Davor Velnić: Kraj početka

„Borba za opstanak cjelovitog Izraela je borba za očuvanje Zapadne civilizacije i njezinih tekovina. Padom Izraela pada Stari zavjet, judaizam i kršćanstvo. […] Za komunističku partiju religija je opijum za narod i tu je Partija nemilosrdna od prvog dana uspostave svoje tiranije. Ne podnosi na svom prostoru dva oltara i dva boga: Vladimira Putina i bilo kakvog drugog boga, Xi Jingpina i ikakav spomen na Boga Abrahamove vjere. Dok je Vođa u životu, nema konkurenciju, a onda stiže novi od krvi i mesa. Predsjednik Donald Trump je izabrani predsjednik, ni dobar ni loš, jednostavno nužnost trenutka. On će lakše izaći na kraj s kineskom mandarinskom perfidijom, jer nije član bratstva Scull & Bones, ekskluzivnog kruga umoljenih sveučilišta Yale, slizanoga s kineskim partijskim vrhom.“ – To uz ostalo piše – gledajući na to što se zbiva u svezi s Iranom i drugim dijelovima svijeta suprotno dominantnim gledanjima u globalnomu medijskom carstavu i u svijetu politike – Davor Velnić u svojoj novoj kolumni u Hrvatskom tjedniku. Prenosimo ju u cijelosti, uz autorovu suglasnost.

Predsjednika Donalda Trumpa samo je dopalo obračunati se s agresorima na judeokršćansku civilizaciju. Htio ne htio, palo mu je u zadaću pa ga čak ni spasiteljem Zapada ne možemo zvati. Umjesto njega na dužnosti predsjednika SAD-a mogao je biti bilo tko drugi izabrani američki predsjednik i u zadanim koordinatama geopolitičkog prostora i vremena s više ili manje oklijevanja uradio bi isto. Stoga nije ovo neko „Trumpovo doba“, makar će ovo razdoblje svjetska povijest eponimski spominjati upravo njegovim imenom. Jednostavno je došlo vrijeme da se zaustave gnojni procesi koji od pada Berlinskog zida sustavno ugrožavaju svjetski suživot različitih svjetonazora, kultura, tradicija i demokratskih procesa. Kad se sve svrši, a jednom svemu dođe kraj, nastupit će vrijeme lizanja rana i zamornih povijesnih analiza, post festum nadmudrivanja i intelektualnih prenemaganja sveznajućih eksperata. Još će nas jednom intelektualisti zaglupljivati objašnjavajući nam slobodnozidarske konspiracije kao da smo zaglupljeni Netflixovi pretplatnici. Širokoj javnosti je neshvatljivo da su načela vladanja uvijek približno ista, prepoznatljiva, a ideologije jednoumlja ne oklijevaju zapasati i sebi podčiniti što veći komad svijeta i čovječanstva. I samo je o tome sve vrijeme riječ.

Protiv združenih komunističko-islamističkih najezda i rastakanja tradicionalnih vrijednosti

Došlo je do grla i tiha većina nije imala kud. Tišina se zlonamjerno interpretirala slabošću, stoga se gazilo po svetinjama tradicije i strpljenju je došao kraj. Sazrjeli su plodovi sramotnog strpljenja i nezadovoljstvo Slobodnog svijeta, one civilizacije koja je čovječanstvo u 2. svjetskom ratu oslobodila nacifašizma, tražilo je akciju dovoljno snažnu da se može suprotstaviti najezdi komunističko-džihadističkog jednoumlja i gnjileži u vlastitom društvu. Ideje borbe protiv distopijske globalizacije – koja namjerava poništiti svijet stvaran stoljećima – postale su dijelovi jednog većeg plana u kome se Svijet mora osloboditi autoritativnih tiranija, njihovih osvajačkih apetita i autokratskih modela vladanja ljudima. Upravo ove agresije na naš svijet kojeg smo sa zadovoljstvom živjeli i kojeg ne želimo promijeniti zbog združenih komunističko-islamističkih najezda. Prije svega mislim na migracijsku agresiju na Europu i SAD, tj. džihadističku islamizaciju Zapada i na agresiju Rusije na Ukrajinu, kao i na neprestane terorističke napade Hamasa, Hezbolaha, Huta… na Izrael.

