznenađujuć dojam na generaciju Z da je porasla i prodaja starih albuma jugoslavenskih pop i rock izvođača, te se ta glazba jednostavno smatra predivnom.

Tu je naravno posao odradilo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja s gotovo kriminalnim udžbenicima iz Povijesti i Hrvatskog jezika.

Nisu rijetke obožavateljice koje već izjavljuju da slušaju upravo onu glazbu koju su slušali i njihovi roditelji a koju im je iznova otkrio upravo JAKOV JOZINOVIĆ.

Podsjetimo se, već je tu bilo i pripreme terena preko emisija A & B strana, Tvoje lice zvuči poznato, Talent Show itd.

Najčešći repertoar tih emisija se sastojao u najvećem dijelu od pjesma iz razdoblja Jugoslavije dok pjesama iz recimo zlatnog doba hrvatskog elektro popa iz devedesetih umalo niti nema.

Sve ovo ne bi imalo nikakvog smisla navoditi a da ne znamo da su maltene svi jugoslavenski bendovi i zvijezde snimale pjesme i panegirike drugu Titu i Jugoslaviji.

TE ISTE PJESME SE SLUŠAJU I SADA KOD SVIH ONIH KOJI SLUŠAJU TE RETRO ALBUME.

Jedan od najvećih donositelja takvih retro albuma koji bi odavno bili zaboravljeni je osoba po imenu Lajso Rimac koji godinama ima vrlo posjećeni blog YUGO ROCK FOREVER s kojeg se i danas mogu preuzeti albumi u mp3 formatu i čije linkove rado izmjenjuju svi koji obožavaju YUGO ROCK & POP.

Međutim, ono što je više važno jest činjenica da pojam KATOLICI JUGOSLAVENI nije neka nova dosjetka SRPSKOG SVETA.

Imali smo u turbulentnoj i tragičnoj povijesti i pokret SRBA KATOLIKA u Dalmaciji i Bosni i Hercegovini. Taj pokret nikad nije iščeznuo premda je bio politički neutraliziran bio je vrlo aktualan.

Pokret tzv. Srba katolika bio je specifična političko-kulturna pojava u Dubrovniku i dijelovima Dalmacije krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Riječ je o skupini katoličkih intelektualaca i političara koji su tvrdili da se nacionalna pripadnost ne mora vezati uz vjeru — odnosno da netko može biti katolik po vjeri, a Srbin po naciji.

Važno je naglasiti da taj pokret nikada nije predstavljao većinsko raspoloženje dalmatinskih ili dubrovačkih katolika, nego relativno uzak krug obrazovanih ljudi, novinara i političkih aktivista.

Povijesni kontekst:

U 19. stoljeću nacionalni identiteti na prostoru Austro-Ugarske Monarhije još nisu bili potpuno definirani.

U Dubrovniku je postojala jaka tradicija slavenskog kulturnog identiteta, a dio intelektualaca smatrao je da su:

• Dubrovčani dio „srpskog naroda” zbog jezika (štokavskog),
• dok drugi razvijaju hrvatski nacionalni identitet,
• a treći zagovaraju jugoslavenstvo.

Srpski nacionalni ideolozi poput Vuka Stefanovića Karadžića tvrdili su da su svi štokavci zapravo Srbi, što je snažno utjecalo na dio dubrovačkih katoličkih krugova.

Glavni protagonisti i

najpoznatiji predstavnici Srba katolika bili su:

■ Medo Pucić — dubrovački plemić i književnik; zagovarao južnoslavensko povezivanje i srpsku nacionalnu ideju.

■ Mato Vodopić — imao kompleksan odnos prema nacionalnim pitanjima; često ga se povezuje s ranim slavenskim/jugoslavenskim idejama, iako nije bio tvrdi politički srpski nacionalist.

■ Pero Budmani — filolog i akademik povezan s dubrovačkim srbokatoličkim krugovima.

■ Antun Fabris — urednik lista Dubrovnik, važnog glasila Srba katolika.

■ Ivo Vojnović — slavni književnik koji je prolazio kroz različite identitetske i jugoslavenske faze.

Njihove ideje često su bile povezane s:

• jugoslavenstvom,
• anti-austrijskim raspoloženjem,
• panslavizmom,
• kulturnim povezivanjem sa Srbijom i Crnom Gorom

Odnos prema Hrvatima i hrvatskom identitetu:

Pokret Srba katolika s vremenom je ulazio u sve žešće sukobe s hrvatskim narodnim preporodom u Dalmaciji. Hrvatski nacionalni pokret smatrao je Dubrovnik integralnim dijelom hrvatske kulturne tradicije, posebno zbog:

• dubrovačke književnosti,
• katoličke tradicije,
• povijesne povezanosti s hrvatskim zemljama.

Do početka 20. stoljeća hrvatski identitet među katolicima u Dalmaciji postaje dominantan, a srbokatolički pokret postupno slabi.

Veza s ORJUNOM:

ORJUNA (Organizacija jugoslavenskih nacionalista), osnovana 1921., nije bila izravni nastavak pokreta Srba katolika, ali postoje određene ideološke poveznice.

ORJUNA je:

• zagovarala integralno jugoslavenstvo,
• bila izrazito centralistička,
• često antisepartistička i antihrvatski usmjerena,
• koristila političko nasilje protiv komunista i hrvatskih nacionalista,
• snažno podržavala monarhiju Kraljevine Jugoslavije

Mnogi bivši dalmatinski i dubrovački jugoslavenski krugovi, uključujući neke ljude koji su dolazili iz tradicije Srba katolika ili jugoslavenskog unitarizma, kasnije su simpatizirali ORJUNU ili sudjelovali u sličnim političkim strukturama.

Posebno je važna bila Splitska regija gdje je ORJUNA bila vrlo jaka.

Ondje se spojilo:

• radikalno jugoslavenstvo,
• antitalijanski sentiment,
• dio srpskih nacionalnih elemenata,
• bivši austro-ugarski i ratni veterani.

No ORJUNA nije bila samo „srpskokatolički projekt”; bila je mnogo širi i agresivniji jugoslavenski unitaristički pokret.

Koliko su Srbi katolici bili brojni?

Povjesničari uglavnom smatraju da:

• pokret nikada nije zahvatio široke mase,
• bio je koncentriran među dijelom elite u Dubrovniku,

a nakon stvaranja moderne hrvatske nacionalne svijesti i kasnije Kraljevine SHS/Jugoslavije postupno se raspao.

Nakon Drugog svjetskog rata identitet „Srba katolika” praktički nestaje kao organizirana politička pojava u Dalmaciji i Dubrovniku.

„ISTA PITA DRUGA TEPSIJA“

Staro jugoslavenstvo u novom SRBIJA FRIENDLY ruhu:

Stvaranje nove KATOLIČKE JUGOSLAVENSKE MLADEŽI jest trenutačni prioritet SRPSKOG SVETA !

Postoji sada već na tisuću srpskih you tube kanala kojim su već hipnotizirana i najmlađa djeca i osnovnoškolci.

Često se radi o potpuno bizarnim sadržajima. Veći broj takvih kanala (YUGA FRIENDLY) dolaze i iz BiH i često ih drže Bošnjaci jugoslavenske orijentacije.

Osnovna kućna higijena koja spada na roditelje jest da se brinu i s vremena na vrijeme provjere što im djeca gledaju.

Očito da mladom JAKOVU JOZINOVIĆU nitko nije imao objasniti što je Srbija, koja je povijest Srbije, koja je povijest jugoslavenskih ideja i Orjune te Četničkog pokreta te što je Bleiburg i Križni put te Domovinski rat.

U istočnim krajevima Hrvatske kao što je Zapadni Srijem i Vukovarsko – srijemska županija vrlo je lako uhvatiti radijske i televizijske signala i u susjedne Srbije i BiH.

Još se za vrijeme Jugovine rado u tim krajevima među etničkim Hrvatima slušao recimo RADIO ŠABAC. Navest ćemo ukratko koje su se radio postaje rado slušale u Hrvatskoj za vrijeme Jugoslavije:

U istočnoj Hrvatskoj — posebno u Slavonija, Baranja, Srijem i Posavini — tijekom 1970-ih, 1980-ih pa djelomično i 1990-ih, vrlo su se slušale radio postaje iz Srbije i Bosne i Hercegovine, osobito one koje su emitirale narodnu i zabavnu glazbu. Signal je preko ravnice često bio vrlo jak, pa su neke stanice imale gotovo kultni status, slično kao Radio Šabac.

