Davor Velnić: Mefisto naših dana

Jeffrey Epstein jest Mefisto, svjetski zavodnik naših globalnih dana. Nimalo opasan u društvu u kojem stoluje vrlina, a nezasitan kvaritelj tamo gdje klija porok. Na kraju krajeva, on je samo onaj tko demonskim načinom ukazuje na moralno stanje čovječanstva ili tehničkim rječnikom rečeno – upozoravajuća crvena lampica? Po svojoj naravi i kozmološkom poslanju Mafisto samo poznaje dijaboličku vještinu zavođenja – traži i nalazi slabiće sklone gadostima – stoga je na snagama svjetlosti da ga spriječe, okuju u lance i ponište njegov hod među ljudima, ali istovremeno i unište njegovu sljedbu. – To u svojoj kolumni u Hrvatskom tjedniku piše Davor Velnić pa nastavlja:

Zavodnik zavodi samo kvarne i prikrivene licemjere, podmukle ništarije i ljude obilježene teškim porokom

Zavodnik zavodi samo kvarne i prikrivene licemjere, podmukle ništarije i ljude obilježene teškim porokom. On neprestano širi kraljevstvo opačine i čovječanstvo osvjetljava svjetlom pomrčine. Čovječanstvo je započeto bratoubojstvom, istim neslavnim načinom nastavlja svoj civilizacijski hod. Apostol Ivan (8:44-59) zapisuje …Vaš je otac Đavo i vi želite postupati onako kako želi vaš otac. On je ubojica otkad se pobunio i nije ostao postojan u istini jer u njemu nema istine. Kad govori laž, govori ono što je njemu svojstveno jer lažac je i otac laži.

Goetheov Mefisto ima svoje mjesto u progresivnom razvoju, stoga on bjesomučno ruje i zavodi, traži sakrivenog Kaina u svakom od nas. Jeffrey Epstein radi to isto, u tome je (bio) vrlo uspješan, i to je sav njegov zločin. „Taj se demon može prepoznati po hladnoj zloći i trpkom smijehu što se ruga suzama, po okrutnoj radosti koju mu pružaju tuđe boli. On se izruguje napadajući krjeposti, prijezirom napaja nadarene, a postignutu slavu nagriza hrđom klevete… to je, poslije Sotone, najstariji vođa pakla“. Međutim Mefisto sam za sebe u „Faustu“ kaže: Ja sam dio snaga koje uvijek žele zlo, a neprestano čine dobro.

„Zlo pruža mogućnosti za dobra djela i vježbanje odgovornosti“

I tu se krije bolna i poučna istina, jer i nakon ove globalne sablazni s Epsteinovim otokom (Little St James) i drugim utvrdama protuprirodnog bluda i sveopćeg poroka, svijet će za neko vrijeme biti budan, možda mrvu oprezniji i manje povjerljiv prema ljudima koje preko svake mjere slavi i obožava, a onda će se ponovno uspavati zabavama i slijegati ramenima. Zlo je izopačena potraga za moći izvan Boga; to više nije privid i mora se prezreti, uništiti većom odlučnošću nego ikad prije. To je ujedno i neiskorjenjivo stanje prijezira, zato se ono treba neprestano čistiti i toj se zvijeri trebaju nemilosrdno odsijecati udovi. „Zlo pruža mogućnosti za dobra djela i vježbanje odgovornosti“, kažu pametniji od mene i ja im vjerujem.

Epsteinova sekta emocionalno osakaćenih, ta nevjerojatna lista njegovih uglednih klijenata, mušterija i ovisnika, koliko god šarena i neobuhvatna, uvijek je očekivana i približno ista. Zapravo povijesno već uočena i predvidiva pa bi se gruba atribucija mogla svesti na: slavni (uspješni) i razvikani – obijesni licemjeri povrh svega, no ipak nakaze vješto kostimirane u humaniste i filantrope. Utjecajni ljudi od imena, i to je ono što Jeffreya Epsteina najviše zanima: njihova moć i stečene ovlasti koje će on potkupiti i ucijeniti kad im proda iluziju svemoći i nakaradnog užitka. Kad je već tako, jer postoje nesumnjivi dokazi njihove nazočnosti u krugovima neprestanog zla, upitajmo se što je Epstein konkretno (materijalno) mogao pružiti ljudima koji su sebi stekli veliko/globalno ime i karijeru u politici, znanosti, filmskoj industriji, plemstvu, bankarstvu… i kao takvi sebi mogu priuštiti gotovo sva ovozemaljska dobra. No, mogu li priuštiti sva ovozemaljska zla, a da pri tom ostanu pritajeni? To je scenarij Epsteinove igre.