Kvaziliberalno i „napredno“ rastakanje tradicionalnih kršćanskih vrijednosti i obitelji „domaći“ je proizvod uzgojen unutar ateizirane judeokršćanske uljudbe. Nisu na djelu nikakve mračne urote, takve se smišljaju i rišu u glavama praznoglavih medija i izmanipuliranih političkih analitičara, da bi se potom te skice bacale u koš i prepuštale kavanskim sveznalicama. Ovdje pod našim prozorima i u stvarnom vremenu izvode se prava ratna djelovanje, ljudi ginu u masama, imovina nestaje u trenutku, svijet krvari i nanovo se obnavlja u grču poraza i slavi pobjeda, a neizvjesnost krade misao na budućnost. Nije o energentima riječ, u pitanju je rat ljudi Slobodnog svijeta sa združenim jednoumljem.

Komunizam nije vojno pobijeđen kao, na primjer, nacifašizam i to je začetak novih nesreća za čovječanstvo

Svijet se nije bitno promijenio padom SSSR-a, samo je čovječanstvo dobilo šansu da potraži bolja rješenja. Komunizam nije vojno pobijeđen kao, na primjer, nacifašizam i to je začetak novih nesreća za čovječanstvo. Padom Berlinskog zida započele su tihe podmukle promjene koje će produbiti već stvorene civilizacijske razlike i dodatno podgrijati vješto sakrivene ambicije zloćudnih i pritajenih autokrata kostimiranih u vođe nacija. Uspostavljena je sovjetska Rusija u posjedu istog atomskog arsenala kao i SSSR. Sovjetska doktrina „Mrtve ruke“ nimalo se nije promijenila i ta prijetnja nije do danas uklonjena. Isto kao što se na tom prostoru nije promijenila piramida vlasti od Ohrane preko ČEKA-e (Črezvičajnaja komissija), NKVD-a, KGB-a do danas FSB-a i GRU-a. Frustracija imperijalnim SSSR-om i ratna prijetnje iz Moskve konstanta su posljednjih stotinu godina, jer ništa se iz sovjetskih vremena nije promijenilo: Sovjetska Komunistička partija i njen represivni aparat u Rusiji nije nimalo izgubio na svojoj moći niti je represija prema vlastitim građanima popustila. Zloduh sovjetizma i Kominterne itekako je živ, jednako ambiciozan i ratoboran kao i sve vrijeme nakon Oktobra.

LGBTŽNJ zajednica i migrantska plima dio su istog master plana i sužnji istog gospodara – oružje jedne te iste agresije na judeokršćansku uljudbu

NATO se uspavao, izgubio ratnički tonus, raspustio Gladio uvjeren da je s Hladnim ratom svršeno i postao više politički korektor nego vojni čimbenik. Hladni rat je završen bez pravog sovjetskog poraza. Europa je s veseljem dočekala kraj napetosti i svoju sigurnost potpuno prepustila NATO-u, tj. Americi. Uspavala se Europa i počela živjeti od godišnjeg odmora do božićnih i svih prigodnih blagdana. Ni migrantske horde ni džihadistički terorizam ni islamizacija europskih prostora ni ruska agresija na Ukrajinu nisu joj otvorile krmeljive oči i nije htjela vidjeti da nisu migrantske horde stigle raditi i zbog integracije nego su razlozi osvajački.

Ateizirana briselska Europa još računa na birokratiziranu državnu suverenost svojih članica i bezrezervnu vojnu američku pomoć. U tom istom razdoblju europska pederastija, sve njezine derivacije slizana s „progresivnim“ ljevičarstvom, uočavaju i iskorištavaju „svoju prigodu“ pretvarajući mušku populaciju u ladyboyse, a žensku ravnopravnost u muškobanjasti mačizam. LGBTŽNJ populacija podupire masovne migracije makar su običaji, koje ti migranti iz islamskih država donose sa sobom (šerijat), u suprotnosti sa seksualnim progresistima. LGBTŽNJ zajednica i migrantska plima dio su istog master plana i sužnji istog gospodara – oružje jedne te iste agresije na judeokršćansku uljudbu.

Nezasitne ideje o Kini kao Središnjem carstvu ostale su ukorijenjene kao i sve vrijeme carstva

Komunistički režim N.R. Kine poradio je na garderobi i to je sva njegova promjena: svoje čelnike svukao je iz neuglednih sivih maovki s četiri džepa sprijeda, navukao im bijele košulje, svezao svilene kravate i obukao u zapadnjačka odijela. Za Kineze to su samo preporučeni kostimi i ta garderobna promjena ne smije nikog zavarati, jer se ništa osim prigodnog navlačenja kostima Zapadnjaka nije dogodilo; samo komunistički mandarini svijetu izgledaju manje zastrašujuće. Nezasitne ideje o Kini kao Središnjem carstvu ostale su ukorijenjene kao i sve vrijeme carstva.

Od prvog carstva Qin Shi Huangdija Kina se neprestano teritorijalno širi i ne staje. Kolapsom SSSR-a, svog starog ideološkog rivala, Kina je osjetila prigodu da u dogledno vrijeme rusko gospodarstvo i tehnologiju podredi svojim osvajačkim ambicijama. Podrška Rusiji da napadne Ukrajinu nije se zbila bez kineske bezrezervne podrške, i to traje. Upravo se ostvaruje iščekivano „dogledno vrijeme“: Rusija je postala tehnološki i financijski posve ovisna o Kini, a u toj geopolitičkoj trgovini Kina je priskrbila svoj (povijesni) životni prostor i neograničen pristup sirovinama – naime cijeli Sibir. Rusko-kineski marksistički prijepori i međusobno blaćenje revizionizmom iz 50-ih godina prošlog stoljeća postali su nevažna prošlost.

Združeni autokratski režimi i prljave politike – protiv Europe i Amerike, a za zatiranje judeokršćanske uljudbe

Moćna maoistička Kina kao master mind predvođena komunističkim carem i staljinizirana Rusija kao potrošno topovsko meso postali su kamen temeljac i pokretačka snaga napada na Zapadnu civilizaciju i njezine tradicije. No, da bi agresija na Europu bila brutalno cjelovita, oktobarska Rusija i njezin sve manje skriven zakrilnik, carska crvena Kina, slizali su se s islamskim fundamentalizmom u Asadovoj Siriji i Homeinijevu Iranu. Preko njih su uspostavili islamističke centre koji će širiti institucionalni islamizam, zapravo usustaviti terorističke jezgre u Europi. Sovjetizmom oboljela Afrika (grupa Wagner) predviđena je za pripremanje migracijskog tsunamija na Europu, a Kina i njezine sveprisutne korporacije u Africi na sličan su način pripremale (financirale i tjerale) milijune migranata – za rastakanje Europe.

Po sličnom scenariju, i preuzetim obvezama, narkodržave Južne Amerike su u dosluhu i financijskom aranžmanu s narkokartelima, godinama trovale Ameriku narkoticima i migrantskim invazijama. Ni antitrumpovski protesti diljem Amerike nisu izraz nezadovoljstva već organizirano djelovanje antiamerikanizma. Teologija oslobođenja napokon je skinula masku s lica i krenula je ratnom stazom, pohodom na klasnog neprijatelja.

Suprotstavljene strane u toj do sada najvećoj geopolitičkoj tragediji su poznate. Autokratske komunističke tiranije Kine i Rusije, združene sa sličnim autokratskim režimima poput Irana, Asadove Sirije, Jemena… i narkodržavama Južne Amerike odlučili su poništiti i zatrti trag judeokršćanskoj uljudbi.

Ruska pravoslavna crkva – produžena ruka Partije; Katolička crkva od Franje umiljuje se onima koji ju žele uništiti

Nije se nakon (vanjskog) rastakanja SSSR-a u Rusiji vratilo pravoslavlje, jer je nakon Oktobra kontinuitet ruskog pravoslavlja iz 19. stoljeća u krvi dokinut, i on je bilo brutalno progonjeno, a najugledniji ruski teolozi nakon 1917. pobjegli su u inozemstvo, uglavnom u Pariz. Ova Putinova Ruska pravoslavna crkva, nepostojeći Treći Rim, postala je tek produžena ruka Partije, zapravo integralni dio represivnog aparata.

S druge strane klečala je uspavana Europa i Amerika potrovana masovnom konzumacijom narkotika, načeta ljevičarskim koridorom i usporena birokratiziranom demokracijom. Činovnički Bruxelles i nikad iskorijenjeni neokomunizam u bivšim komunističkim zemljama postali su lak plijen kinesko-rusko-iranskom trojnom paktu. Katolička crkva odavno je postala zajednica svećenika, a ne duhovnika vjernih Bogu. Dolaskom pape Franje na njezino čelo otpočela je teško opozivo odbrojavanje; nabožnost je uzela maha i Crkva nije htjela vidjeti da je pod napadom onih kojima se umiljuje. Jednakost pred Bogom počela se izjednačavati s političkom korektnošću, a kad su se te teze dohvatili militantni sekularisti i ateisti globaliziranog svijeta, Crkva je postala uglancana ambalaža sumnjiva sadržaja.

