Dinko Pejčinović: BAUK TREĆEG ENTITETA (2. dio)
Vrijeme:2 min, 12 sec
utorak, 19. svibnja 2026.
Na tradicionalnom TradFestu, koji se u Zagrebu održao krajem prošlog mjeseca, potegnuta je i jedna nadasve zanimljiva tema, za koju su i organizatori smatrali da bi mogla privući veliku pozornost. Riječ je, dakako, o trećem entitetu, ključnom pitanju za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Odmah su uslijedile i raznovrsne reakcije. Muslimani-Bošnjaci, kao i uvijek do sada, ideju su dočekali s bijesom i prijetnjama. Srbi su, uglavnom, pronašli svoj interes u podjeli Federacije i konfederalizaciji BiH.
Hrvatska strana zauzela je barem tri različita stava. Patriotski dio nacije podupro je ponovnu upostavu Herceg-Bosne kao najbolji način za rješavanje hrvatskog pitanja u BiH. Službene strukture, uključujući i vladajuću stranku, odlučile su se na uobičajenu europsku politiku guranja problema pod tepih im diplomatskog prenemaganja. Jedini izuzetak bio je istup euro-zastupnika Tomislava Sokola i HDZ-ove kandidatkinje za Predsjedništvo BiH, Darijane Filipović, koja je, vjerojatno, dobila odobrenje stranačkog vrha da uoči jesenskih izbora malo podilazi biračima. Treću skupinu predstavili su ljevičarski novinari, stručnjaci i političari, kojima treći entitet i dalje izgleda kao „podjela Bosne“, čemu se, jasno, protive, kao što su se svojedobno protivili i podjeli Jugoslavije. I, za kraj, ostala je još šarolika skupina hrvatskih „desničara“ koja se o trećem entitetu nerado izjašnjava, valjda zato što im narušava neke stare, promašene postavke?!
Karta podjele
Na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a veleposlanik Zlatko Lagumdžija predstavio je kartu BiH s ucrtanim granicama nacionalnih entiteta, čime je na najbolji mogući način pridonio internacionalizaciji hrvatskog pitanja. Kartu kojom je pritom mahao Lagumdžija nije isisao iz malog prsta, nego prekopirao od izlagača na TradFestu dr. sc. Ivana Pepića. Pepić je u svom kratkom i ne osobito inovativnom izlaganju iznio i prijedlog moguće podjele BiH na tri nacionalna entiteta, čemu je priložio spomenutu kartu nepoznatog autora. Čini se da pritom nije konzultirao nikakve stručnjake za problem hrvatsko-muslimanskog razgraničenja, inače mu se ne bi dogodilo da zagovara potpuno neostvarive ciljeve. Primjerice, na „Pepićevoj“ karti čitav je Mostar, i grad i općina, ucrtan kao sastavni dio hrvatskog entiteta,što je rješenje koje se moglo ostvariti 1992., u vrijeme neposredno nakon oslobađanja Mostara (operacija „Lipanjske zore“!), dok je danas više u domeni fantastike.
Ni granice u središnjoj Bosni nisu ucrtane osobito pametno, a svakom iz tih krajeva jasno je da ih Muslimani-Bošnjaci neće prihvatiti bez žestoke prisile. Treba li antagonizirati protivnika nerealnim zahtjevima? Zar ne bi bilo pametnije problem središnje Bosne riješiti nekakvim kompromisom, poput stvaranja zasebnog distrikta, što je autor već više puta predlagao?! Lako je Pepiću iz Zagreba pričati bajke, ali na terenu stvari izgledaju drukčije!
Povezano
Autor:Dinko Pejčinović
Hrvatsko nebo
