Drugi pišu: Počela je (tek!) peta godina ruske „specijalne operacije“

nedjelja, 8. ožujka 2026.

Blic krik koji se pretvorio u dugu mračnu noć

Ratna zbivanja, bez obzira na tragediju koju sa sobom nose, donose i zanimljive priče. Ali i bizarne. Jedna od njih je da nakon četiri godine rusko-ukrajinskog rata o primirju u Ženevi pregovara Trumpov zet, a predstavnika EU-a nema. Ujedno, to govori i koliko je mir blizu.

Tražeći zanimljivosti uoči četvrte obljetnice ruske „specijalne operacije“ u Ukrajini, BBC je otišao uistinu daleko – u Sedanku, smještenu na sjeverozapadnom rubu ruskog poluotoka Kamčatke, udaljenu više od 7 000 km od ukrajinske bojišnice! Dobro, golema je Rusija, ali, ipak, nakon ovoga podatka, priča zapravo postaje – bizarna. Poglavito nakon što je (još) utvrđeno kako je 39 muškaraca iz sela, koje broji 258 stanovnika, potpisalo ugovore s ruskom vojskom – 12 ih je poginulo, a još ih se sedam vodi kao nestali. Sve u svemu, žene koje su ostale same, požalile su se reporteru kako u selu više nema tko cijepati drva.

A temperatura je uobičajenih -10.

Brzi(m) za Kijev

Već i ovaj, doduše mali, uzorak svjedoči o golemim ruskim žrtvama na kojima inzistiraju zapadni mediji, koje na ex-SFRJ prostoru slijede svi, osim Srba. Tako, primjerice, Večernji list, ne navodeći izvor, nego samo imaginarno, neatributirano mišljenje, tvrdi kako je ukupan broj poginulih i ranjenih vojnika 1,2 milijuna. Istodobno, početkom veljače ruski je servis BBC-ja u suradnji s portalom Mediazona objavio kako je tijekom četiriju godina poginulo 173 477 Rusa. Istina, navodi se i kako su ruski stvarni gubitci vjerojatno mnogo veći negoli se to može ustvrditi iz otvorenih izvora. Vojni stručnjaci tako sugeriraju da analiza ruskih grobalja, ratnih spomenika i osmrtnica može pokriti tek između 45 i 65% stvarnog broja žrtava. Slijedom čega se onda, tvrdi BBC, stvarni broj poginulih ruskih vojnika kreće u rasponu od 267 000 do 385 500.

Uz to, podsjeća se kako je Volodomir Zelenski početkom veljače izjavio da je od početka ruske invazije poginulo 55 000 ukrajinskih branitelja, dodavši i kako se veliki broj boraca vodi kao nestali. Ne vjeruje mu, međutim, baš washingtonski Centar za strateške i međunarodne studije, koji je u siječnju ove godine procijenio kako je poginulo između 100 000 i 140 000 ukrajinskih te i oko 325 000 ruskih vojnika.

U takvim okolnostima, na sam dan četvrte obljetnice, prošloga su utorka Kijev pohodili europski čelnici. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Europskoga vijeća Antonio Costa doputovali su – pomalo i teatralno – u ratom izmučenu ukrajinsku prijestolnicu vlakom, a društvo im je pravilo i nekoliko drugih europskih lidera, među kojima i hrvatski premijer Andrej Plenković te čelnici: Danske, Švedske i Finske kojima je četverogodišnji rusko-ukrajinski rat u susjedstvu pa im do Kijeva i nije bilo daleko. Inače, europski su se politički prvaci ovom prigodom sastali u formatu takozvane koalicije voljnih.

 Za vlak ne (baš) voljni

No, britanski premijer Keir Starmer i njemački kancelar Friedrich Merz nisu imali baš volje truckati se vlakom, pa su se ovoj ratnoj ekskurziji pridružili putem videoveze. Prije toga, ukrajinski predsjednik i prva dama Olena dočekali su visoke goste u katedrali Svete Sofije gdje su predstavnici različitih vjerskih denominacija molili za pobjedu Ukrajine i – pravedan mir.

No, s distance od nekoliko dana od kijevskoga summita, može se gotovo tvrditi kako se zapravo radilo samo o komemoraciji poginulim (Ukrajincima) i verbalnoj potpori Kijevu koja se sve više promeće u fraziranje o tomu kako se, eto, Europa brani na ukrajinskoj bojišnici; Europski su čelnici, naime, iznova obećali da neće napustiti Ukrajinu, ali Mađarska i Slovačka blokirale su 20. paket sankcija Europske unije protiv Rusije, kao i plan financijske pomoći Ukrajini od 90 milijardi eura, koja je, činilo se, usuglašena prošloga prosinca. No, Budimpešta i Bratislava uložile su veto, a kao razlog navele su prekid isporuke ruske nafte naftovodom Družba kroz Ukrajinu iz, vele ove saveznice europske disidentice, političkih razloga. S druge strane, Kijev uzvraća kako su poremećaji u opskrbi uzrokovani ruskim bombardiranjem.

Kako bilo, Von der Leyen je uporna. Prisegnula je, pomalo i uplašenom Zelenskom, kako će EU ispuniti svoje obećanje o kreditu od 90 milijardi eura – „na ovaj ili onaj način“. Ma što to značilo…

Treći svjetski rat (već) je započeo

Jasno, na svome terenu, za razliku od situacije kada ga Donald Trump postroji u Bijeloj kući, ukrajinski predsjednik bio je pun različitih želja: traži, primjerice, nadnevak ulaska u Uniju i, kao i uvijek, oružje, oružje, oružje… Koncentrirajući se ovoga puta ponajprije na protuzračnu obranu. Uostalom, i dan uoči kijevske komemoracije, prisegnuvši kako Ukrajina neće izgubiti, nego će rat završiti pobjedom, poručio je da ukrajinsko povlačenje sa strateških područja koje zahtijeva Vladimir Putin, ne dolazi u obzir. Štoviše, u intervjuu za BBC tvrdi kako je ruski predsjednik već započeo treći svjetski rat. A govoreći o mogućem primirju i stanci za Putina, Zelenski misli kako Rusima uistinu treba stanka i to bi ga zadovoljilo na neko vrijeme. Ali, veli, kad se oporavi – za, prema procjeni europskih partnera, tri do pet godina – kamo bi onda krenuo?! No, rat bi zasigurno nastavio.

Teorija ukrajinskog lidera o (ruskom) trećem svjetskom ratu može eventualno biti retorički efektna, ali činjenice mu ne idu u prilog. Vjerujući, naime, u snagu svoje vojske, Putin je u veljači 2022. bio uvjeren kako će blic krikom osvojiti Ukrajinu i za 48 sati. Međutim, u prvih nekoliko tjedana invazije Rusi su zauzeli 27% teritorija, ali zahvaljujući ukrajinskoj protuofenzivi, taj je postotak do kraja prve ratne godine pao na 18%. Trenutačno je nešto malo manji od 20%. Ako, dakle, za četiri godine, usprkos evo posebice ovih dana bjesomučnom granatiranju naseljenih mjesta i potpunu uništenju infrastrukture, nisu uspjeli slomiti Ukrajinu, kako bi onda, i sami iscrpljeni sad već dugotrajnim ratom, započeli – nekakav?! – treći svjetski?! Čak ni nakon time outa o kome evo govori ovaj ukrajinski pronositelj neutemeljenih najava katastrofa.

Ni zet nije pomogao

Gotovo istovremeno s ovim plašenjem Zelenskoga dolaze i vijesti kako je, usprkos naporima američkih izaslanika Stevea Witkoffa i Jareda Kushnera,sredinom prošloga tjedna bez rezultata završila još jedna runda pregovora u Ženevi. Štoviše, dvodnevni su razgovori okarakterizirani kao intenzivni, ali i kao – kaotični. Primjerice, Politico piše kako su se pregovori pretvorili u političko nadmetanje u kome svaka strana pokušava uvjeriti Trumpa da je ona druga kriva za prolongiranje sukoba. Jasno, nesuđenom dobitniku Nobelove nagrade za mir to imponira. No, ako smo kazali kako je reportaža iz Sedanke, 7 000 km udaljene od bojišnice, bizarna, što onda tek kazati o faktu da u Ženevi nema predstavnika Europske unije, a da tamo sjedi Trumpov zet?!

Nakon što su se lani, na Aljasci, sastali američki i ruski predsjednik, gotovo nitko nije vjerovao kako će to biti početak jednog divnog prijateljstva. Ipak, dogodila (im) se Casablanca. Trump je u mnogim situacijama odvjetnik Kremlja, a nerijetko i spreman mrtav-hladan izravno optužiti Kijev za nastavak rata. U tom je kontekstu zanimljiva opservacija Lecha Walese koji svjedoči kako danas vidi dva Trumpa. Jedan je, drži, izdajica, potrčko Moskve, a drugi je fenomenalan političar koji doista ima osjećaj za to da svijet treba preurediti. I, tome prvom predsjedniku demokratske Poljske, baš kao i ostalom normalnom svijetu, zbunjujući su neki potezi povratnika u Bijelu kuću, poput činjenice da SAD nije glasovao za posljednju rezoluciju UN-a o podršci Ukrajini.

Putinova trijada

„Trump bježi od nuklearnog sukobljavanja s Rusijom i zato to tako radi. Predstavlja se kao prijatelj Rusije. Kada bi sada uvukao SAD protiv Putina, Putin ne bi imao izbora, morao bi uporabiti nuklearno oružje. A Trump želi izbjeći nuklearni sukob. Putin je neodgovorni političar i zato se Trump pravi da je prijatelj Rusije“, povjerio je taj (i) dobitnik Nobelove nagrade za mir poljskom portalu onet.pl., a prenijele, dakako, brojne svjetske agencije.

Zapravo, ovu tezu nije teško braniti. Naime, nakon nedavna isteka posljednjeg preostalog nuklearnog sporazuma SAD-Rusija, Putin je otkrio karte. U videoporuci upućenoj u povodu Dana branitelja domovine, državnog praznika koji slavi vojsku i domoljublje, naglasio je važnost nuklearne trijade: kombinaciju strateških bombardera, balističkih raketa s kopna i podmorničkih nuklearnih snaga. „Razvoj nuklearne trijade, koja jamči sigurnost Rusije i osigurava učinkovito strateško odvraćanje te ravnotežu snaga u svijetu, ostaje bezuvjetni prioritet“, obznanio je, kako je prenio Kyiv Post sa službenih stranica Kremlja.

A, taj i takav Putin, prema istraživanju koje je sredinom veljače objavila ruska Fondacija javnog mnijenja, uživa povjerenje 80% građana, dok (samo) 12% ne vjeruje šefu države. Pri čemu je zanimljiva jedna druga anketa. Ona Ipsosova, objavljena u siječnju i zasnovana na hipotetičkim budućim predsjedničkim izborima u Ukrajini.

 Zalužnog za predsjednika…

Sučeljeni su bivši zapovjednik ukrajinske vojske Valerij Zalužni i aktualni predsjednik. Ovaj prvi, sadašnji ukrajinski veleposlanik u Londonu, dobio je potporu od 23%, a Zelenski 20%. Uz to, politički analitičari vjeruju kako Ukrajinci na izborima neće glasovati samo za Zalužnog, nego i protiv Zelenskog. Što je, u biti, i materijal za poklonike teorija zavjere koji eto mogu tvrditi da se zato tom bivšem osrednjem glumcu ne žuri s primirjem bez koga, logično, nema predsjedničkih izbora.

Kako bilo, neovisno koliko se to možda činilo ciničnim – iza nas su tek prve četiri godine rusko-ukrajinskog rata.

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

nedjelja.ba / Hrvatsko nebo