Najpoznatije među njima bile su:

• Radio Šabac — možda najlegendarniji među ljubiteljima narodne glazbe. Poznat po željama i pozdravima, kafanskoj atmosferi, „novokomponovanoj” glazbi i ogromnoj slušanosti preko Drine i Save.
• Radio Beograd — posebno Drugi program i emisije narodne glazbe. Imao je golem domet i reputaciju ozbiljnijeg radija.
• Radio Novi Sad — vrlo slušan u Baranji i Srijemu; emitirao je tamburašku, vojvođansku i narodnu glazbu.
• Radio Sombor — popularan uz Dunavski pojas i u Baranji.
• Radio Subotica — poznat po tamburaškoj i vojvođanskoj glazbi, često slušan među hrvatskim i mađarskim stanovništvom Baranje.
• Radio Tuzla — snažan signal prema Posavini i Slavoniji; kombinacija narodne i zabavne glazbe.
• Radio Sarajevo — iznimno popularan diljem bivše Jugoslavije zbog kvalitetnog programa i glazbenih emisija.
• Radio BN — kasnije, tijekom 1990-ih i 2000-tih, vrlo slušan u dijelovima Slavonije zbog turbo-folka i narodne glazbe.
• Radio Bijeljina — imao publiku uz Savu i u Posavini.
• Radio Osijek — naravno domaća ključna postaja, ali po glazbenom ukusu dio publike paralelno je slušao i srpske/bosanske stanice.

Zašto su bile toliko popularne?

Razlozi su bili:

• ravničarski teren → odličan prijem AM/FM signala,
• kulturna i obiteljska povezanost preko Save i Dunava,
• jaka popularnost narodne glazbe i tamburaša,
• emisije želja i pozdrava („čestitke”), koje su bile društveni fenomen,
• kamionske i kafanske kulture,
• činjenica da su mnoge lokalne stanice imale „opušteniji” program od službenih državnih medija.

Posebno je Radio Šabac imao gotovo mitski status među dijelom publike jer je promovirao izvođače poput:

▪︎Šaban Šaulić,

▪︎Miroslav Ilić,

▪︎Toma Zdravković,

▪︎Lepa Lukić,

i mnoge tamburaške sastave iz Vojvodine.

U mnogim slavonskim selima i kafićima 1980-ih Radio Šabac bio je gotovo stalno upaljen, osobito navečer. To se naročito na neki način osvetilo braniteljima VUKOVARA jer je Jugo soldateska danomice puštala s razglasa takvu glazbu da bi što više ometale psihu naših branitelja.

Paradoksalno Cajkaška glazba i Turbo Folk postaju tek popularni nakon Domovinskog rata kada je naročito nakon 2000 godine poharao hrvatske uši željne „GLAZBE ZA IDIOTE“

Izraz na njemačkom koji se često citira u vezi turbo-folka odnosno „cajki” je:

„Musik für Idioten“ — doslovno: „glazba za idiote“.

Taj naslov postao je poznat nakon članka njemačkog izdanja vice.com⁠

o pojmu turbo-folk iz 2011. godine

Važno je napomenuti da to nije službeni njemački naziv za turbo-folk, nego provokativan i podrugljiv naslov članka koji je kasnije postao viralan po Balkanu. Standardni njemački naziv žanra je jednostavno:

Turbo-Folk ili

Balkan-Pop / Balkanfolk u nekim medijima.

Utjecaj turbo-folka i šire „Balkan pop-folk” estetike u Hrvatskoj danas je prilično vidljiv, ali se manifestira na različite načine — od čistog folk-pop zvuka do miješanja s trapom, danceom ili komercijalnim popom.

Neki izvođači otvoreno prihvaćaju taj utjecaj, dok ga drugi kombiniraju s modernim mainstream produkcijama.

Među hrvatskim izvođačima kod kojih se često spominje jači ili djelomičan utjecaj turbo-folka/novo-folka nalaze se:

• Jelena Rozga — prvenstveno pop izvođačica, ali dio repertoara i produkcije (posebno ritmika i melodijske linije) često se uspoređuje s regionalnim folk-pop trendovima.
• Lidija Bačić — dance-pop s izraženim balkanskim i folk elementima, posebno u novijim singlovima i vizualnom identitetu.
• Maja Šuput — komercijalni party-pop koji povremeno koristi estetiku i aranžmanske obrasce bliske turbo-folku.
• Jole — zabavna glazba s elementima mediteranskog i balkanskog folk-pop senzibiliteta.
• Ivana Kovač — dio produkcije i regionalne suradnje naslanja se na mainstream balkanski pop-folk.
• Severina — posebno od 2000-tih nadalje često kombinira hrvatski pop s produkcijom i aranžmanima koji dolaze iz srpske i bosanske mainstream scene.

Albumi i suradnje s autorima iz Srbije imali su velik utjecaj.

Grše — nije turbo-folk izvođač, ali dio modernog balkanskog trapa koristi melodijske i produkcijske obrasce koji su nastali pod utjecajem folk-trapa i regionalnog mainstream zvuka.

Hiljson Mandela i Miach — novija trap/pop scena često preuzima autotune estetiku, istočnjačke melodije i ritmiku koja se djelomično preklapa s modernim turbo-folk/trap-folk trendovima.

Širi kontekst:

Danas je granica između:

▪︎turbo-folka,

▪︎balkanskog popa,

▪︎dance-folka,

▪︎trap-folka

mnogo NEJASNIJA nego 1990-ih.

Velik utjecaj imali su izvođači poput:

▪︎Cece

▪︎Jelene Karleuše,

▪︎Aca Lukas,

▪︎Mile Kitića,

te kasnije trap-folk izvođači poput Nucci i Voyage.

U hrvatskim klubovima, na svadbama i studentskoj sceni regionalni folk-pop i turbo-folk već dugo imaju veliku publiku, pa su i domaći izvođači postupno preuzimali dio tog zvuka — nekad otvoreno, nekad vrlo suptilno.

SVE JE  TO DIO OVE PRIČE KOJA JE KROZ POLJE POPULARNE KULTURE IMALA ZA CILJ OD HRVATA NAPRAVITI

SRBIJA – FRIENDLY KLONOVE.

Sustavno se i godinama takva glazba u raznim varijacijama širi hrvatskim medijskim i kulturnim prostorom dok je interes za hrvatsku glazbu u Srbiji potpuno obratan, SRBI OBOŽAVAJU HRVATSKU POP GLAZBU.

Mnogi kulturni analitičari primjećuju upravo taj paradoks: nakon ratova 1990-ih razvila se situacija u kojoj je:

• srpski turbo-folk i regionalni pop-folk snažno prisutan u dijelu hrvatskog mainstreama i noćnog života,
• dok je istodobno hrvatska pop i rock glazba vrlo slušana u Srbiji — često čak i među publikom koja politički nema posebno pozitivan stav prema Hrvatskoj.

To nije potpuno simetričan odnos, ali postoji snažna međusobna kulturna razmjena.

Hrvatski izvođači popularni u Srbiji :

U Srbiji su desetljećima vrlo popularni bili ili ostali:

• Oliver Dragojević,
• Parni Valjak,
• Prljavo Kazalište,
• Gibonni,
• Jelena Rozga,
• Severina,
• Dino Dvornik,
• Daleka Obala,
• Novi Fosili,
• Magazin.

Mnogi srpski glazbenici odrasli su na jugoslavenskom novom valu i hrvatskoj rock produkciji iz Zagreba, Rijeke, Pule i Splita.

Zašto je Thompson iznimka?

Marko Perković Thompson je specifičan slučaj jer je snažno povezan s:

■ hrvatskim ratnim identitetom,

■ domoljubnom simbolikom,

■ političkim kontroverzama.

Zbog toga u Srbiji uglavnom nema mainstream prisutnost, osim kroz političke rasprave ili medijske polemike. Slična logika vrijedi i obrnuto za neke izrazito nacionalističke srpske izvođače koji teško prolaze u hrvatskom mainstreamu.

Zašto je došlo do „inverzije”?

Postoji nekoliko razloga:

1. Turbo-folk je postao dominantna regionalna komercijalna forma

Od 2000-tih nadalje Srbija je razvila vrlo jaku komercijalnu glazbenu industriju:

• agresivna produkcija,
• regionalne TV mreže,
• klubovi,
• streaming,
• trap-folk hibridi,
• jaka diaspora.

To je omogućilo velik kulturni izvoz prema Hrvatskoj, Bosni i Hercegovina i srpskoj dijaspori.

2. Hrvatska je dugo imala jaču rock/pop tradiciju

U bivšoj Jugoslaviji hrvatski centri poput Zagreba i Splita bili su ključni za:

• novi val,
• art rock,
• dalmatinski pop,
• festivalsku glazbu.

Zato je mnogo srpske publike odraslo uz hrvatske izvođače.

3. Emocionalna i jezična bliskost

Bez obzira na politiku:

• jezik je međusobno razumljiv,
• teme su slične,
• publika dijeli nostalgiju,
• internet i YouTube su izbrisali granice tržišta.

Zanimljiv paradoks:

U praksi se danas često vidi:

• hrvatske klubove pune srpskog folk-trapa,
• dok srpska publika masovno pjeva hrvatske rock klasike iz 1970-ih i 1980-ih.

Na neki način:

■□ Hrvatska je dugo bila „izvoznik” rock/pop kulture,

• ○ a Srbija je postala dominantan „izvoznik” cajki, folk-pop i trap-pop kulture.

Može li se uzimajući sve ovo u obzir lakše shvatiti fenomen Jakov Jozinović?

To je jedna od zanimljivijih kulturnih dinamika postjugoslavenskog prostora.

Ako se fenomen Jakov Jozinović promatra kroz širi postjugoslavenski kulturni kontekst, onda postaje jasnije zašto netko iz Hrvatske može istodobno:

• koristiti hrvatski identitetski i katolički simbolički okvir,
• istovremeno imati estetiku, produkciju, način promocije ili emocionalni izraz koji dio publike povezuje s regionalnim balkanskim mainstreamom.

To nije nužno kontradikcija nego odraz današnje regionalne medijske stvarnosti.

Nekoliko slojeva tog fenomena:

1. Generacije su odrasle na zajedničkom medijskom prostoru

Današnja publika u Hrvatskoj:

• sluša srpski trap i folk,
• gleda srpske influencere,
• koristi isti TikTok/YouTube algoritam,
• prati regionalne podcaste i meme kulturu.

Istodobno publika u Srbiji konzumira:

• hrvatski pop,
• dalmatinske balade,
• hrvatske influencere,
• stare jugoslavenske rock bendove.

Zato publika više ne doživljava kulturne granice kao 1990-ih.

2. Miješanje identiteta i estetike

Kod nekih izvođača danas postoji zanimljiv spoj:

• nacionalnog ili vjerskog identiteta,
• modernog regionalnog pop izraza,
• internetske kulture,
• memetike,
• emocionalne teatralnosti.

To može stvarati vrlo polarizirane reakcije:

• jedni ih vide kao „autentične”,
• drugi kao proizvod algoritamske regionalne pop-kulture,
• treći kao svojevrsni hibrid hrvatskog identiteta i balkanskog infotainmenta.

3. Internet briše stare kulturne rovove

Nekad su:

▪︎televizije,

▪︎diskografi,

▪︎radio postaje

kontrolirali tržišta.

Danas TikTok, YouTube Shorts i Instagram favoriziraju:

▪︎emocionalni intenzitet,

▪︎viralnost,

▪︎melodramu,

▪︎prepoznatljiv karakter,

▪︎meme potencijal.

To pogoduje figurama koje izazivaju jake reakcije — pozitivne ili negativne.

4. Postjugoslavenski „shared space”

Bez obzira na političke napetosti, postoji realan zajednički kulturni prostor:

▪︎zajednički jezik/slični jezici,

▪︎sličan humor,

▪︎isti glazbeni reference,

▪︎slična internetska kultura.

U tom prostoru moguće je da hrvatska figura dobije:

▪︎srpske fanove,

▪︎hrvatske kritičare,

▪︎regionalne meme zajednice,

▪︎potpuno različita tumačenja iste osobe.

5. Zašto izaziva toliko rasprava?

Zato što takve figure često postaju „platno” na koje različite skupine projiciraju:

▪︎političke strahove,

▪︎kulturne frustracije,

▪︎nostalgiju,

▪︎pitanja identiteta,

▪︎odnos prema Balkanu,

▪︎odnos prema modernom internetu.

Pa ista osoba jednoj skupini izgleda:

▪︎kao simpatičan pop fenomen,

▪︎drugoj kao „znak propadanja kulture”,

▪︎trećoj kao regionalna internet-zvijezda,

▪︎četvrtoj kao predmet ironije ili memova.

To je dosta tipično za digitalnu kulturu 2020-ih na prostoru bivše Jugoslavije.

SLUŽBE POPUT SRPSKE BIE ZNAJU ŠTO RADE I USPJEŠNO NASTAVLJAJU SA UMETANJEM SRPSKE KULTURE ALI ONOG NAJNIŽEG TIPA (CAJKE, TURBO FOLK, TRAP FOLK) DOK SRPSKA MLADEŽ SUSTAVNO USMJERUJE PREMA HRVATSKOJ POP I ROCK GLAZBI STVARAJUĆI PODLOGU ZA BUDUĆI ZAJEDNIČKI MEDIJSKI PROSTOR KOJI VEĆ POSTOJI AKO SE UZMU U OBZIR AKTIVNOSTI HRVATSKOG ZAMP-a i SRPSKOG SOKOJA

Menadžeri koji su zaduženi da lansiraju karijere glazbenika ovo itekako dobro znaju, ali POJAVIO SE I NOVI ELEMENT POVEZAN SA FENOMENOM JOZINOVIĆ – POJAVA KATOLIKA KOJI SU SERBIJA – FRIENDLY  a nastavljaju se na nekadašnje SRBE KATOLIKE I ORJUNAŠE :

KATOLICI JUGOSLAVENI !!!

Ova analiza je pokazala da u Hrvatskoj postoji permanentan problem jugoslavenštine, kako one prave čiji su začetnici Ljudevit Gaj, Rački, Strossmayer i drugi, tako i one orjunaške koja se pretvorila u otvoreno četničku te one koju etablirala pobjeda Narodne vojske Jugoslavije i sama Jugoslavija kao nametnuta tvorevina i kao opozit svakoj ideji samostalne Hrvatske države.

Pojava KATOLIKA JUGOSLAVENA neće biti i nije nikakva iznimka, nego izgleda pravilo. Ionako smo u Jugovini imali HRVATE JUGOSLAVENE a imamo ih u samom vrhu vlasti NEPRESTANO maskirane kao Plave Komuniste (HDZ), Crvene Komuniste (SDP) i recentno zeleno globalističke kultur marksiste (MOŽEMO).

ISPADA DA SU BRANITELJI UPRAVO TAKVIMA STVORILI REPUBLIKU HRVATSKU, da bi taj nakot sada sve više počeo skidati svoje pomirbene maske a već je krenuo novi trend kojeg je zamislite u svom neznanju, neo-protestantskoj duhovnosti i željom za materijalnom dobiti dijelom podržala i KATOLIČKA CRKVA U HRVATSKOJ.

KAKO?

Pa opet naravno preko najisturenijih crkvenih medijskih influencera:

• fra Brčine
• fra Maria Knezovića
• patera Ike Mandurića …

…i cijele ekipe koncentrirane oko Ksenije Abramović, naše nove „Gospe Abramske“ i „Božje Princeze okrunjene krunom od zlata, rubina i safira („Neću neću dijamante“) kako sama sebi tepa, urednice Laudato TV – Obiteljske televizije i glavne osobe u produkciji koncerata „Progledaj Srcem“ i „Domu mom“.

Ignoriranje branitelja i braniteljskih udruga tako spada u prvi ešalon najogavnijih hrvatskih izdaja.

Zamislite samo da se u Jugoslaviji na taj način ignorirao neki zahtjev pripadnika SUBNORA.

Nije nam naravno do usporedbe Hrvatskih branitelja s partizančinama i tifusarima, ali pitanje je hipotetsko te ga treba razmotriti u tom kontekstu.

U jednom od video priloga se vidi kako to rješava naš dobri fra Brčina. U jednom Facebook statusu kako to rješava fra Mario Knezović a u trećem koje je ujedno i priopćenje pater Ivan Ike Mandurić.

Možemo tako i pročitati i objavu Ksenije Abramović i odgovor branitelja i braniteljskih udruga.

Zaključak:

Stavljanjem u potpunosti na stranu mlađahnog Srbija friendly i prema braniteljima drskog Jakova Jozinovića, a ističući kako se radi o mladiću umjetniku predivnog glasa i katoliku ekipa Laudato TV-a te svećenici koji ih prate a često i sami sudjeluju u programu LAUDATO TV-a kao suradnici možda svjesno a možda i nesvjesno su pokrenuli novi trend, trend KATOLIKA JUGOSLAVENA!

Nakon svega, nakon koncerta održanog na Dan Žena (u korizmi) u dvorani SPENS u Novom Sadu gdje je Jakov Jozinović pokriven svojim menadžmentom izjavio kako „glazba nema granice“ (kao recimo suradnja hrvatskog ZAMP-a i srpskog SOKOJA) te sudjelovanja Jakova Jozinovića u programu duhovnog koncerta „PROGLEDAJ SRCEM“  Hrvatski branitelji su ispali kao Drekavci i Karakondžule iz Srpske mitologije, a Jakov Jozinović slatki anđeo božanskog glasa, napadnut bez povoda, i naravno žrtva histerije kao nekolicine branitelja koji nisu dokazali postojanje „NAVODNOG LOGORA SPENS“ kao i zločina tamo počinjenih.

I kako sad od toga ne bi nastao novi trend a možda i novi kulturno društveni pokret, pokret koji prepoznajemo pod imenom KATOLIKA JUGOSLAVENA, etničkih Hrvata koji su napokon rat, ratne strahote i ratne priče ostavili iza sebe i okrenuli se miru, suradnji sa susjedima i mentalnoj toleranciji prema svakoj budućoj tvorevini poput REGIONA i slično. Ovaj put katolike, katoličku mladež i svećenike influencere te ekipu oko Laudato TV nije nitko sa Srbima nije uspio zavadit.

TVORCI MEMORANDUMA SANU I PROMOTORI SRPSKOG SVETA MOGU BIT ZADOVOLJNI.

Ali tu su još uvijek Hrvatski branitelji i oni naši sinovi i kćeri koji su nedvojbeno hrvatski odgojeni. Republika Hrvatska ima mnoge probleme, mlada je država sa upravljačkom strukturom premreženoj mentalnim jugoslavenima, ali slobodna, samostalna, neovisna nezavisna nakon predugih 900 godina.

ZAR ITKO MISLI, BILO U FIKTIVNOJ CROSLAVIJI BILO U SRBIJI I REGIONU da ćemo odustati bez borbe, bez megdana, bez otpora?

Ova se zemlja zove Hrvatska. Hrvat je ime drevnog podrijetla, znanost priznaje da lingvistički nije slavenskog nego Iransko – Sarmatskog ili još ranije Indo – Iranskog podrijetla. Mi nećemo odustati, mi se ne predajemo makar svi do zadnjeg izginemo na nekom novom Bleiburgu ali zapamtite HRVAT više nikad neće položiti oružje jer…

NAŠA OLUJA NE PRESTAJE !

p.s.

Znamo što radite. Itekako znamo.

Bonus razmišljanje kao EPILOG:

A ŠTO JE SA SVIJETOM MODE & LIFESTYLINGA?

SVIJET MODE KAO

DA JE STVOREN ZA OBAVJEŠTAJNO

& KONTRA

– OBAVJEŠTAJNO DJELOVANJE

Mi smo previše toga prošli da bi ikad više bili naivni. Dobro se zna iz raznih primjera u svijetu da je svijet mode vrlo pogodan za špijunsko i obavještajno djelovanje.

Na ovim „širim prostorima“ ima na desetke agencija koje posluju upravo u granicama koje je nekad imala pokojna Jugoslavija i tu im poslovi najbolje idu, ali i vrlo lako je stvoriti i preduvjete za djelovanje korupcije.

Recentno, poznat je slučaj Journala

JOURNAL MEDIA d.o.o..posluje u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji.

Prema javno dostupnim podacima posao je krenuo ovim redoslijedom:

• Hrvatska — portal je pokrenut 2015. godine u Zagrebu. Više izvora navodi da je Journal „startao 2015.”, a tvrtka registrirana je krajem 2014.
• Srbija — Journal Srbija (Journal.rs) pokrenut je 2022. godine, sa zasebnom beogradskom redakcijom i lokalnom tvrtkom.
• Slovenija — Journal.si lansiran je 2024. godine kao slovenska ekspanzija brenda.

Dugogodišnja direktorica te agencije je bila Iva Radić (Balaban) nekad vrlo prisna prijateljica sa Severinom, sad navodno više ne razgovaraju.

Portal Journal.hr, koji je lansiran 2015. godine, s vremenom je izrastao u medijski brend s izdanjima za srpsko i slovensko tržište.

Partiji u organizaciji Ive Radić («Journal Partyji») postali su sinonim za društveni događaj godine na kojem se okuplja hrvatska modna i showbiz elita. Iako je projekt izgradila od nule, čini se kako će Iva Radić u narednom razdoblju svoju energiju morati usmjeriti na sudnice umjesto na crvene tepihe.

Jer dogodio se:

POTRES U SVIJETU MEDIJA: Iva Radić je napustila direktorsku poziciju Journala i podnijela kaznene prijave zbog izvlačenja novca!

Godinu i pol dana istrage i kaznena prijava

Kako navodi Radić, njezina borba za istinu traje već dulje vrijeme. Još prije više od osamnaest mjeseci, uočivši nepravilnosti u poslovanju, angažirala je sudskog vještaka čiji su nalazi potvrdili sumnje u niz kaznenih djela protiv gospodarstva na štetu njezine tvrtke.

„Povodom navedenog obratila sam se nadležnom državnom odvjetništvu te podnijela kaznenu prijavu. Postoji osnovana sumnja da je skupina fizičkih osoba, rodbinski povezanih s drugim suvlasnikom društva Journal d.o.o. u Sloveniji, sudjelovala u radnjama kojima su sredstva iz društva Journal Media d.o.o. izvlačena na nezakonit način“, izjavila je Radić.

Iva Radić, osnivačica i zaštitno lice jednog od najutjecajnijih lifestyle portala u regiji, Journal.hr, više nije njegova direktorica.

Kako je i objavila na svojim društvenim mrežama, Radić je otkrila kako je njezino povlačenje s čelne funkcije tek vrh ledenog brijega u ozbiljnoj pravnoj bitci koju vodi zbog sumnji u malverzacije unutar tvrtke Journal Media d.o.o.

NE TVRDIMO NA OVOM MJESTU DA JE Journal Media d.o.o. nekakva špijunska baza, ne pada nam napamet.

Samo želimo ukazati da je najpogodniji prostor za obavještajno djelovanje visoki svijet mode i lifestylinga jer to nije prikazano samo u nekakvim filmovima, to je tako i u realnom životu, poznat je niz takvih slučajeva u svijetu.

Zanimljivo nam je poslovanje firmi koje uspješno posluju u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i BiH. Bez obzira na korupciju, Journal je uspješan poslovni subjekt i godinama okuplja kremu iz svijeta mode „REGIONA“.

Naime, Matija Cvek i Mia Milovčić te osobno i mladi Jakov Jozinović su među uzvanicima, s Jakovom se često obavljaju „photo sessions“, odnosno modno snimanje, editorijal, fotoseanse itd.

To je s obzirom na popularnost ovog katolika jugoslavena potpuno normalno.

Tu se naime ljudi iz svijeta mode susreću, dogovaraju poslove ali i partijaju. Takvo međunacionalno okruženje kakvo se stvara na takvim ili sličnim partijima, promocijama, modelinzima je naravno posebno pogodno za onu vrst djelovanja koju ako smo ikad gledali filmove Jamesa Bonda, Nemoguće Misije i slično možemo nazvati špijunskim.

NAJČEŠĆE su prava meka za špijunsko djelovanje radi same prirode takvog posla a to je regionalna suradnja.

Je li Jakov Jozinović, miljenik publike, katolik i vrlo Srbija-friendly orijentacije špijun?

Pa naravno da nije.

Niti su PR, producentske kuće i menadžmenti, modne agencije i slično apriorni špijunske ispostave…ali uvijek je moguće da budu.

Ipak, mi čvrsto vjerujemo Jakovu i njegovoj tvrdnji da „on samo pjeva“. Sav ostali posao sasvim sigurno obavlja netko drugi ili možda treći ili možda ipak „ne“. Ali, možda i „da“.

 

Marin Katava/FB/Hrvatsko nebo