Komunistička partija, borba protiv religije, vladari-bogovi, Rusija, Kina, Trump, Scull & Bones

Kina nije mirotvorac, ona će još neko vrijeme s navučenim osmjehom na svom licu čekati američki geopolitički previd i ostati u (sebi zamišljenoj) sjeni glumeći svjetskog mirotvorca i prijatelja islama. Istovremeno će Iranu i Rusiji dostavljati oružje i sirovine za njihovu ratnu industriju. Kina godinama „doji“ Iran podacima sa svojih vojnih satelita (npr. satelit TEE – 0IB) i na taj je način Iranu u ovom ratu pomogla raketirati američke baze u Perzijskom zaljevu. Naravno, Kina će nastaviti njegovati prijateljske odnose s Palestinom, Hamasom i Hezbolahom, a istovremeno pod staklenim zvonom držati bliske odnose s državom Izrael. Ta ista Kina prema svom muslimanskom stanovništvu (Ujguri) odnosi se brutalno šovinistički do razine organiziranih kampova za neposlušne i neprilagođene. Isto tako kod Rusa ne treba zaboraviti čečensku epizodu, tj. Prvi (1994. – 1996.) i Drugi čečenski rat (1999. – 2009.) kad je Vladimir Putin sravnio Grozni i u krvi ugušio čečensku pobunu.

Za komunističku partiju religija je opijum za narod i tu je Partija nemilosrdna od prvog dana uspostave svoje tiranije. Ne podnosi na svom prostoru dva oltara i dva boga: Vladimira Putina i bilo kakvog drugog boga, Xi Jingpina i ikakav spomen na Boga Abrahamove vjere. Dok je Vođa u životu, nema konkurenciju, a onda stiže novi od krvi i mesa. Predsjednik Donald Trump je izabrani predsjednik, ni dobar ni loš, jednostavno nužnost trenutka. On će lakše izaći na kraj s kineskom mandarinskom perfidijom, jer nije član bratstva Scull & Bones, ekskluzivnog kruga umoljenih sveučilišta Yale, slizanoga s kineskim partijskim vrhom.

Padom Izraela pada Stari zavjet, judaizam i kršćanstvo

U ovako suprotstavljenim stranama razvidno je tko je tko i kome su upućene simpatije. Razdjelnica se podjednako prostire od sjevera do juga, od istoka do zapada i nema neutralnih ili nepristranih. Borba za opstanak cjelovitog Izraela je borba za očuvanje Zapadne civilizacije i njezinih tekovina. Padom Izraela pada Stari zavjet, judaizam i kršćanstvo. Rimsko pravo, renesansa, barok… sve faze zapadne kulture i naš način života. Podržati tzv. palestinsko pitanje uz pomoć Hamasa, Hezbolaha, njihova mentora Irana… znači podržati rastakanje i nestanak naše domovine Europe i naše druge domovine Amerike. Pad Zapada priželjkuju lažni humanisti zaraženi komunizmom i oni „napredni“, uistinu nesretnici sljubljeni sa svojim očajem. Španjolski premijer Sanchez koji migrante presvlači u svoje biračko tijelo i naš zgubljenac Hajdaš Dončić, potrčko Sandre Benčić – na primjer.

Zatvaranjem Hormuškog tjesnaca meta je N.R. Kina više nego Iran koji u Kinu izvozi najveći dio svoje sirove nafte, izravno i preko tuđih/svojih kompanija 90%. Kina tu naftu plaća „vojnim naftovodom“, tj. tehnologijom i ratnim materijalom, i na taj način Iran pretvara u svog ovisnika. Ključar Hormuškog tjesnaca je onaj tko raspolaže najvećom vojnom silom i tu nikakva diplomacija ni vijorenje fiktivnih zastava brodova ne pomaže. Ne slama se kapitulirani Iran, upozorenje je upućeno Zmajevom prijestolju.

Povezano:

Zdravko Gavran: Izraelski, američki i iranski razlozi za nastavljanje sukoba

Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo