Što će Iranu i ostalima donijeti utorak, 8. 4. 2026., najavljen i kao dan (noć) uništenja “jedne civilizacije”?

Američki Predsjednik i vrhovni zapovjednik oružanih snaga iznio je u subotu odnosno nedjelju posve izričitu i konkretnu prijetnju: Utorak će „biti Dan elektrana i Dan mostova, sve zajedno u Iranu. Ne će biti ništa slično!!!“ U jednoj od nebrojenih izjava Trump je danas zaprijetio: „Čitava jedna civilizacija umrijet će večeras“ ako Iran ne popusti (do noćas u dva sata po srednjoeuropskom vremenu) i ne otvori Hormuz. A potpredsjednik Vance iznio je tijekom današnjeg posjeta Mađarskoj da će u novim napadima na iransku infrastrukturu predsjednik Trump odlučiti o uporabi i onih ’alata u kutiji s priborom’ (tools in our toolkit) koji još nisu bili upotrijebljeni. Vance je ujedno ponovio ocjenu po kojoj je SAD već uvelike postigao svoje vojne ciljeve. Odatle bi se dalo zaključiti da je sutrašnji dan planiran kao moguća američka vojna završnica. O tomu kako će i protiv koga i čega Iran uzvratiti protunapadima – i s kakvim učincima i daljnjim reperkusijama – ni riječi.

Sa svoje strane, Izrael nestrpljivo čeka. Želio bi pokrenuti vlastite napade na iranska energetska postrojenja, ali ne bez zelenog svjetla iz SAD-a. Iranski odgovor na američke uvjete daleko je od prihvatljivoga za Trumpa. Napetost raste iz sata u sat. Svi su svjesni mogućih dalekosežnih posljedica onoga što bi moglo započeti noćas, a to je bombardiranje iranske energetske i prometne infrastrukture te očekivani protunapadi s iranske strane.

Zašto je moguć, iako nije izgledan jednostran prekid rata

Lazar Berman analizirao je prije dva dana za izraelsko glasilo Times of Israel moguće opcije za nastavak ili završetak rata. Prva je od njih jednostrano američko prekidanje rata. „Trump – i najvjerojatnije Netanyahu u tom slučaju – mogao bi jednostrano prekinuti rat nakon što je uništio ključnu iransku energetsku infrastrukturu i oslikao pobjednički narativ iznoseći štetu nanesenu iranskim vojnim i industrijskim kapacitetima. No koš uvijek postoji nekoliko velikih problema s tim pristupom.“

„Prije svega“, iznosi moguće proturazloge Berman, „ne postoji jamstvo da će Iran pristati prekinuti borbu samo zato što to čine SAD i Izrael. Mogao bi naprotiv osjetiti prigodu da učvrsti narativ po kojem nanosi poraz svojim neprijateljima tako što bi nastavio ciljati Izrael i arapske države, potkopavajući time Trumpove tvrdnje o pobjedi.“

Komentator zatim primjećuje kako je, a što je još presudnije, „teško zamisliti da Trump dopusti da rat završi tako da efektivna kontrola nad Hormuškim tjesnacem ostane u iranskim rukama“. Nasuprot tomu, „Trump ima tisuće kopnenih vojnika spremnih za operaciju preuzimanja kontrole nad tjesnacem od Irana. Mogli bi zgrabiti otoke smještene u tom [morskom] prolazu, zauzeti dijelove iranske obale s kojih [iranska vojska] znači prijetnju brodovima ili se iskrcati na otok Harg kako bi ščepali ključno izvozno mjesto [za iransku naftu] kao adut u pregovaranju.“

Što s iranskim obogaćenim uranijem?

Još jedno obećanje dano prije početka rata ostalo je neispunjeno: zaustavljanje ili uništenje iranskoga nuklearnog programa. Riječ o, tvrdi se, „iranskih 440 kilograma visoko obogaćenog uranija. Vjeruje se da je zakopan ispod ruševina Isfahana i Natanza, nuklearnih lokacija koje su prošle godine bombardirali SAD i Izrael. Ostavljanje unutar Irana potencijalno bi režimu dalo prigodu da ga u budućnosti iskopa i upotrijebi za stvaranje nuklearnog oružja“.

Trump tvrdi da sve to pod američkih nadzorom. U svom prošlotjednom obraćanju rekao je da „imamo to pod intenzivnim satelitskim nadzorom i kontrolom. Ako vidimo da [Iranci] poduzmu korak, čak i potez za to, ponovno ćemo ih vrlo snažno pogoditi projektilima.“

No komentator primjećuje da „Trump ne će zauvijek biti na dužnosti i možda ne će imati volje započeti novu borbu s Iranom u vremenu koje mu preostaje. Postoje američki planovi za korištenje kopnenim trupama za ekstrakciju uranija. No takva bi operacija bila opasna i zahtijevala bi znatna vojna] sredstva. Američka bi vojska morala zračnim prijevozom prebaciti stotine ili čak tisuće vojnika iza neprijateljskih linija, zajedno s teškom opremom, dok bi sve to djelovalo pod iranskom vatrom, rekli su bivši dužnosnici obrane za The Washington Post. Morali bi provesti tjedne minirajući ruševine kako bi prikupili uran, dok bi avioni trebali namjenski izgrađenu pistu za odnošenje materijala. A Iran bi poslao sve što bi mogao da naškodi trupama uključenima u taj napor.“

Rat ide prema daljnjoj eskalaciji

Zaključak komentara, nakon što su izložene moguće opcije, ali ne i posljedice, glasi ovako: „Barem u nadolazećim tjednima, čini se da rat protiv Irana ide prema daljnjoj eskalaciji. To bi više povrijedilo Iran nego Izrael i SAD, ali nipošto ne ukazuje na lak izlazak iz rata.“

Općenito, u analizama, komentarima i predviđanjima prevladavaju mračni tonovi. Nije nemoguće da noćas do dva sata još dođe do nekog kompromisa, ali takvo što sve je manje izgledno. Očekuju se, stoga, sutra siloviti zračni i raketni udari na iransku energetsku strukturu dvojne namjene (koja isporučuje energiju i za civile i za vojsku). Ne zna se hoće li ciljevima biti i postrojenja za desalinizaciju (za pretvaranje slane morske vode u slatku, u pitku vodu). Nepoznanica je što će se poduzeti spram ključnoj izranskoj točki za izvoz više od 90 posto nafte – otoku Harg u Perzijskom zavljevu. A još je veća nepoznanica što će se naći na meti  iranskih protuudara raketama i dronovima.

Naslovnica: Požar na naftnom postrojenju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima izazvan krhotinama iranskoga oborenog drona 14. ožujka 2026. (AP Photo/Altaf Qadri, screenshot)

Hrvatsko nebo