Što je Epstein svima njima mogao dati više od onoga što već imaju?

Pokušajmo zamisliti što je, na primjer, domaćin Epstein doista mogao ponuditi milijarderu i „filantropu“ Billu Gatesu? Još više novaca? Ne! Ili sada već bivšem UK princu Andrew Mounbattenu… preskočiti nasljedni kraljevski red i učiniti ga kraljem Ujedinjenog Kraljevstva? Ili milijarderu Elonu Musku obećati dodatnih sto milijardi dolara zarade? Možda oskarovcu Woodyju Allenu omogućiti još koji zlatni kipić? Ni govora! Bivšem američkom predsjedniku Bill Clintonu obećati treći predsjednički mandat ili njegovoj supruzi prvi? Bivšem izraelskom premijeru Ehudu Baraku omogućiti ponovni izbor na sljedećim parlamentarnim izborima, a lordu Peteru Mandelsonu, bivšem britanskom ministru i veleposlaniku u USA, srediti mjesto premijera Ujedinjenog Kraljevstvu, neoboljševiku Noamu Chomskom udijeliti savjet kako još više pljuvati po (svim) američkim administracijama i pri tome još više zaraditi, a Stephenu Hawkingu dodatno pojačati IQ i objasniti mu crnu materiju u svemiru? Ne, baš i ništa od toga, a da se ne nabrajaju druga globalno razvikana i moćna imena kojima Jeffrey Epstein nije mogao omogućiti ništa značajno i krupno, ali su bili tamo na pojilu gadosti.

Sličan je obrazac primijenio i na tajanstvene ruske moćnike bliske Kremlju, na prisne Putinove podrepaše. Na isti su način nadigrani i ne posjeduju ništa slično „kompromatima“ kojima bi ucjenjivali političke vođe Zapada. Da imaju, ne bi im se saveznici poput Iraka, Venezuele, sada Irana, a uskoro Kube urušavali u vlastitoj nemoći. Zašto se ne zapitati ima li u Epsteinovim fajlovima nešto gadno o ruskim političkim oligarsima?

Novovjeki Mefisto omogućio im je da zaglave sa samima sobom

Senzacije žutog tiska; novinari plaćeni po kartici teksta nisu ništa drugo nego naklapala koja parazitiraju događaje iskrivljujući senzacije kojima pokušavaju trgovati. To može fascinirati samo „malog običnog čovjeka“, konzumenta sitnih sablazni i dobro dođe kao tema u kafićima. Nije kod Epsteina nikad bila riječ o enormnim ekstra zaradama, niti je obećavana slava izvan sunčeva sustava; nisu se ostvarivale nadnaravne „veze i poznanstva“ ili jamčio još veći utjecaj na globalnoj razini… ne, jer svi oni to posjeduju u znatnim količinama i u objektivnoj usporedbi s njima Epstein je bio puka sirotinja i pravi anonimus; priučeni ekspert za investicijsko ulaganje kakvih u Americi ima na tisuće. Ali je znao zavesti u ime i za račun nepoznatog korisnika, jer je zavodnik od zanata, obučen i kvalificiran, a zlom ambicijom proklijale duše njegove su plantaže. Tajna bez korisnika nije tajna i ne vrijedi ništa. A korisnik se prije ili poslije pojavi, ne jedan, nego više njih. Jeffrey Epstein radio je na korisnicima i u jednom se trenutku preračunao.

On je vješto napipao pomrčinu u uljuđenosti te polaskao njezinu tamnom sjaju. I poročni su potrčali za zlom u sebi čak i kad su oklijevali. Izgubili se u tami da bi sakrili svoju nakaznost, a preostali osjećaj stida pokrila je njihova demonska prijetvornost. Novovjeki Mefisto omogućio im je da potraže i zaglave sa samima sobom, u društvu s Kainom prvih dana i mračnom stranom nevjerničkih početaka. Potražili su i našli sigurno mjesto za svoje poroke. Povjerovali su u Epsteinovu diskreciju. Kriva procjena, ulaskom u njegov brlog pomno su evidentirani i složeni u fajlove. Progutani mamac u njima neprestano je metastazirao i ovisnost o gadostima posrkala je svaku ljudskost.

Za nakazni užitak u vlastitoj prljavštini trebali su skrovito mjesto i vrijeme, zajamčen alibi

Za nakazni užitak u vlastitoj prljavštini trebali su skrovito mjesto i vrijeme, zajamčen alibi, i učinilo im se da im je Epstein drage volje sve to omogućio. Baš sve osim onoga što je njegova primarna zadaća, ili „samo posao“, kako se to kaže u žargonu najstarije muške profesije. Nisu oklijevali do sita se nažderati svoga poroka i nije im padalo na pamet da ne postoji takvo sigurno mjesto, već samo „tegla s medom“; i što mjesto izgleda sigurnije, to je zamka bolje pripremljena. Zagrabili su u „teglu“, nitko ih nije na to prisilio. Mamac je od pamtivijeka tu negdje u blizini bez obzira na čijoj je adresi i radi li se o privatnom otoku, skrivenoj oazi ili kraljevskom dvorcu, tu nadohvat kvarne želje i svi smo jednako slobodni izabrati. Sloboda je skupa, a odabir je samo naš isto kao i naša osobna odgovornost.

I toliko o zavjerama. Postoje sluge vlastitog zla u sebi, a oni što odolijevaju zôvu tame svjesni su, zapravo znaju, da kad se jednom ukrcaju na krivi vlak, sve su stanice poslije pogrješne. Sloboda je rizična i nije za svakoga, isto koliko i jednakost, i opakija od kušnje. U ime jednakosti počinjeni su najveći zločini nad čovječanstvom. Sloboda imponira i godi, ali se lako izvrgne u zlog gospodara.

Ako cijelu stvar, uistinu globalnu sablazan osuđenog pedofila Jeffreyja Epsteina, prizemljimo na obrazac globalnih društvenih događaja, bez velike pronicljivosti uočavamo pomno spletenu mrežu najnižih strasti protuprirodnog bluda i zluradosti, uistinu demonsku ambiciju „neporočnih i uglednih“ da konzumiraju porok, sve vrste gadosti, i da uživaju u poniženju za tu svrhu stvorenih robova. Nije u pitanju samo pedofilija, vivisekcija, tortura, snuff filmovi, prisilna koprofagija… nego stanje konačnog očaja i prkosa, svođenja patološkoga na normalno. Ona nakaznost koju Epsteinova sekta prihvaća kao svoje dobro. Znaju da nema nade povratka, pokajanja i pomirenja pa se u svom inatu priklanjaju Sotoni iz Miltonova „Izgubljenog raja“ i u sav glas viču: „Zlo, budi moje dobro“.

Ima li mali običan čovjek pravo suditi im i zgražati se?

Ako su (neki) bogati i slavni poročni, ima li mali običan čovjek pravo suditi im i zgražati se, samo zato jer se osobno nije našao u takvoj prigodi? Ne bih rekao, nužno je iskušenje da bi znao kakav si, što si i od kakva si materijala sazdan. Iskustvo me uči da je „mali običan čovjek“ najopasniji stvor koji je hodao zemljom. Sjetimo se čuvara u koncentracijskim logorima nacifašizma i komunizma, silovatelja djece u srpsko-srbijanskoj agresiji na Hrvatsku. Jesu li ti ratni pedofili kažnjeni zatvorskom kaznom i kastrirani? Ne zaboravimo ni majke koje su svoje djevojčice nudile hollywoodskim filmskim studijima i podvodile svima filmskim moćnicima. Neke od njih napravile su veliku filmsku karijeru, ali taj mučan početak, svi ga kriju. Ili svrnimo pogled na jadransku Sodomu i Gomoru, jer tko vodi računa koliko godina imaju „hostese i hostesi“ na jahtama i zatvorenim okupljanjima, i što se doista tamo zbiva? Isto kao i na izborima za razne Miss ovoga ili onoga.

I na kraju ono što je možda trebalo biti na početku: što s Donaldom Trumpom, DANAS najmoćnijim čovjekom na svijetu? Usprkos blaćenju suknjaroši ostaju tek hedonisti skromnog morala, lišeni vrlina, ali ne i šarma, oni se trse zadiviti sebe koliko i druge, ali ne ljube tamu ni na koji način. Trump je hirovit, nepredvidiv i koliko vidimo umije upravljati incidentom – poentirati u izgubljenoj utakmici i kad svi misle da griješi. Je li Donald Trump, „the chosen one“ koji će svijet osloboditi prakticirajućeg ateizma, ljevičarskog sveučilišnog koridora u Americi i terora LKGTŽNJ sekte? Nije, ali ne zaklanja pogled pred zlom i zna da demokratske stečevine judeokršćanske civilizacije ne smiju ustuknuti ni pred šerijatom ni pred militantnim feminizmom, ni pred nacifašističkim i komunističkim doktrinama te još manje prignuti glavu pred klimatskim teroristima i pred dubinama ljudske opakosti.

Povezano:

Šiljo: Dolazi li đavao po svoje?

Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo