Zdravko Gavran: Drugi dan rata pokazao da u ovom oružanom sukobu Iran uvjerljivo gubi

Usporede li se dosadašnji učinci američko-izraelskih zračnih i raketnih napada na Iran s učincima iranskih protunapada, a uzme li se u obzir i niz reakcija drugih država, može se sa sigurnošću zaključiti kako je drugi dan rata pokazao da Iran dosad uvjerljivo gubi u ovom oružanom sukobu. Neizravna potvrda jest i navodna iranska ponuda Trumpu, dana u ime nove privremene vlasti, da se nastave pregovori, za koju je Bijela kuća objavila da ju Trump prihvaća. Neki mediji dodali su da se još ne zna hoće li ti pregovori početi već sutra.

Zdravko Gavran: Američko-izraelski napad na Iran – skori završetak sukoba ili eskalacija?

Mnoštva službenih i neslužbenih informacija te ocjena i komentara slijevala su se i danas kroz medijske lijevke u globalnu javnost. Iako i dalje nemamo pune ni cjelovite informacije o tomu što se sve prvog i drugog dana – uglavnom raketno-zrakoplovnog i sigurnosno-obavještajnog te informatičkog – oružanog sukoba događalo, naziru se sve čvršće konture onoga što se na terenu doista dosad dogodilo.

Iranci nisu uspjeli potopiti nijedan američki ratni brod ni nanijeti veću štetu Izraelu

Najveći strah na američkoj strani bio je strah od napada rojevima dronova te balističkim i hipersoničnim raketama na brodove američke flote stacionirane oko nosača zrakoplova Lincoln uglavnom u Omanskom zaljevu (najveći nosač na svijetu, Ford, nalazi se u istočnom Sredozemlju, podalje od dometa iranskih raketa i zrakoplova) te na američke baze u zaljevskim državama, u kojima je uz goleme arsenale sve skupa i oko 40.000 američkih vojnika. Koliko se zna, iranske snage nisu uspjele zadati nijedan ozbiljan udarac američkoj floti, zrakoplovstvu ni američkim bazama, osim dijelu baze u Bahreinu, za koji je američka vojska priopćila da je bio prethodno napušten od vojnika.

Drugi veliki strah bio je od učinaka iranskoga osvetničkog baražnog raketiranja Izraela. Iranska strana prijetila je da od Tel Aviva ne će ostati ni „T“, a od Haife ni „H“, te da će općenito razoriti objekte diljem Izraela i na Golanskoj visoravni. Mnoštvo iranskih projektila presretnuto je u letu. Iako je doduše na Tel Aviv palo 40 balističkih ili možda dijelom hipesoničnih raketa, koje izraelski i američki obrambeni sustavi nisu uspjeli presresti i uništiti u letu, šteta od toga razmjerno je zanemariva, a uglavnom nije bilo ni ljudskih žrtava. Kod rezidencijalne pak četvrti u dijelu Jeruzalema pala je iranska raketa, te je u eksploziji poginulo devet, a ozlijeđeno više od 20 civila. I to je najveća šteta koju je Iran dosad, koliko se zna, uspio nanijeti Izraelu. To za izraelsku vojsku i državu nije realno nikakav veći udarac.

Američka vojska priopćila je da su na njezinoj strani poginula tri vojnika, a desetak da ih je ozlijeđeno. U obrnutom smjeru gledano, izraelsko i američko zrakoplovstvo i rakete nanijele su golemu štetu iranskoj državnoj, vojnoj i obavještajnoj infrastrukturi.

Štete i žrtve na iranskoj strani

Predstavnik Izraela ustvrdio je danas sredinom dana da je u napadima već uništeno pola iranskih raketnih instalacija. Ako je i pretjerao, zacijelo nije pretjerao previše. Osim toga, poginuo je zasad nepoznat broj Iranaca.

A predsjednik Trump izjavio je da je u ciljanim i preciznim napadima, osim ajatolaha Hameneija, te (vjerojatno) bivšeg predsjednika Ahmadinedžada, ubijeno 48 visoko rangiranih iranskih vojnih, obavještajnih i državnih dužnosnika. Među njima su i ministar obrane, i načelnik glavnog stožera iranske vojske i neki istaknuti zapovjednici i obavještajci Iranske revolucionarne garde (službeno: „Korpusa čuvara islamske revolucije“). Tvrdi se da su poginuli od (izraelske ili američke) bombe ili rakete dok su kao članovi vijeća nacionalne sigurnosti vijećali u (vjerojatno podzemnom) skloništu. To je najbolji pokazatelj iranske slabosti i nespremnosti za suočavanje s očito vojno i obavještajno premoćnim protivnicima.

Nadalje, Trump je večeras objavio na alternativnoj mreži Truth Social da je dosad pogođeno i potopljeno devet brodova iranske mornarice, od kojih su neki bili „razmjerno veliki i važni“. Zaprijetio je da će i ostatak iranske flote „uskoro plutati po dnu mora“.

Američka vojska priopćila je da je pomoću bombardera B-2 bacila vrlo teške (900 kilograma) i vrlo probojne bombe na iranska balistička postrojenja, koja su bila trn u oku i Izraela i SAD-a. Riječ je o radu na proizvodnju interkontinentalnih raketa; Iran je nijekao da radi na proizvodnji takvih raketa.

Iranski protuudari, koliko je poznato, imali vojno gotovo zanemarive učinke

Iranski raketni napadi i napadi bespilotnim letjelicama na Kuvajt i Katar odbijeni su, ponešto pogodaka ostvarili su u Abu Dabiju i Dubaiju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Tijekom napadačke kampanje protiv Irana – koju SAD naziva „Epski bijes“, a Izrael „Ričući lav“ (naziv ima biblijsku konotaciju: usp. Prvu Petrovu poslanicu 5,8-10) – Iran je napao raketama i dronovima još i američke pozicije odnosno baze u Iraku, Katru, Jordanu, Bahreinu i UAE-u. No po raspoloživim informacijama nije nanesena nikakva veća šteta, ili su rakete i dronovi obarani. Žrtve su minimalne. Iran je na sličan način napao i S. Arabiju, iako ona nije davala logističku potporu ili teritorij na uporabu američkim snagama. Ta zemlja stoga je zaprijetila uključivanjem u rat protiv Irana.

Saudijska Arabija vlasnik je najveće i najnaprednije vojske u Perzijskom zaljevu i njegova najbogatija nacija, s bruto domaćim proizvodom većim od bilijuna dolara. Ona je najmoćniji regionalni akter, osim Izraela, koji se našao na iranskoj meti. Saudijsko ministarstvo vanjskih poslova u subotu je potvrdilo da je njihov teritorij bio meta i osudilo „najoštrije izraze očitih i kukavičkih iranskih napada koji su ciljali regiju Rijad i istočnu provinciju, koji su uspješno presretnuti“. Ministarstvo je dodalo da će Rijad „poduzeti sve potrebne mjere za obranu“ od Irana. U takvim situacijama „obrana“ u pravilu uključuje i „preventivne napade“ odnosno „recipročne odgovore“.

Iran se osjeća „pomalo izolirano“

Nadalje, Kina i Rusija i Sjeverna Koreja osudile su napad na Iran i zatražile povratak pregovorima, ali ništa „opipljivo“ nisu poduzele da bi se suprotstavile SAD-u. Ni proiranski Hezbolah ni Hamas ni vođe ili pripadnici proiransko-šijitskog Hutijeva pokreta iz Jemena, iako su osudili napad na Iran, nisu se pridružili Iranu u napadima bilo na Izrael, bilo na američke baze i flotu, niti su pokrenuli napadačke akcije protiv trgovačkih brodova. I to govori u prilog onomu što je danas izjavio i iranski ministar vanjskih poslova: da se Iran „osjeća pomalo izolirano“.

A to da je trenutno vodeći iranski klerik, ajatolah Arafi, proglasio u nedjelju prije podne „džihad“ („sveti rat“, tj. borbu protiv neprijatelja islama i za zaštitu islamske zajednice) protiv Amerike i Izraela zbog ubojstva iranskoga vrhovnog vođe, kako je izvijestio britanski The Telegraph, pokazatelj je vojne slabosti i davanja obola dijelu iranske javnosti, a ne pokazatelj snage iranskog režima i njegovih oružanih snaga.

Kani li Hezbolah krenuti u rat protiv SAD-a i Izraela?

Hezbolah je pak najavio da će napasti američke baze nakon što su dva njegova borca poginula u zračnim udarima u južnom Iraku. Održavaju su u islamskom svijetu već i prosvjedna okupljanja protiv SAD-a i Izraela. Kao mjeru opreza za obranu izraelskih granica, posebice od mogućeg napada na Izrael od Hezbolaha, Izrael je danas izjavio da aktivira 100.000 vojnika iz pričuvnog sastava.

Simptomatično je da su najžešći prosvjedi protiv SAD-a i Izraela održani u Iranu susjednom (s istočne strane) Pakistanu, a ne u arapskom svijetu. Ondje je, u pokušajima na trima mjestima nasilnog ulaska u prostor američko veleposlanstvo te predstavništva UN-a poginulo u sukobima s policijom najmanje 23-oje prosvjednika. No takvi događaji nimalo ne utječu na aktualni oružani sukob.

Najnovije, večerašnje vijesti kazuju da je Iran raketama gađao područje Jeruzalema, te da je u eksploziji ranjeno sedam osoba. To je posve nebitno za ishod ovog oružanog sukoba (iako svatko normalan mora suosjećati sa svim civilnim, pa i za vojnim žrtvama).

Britanija, Francuska i Njemačka stale na stranu SAD-a, dok Trumpu nova privremena iranska vlast nudi pregovore

Nakon ponešto oklijevanja, Britanija, Francuska i Njemačka – poznate kao skupina E3 – izjavile su večeras da su spremne surađivati ​​sa SAD-om i partnerima kako bi pomogle u zaustavljanju iranskih osvetničkih napada. Te tri europske sile zauzele su dakle izričito proameričku, time i proizraelsku stranu u ovom sukobu.

Predsjednik Trump rekao je danas u razgovoru za Daily Mail kako je SAD računao da će ova kampanja protiv Irana trajati „oko četiri tjedna”. „Uvijek je bila riječ o procesu od četiri tjedna, tako da, koliko god jaka bila – velika je [Iran] zemlja – trebat će četiri tjedna ili manje.“ No politički gledano možda najvažnija današnja vijest jest objava iz Bijele kuće po kojoj je nova privremena vlast u Iranu ponudila SAD-u nastavak pregovora, a Trump je izrazio spremnost prihvatiti ponudu.

Tročlano „Privremeno vijeće“ trenutno upravlja obezglavljenim Iranom

Tko je sada najviša vlast u Iranu, nakon pogibije vrhovnog vođe Hameneija, nije dovoljno razvidno. Umjesto ubijenog ajatolaha (zbog čije je smrti proglašena u Iranu 40-dnevna žalost) imenovan je za vršitelja dužnosti vrhovnog vođe ajatolah Alirez Arafi, izvijestili su mediji. On je dosad bio visoko rangirani klerik i drugi zamjenik predsjednika „Skupštine stručnjaka“, tijela zaduženog za službeni izbor vrhovnog vođe. Istodobno, imenovano je tročlano „Privremeno vijeće“ koje će upravljati zemljom do izbora novoga stalog Hameneijeva nasljednika. Po iranskom ustavu, Arafi je preuzeo tu dužnost kao dio „Privremenog vijeća“, koje upravlja državom do izbora novog stalnog vrhovnog vođe. Članovi toga tročlanog vijeća uz Arafija su još Masoud Pezeshkian (Masud Pezeškian), predsjednik Irana, te Gholam-Hossein [Golam Hosein] Mohseni-Ejei (šef pravosuđa). Iranski državni mediji i Al Jazeera izvijestili su da bi proces izbora trajnog nasljednika mogao biti završen u vrlo kratku roku.

Sutrašnji dan više će otkriti nastavlja li se, pojačava li se ili slabi sukob, ili se nazire skori njegov prestanak i povratak pregovorima.

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo