Što s hrvatskom stranačkom „desnicom“ i „desnim“ strankama?
Vrijeme:4 min, 43 sec
U sadašnjoj stranačko-političkoj situaciji u Hrvatskoj, u kojoj po nizu anketa jedine četiri stranke koje bi na izborima prešle prag jesu HDZ (s 30 posto), SDP (s više od 20 posto), Možemo (s više od 10 posto) i Most (s malo više od pet posto), dok su sve „desne“ stranke debelo ispod praga, podsjećamo na reagiranje na raščlambu o stanju hrvatske „desnice“ iz svibnja 2019. Medijima ga je odaslala tadašnja inicijativa PHB. U njemu se govori o pitanju odgovornosti neuspješnih političara i stranaka koje se vole nazivati „desnima“ ili „konzervativnima“ i o potrebi nadilaženja podjela „desnica“ – „ljevica“ te profiliranja nove nacionalno-domoljubne opcije na sasvim drugim osnovama od dotadašnjih (odnosno dosadašnjih). A za to je nužan, uz ostalo, i temeljit ispit savjesti te osobna metanoja, na što je večeras, u ne-stranačkom smislu, uputio vjernike i nadbiskup Dražen Kutleša.
Novinar portala hkv.hr i potpredsjednik stranke Generacija obnove Davor Dijanović objavio je svoje kritičko razmišljanje o stanju hrvatske “desnice”. Ovo je poveznica na njegov tekst.
Na to razmišljanje reagirao je na portalu hkv.hr kraćim kritičkim osvrtom ispod teksta Zdravko Gavran, iznijevši razmišljanja koja su bliska razmišljanjima ostalih u Poticajnoj skupini PHB. I ne samo njih, nego i mnogih drugih koji nisu zadovoljni predizbornim postavljanjima kakva su aranžirale stranke i strančice tzv. desnog odnosno nacionalističkog, suverenističkog i sličnog usmjerenja.
Zvona već pomalo zvone na uzbunu, a vremena i za ove izbore i za utvrđivanje ozbiljnog protukandidata (vjerojatno) Zoranu Milanoviću i KGK, pa i za sljedeće parlamentarne izbore (koji mogu biti i prijevremeni) sve je manje. Zato je važno tijekom sljedećih tjedana razbistriti pojmove i ideje koliko je god moguće kako bi se izvukli nužni zaključci i detektiralo nešto pozitivno i alternativno prema dosad dominantnomu za političku budućnost unutar Hrvatske. Cilj nam je otpočetka bio ne stvaranje još jedne strančice (njih je ionako više no previše), nego povezivanje u nešto jače i perspektivnije i cjelovitije od postojećega. Cilj nam je otpočetka nova nacionalna koncentracija svih dobronamjernih kojih se više ne preoznaju u politikama HDZ-a i takvih niti se s njima više mogu (čak ni uz najbolju volju) poistovjetiti, i to u bitnim, a ne samo u ostalim pitanjima.
Gavranov osvrt, koji je imao za cilj produbiti raspravu o tim temama, bez namjere da slabi izglede alternativnih stranaka koje se bore za većinom isti krug birača (oni su takvi kakvi realno jesu u danoj raspršenosti na više razmjerno ozbiljnijih i na niz posve bezizglednih kandidacijskih lista – a ukupno idu u utrku čak 33 liste!), preslikavamo u nastavku:
Uza sve pohvale dijagnozi stanja na (dosadašnjoj) desnici te razumijevanje namjere Generacije obnove da radi dugoročno na stvaranju nove političke elite, imam opet dojam, a i rasprava ispod članka koju sam pročitao daje mi za pravo, da se nastavlja nemoćno vrćenje u krugu, samo na nešto višoj razini “samospoznaje”. Ono što osobno smatram jest ovo: tko prav, tko kriv; tko ubačen tko iščašen, za rezultate ovih izbora vodstva spomenutih stranaka moraju snositi odgovornost. No, zanimljivo, nijedno od tih vodstava nije, koliko sam mogao vidjeti, ni spominjalo svoja odstupanja ili čak napuštanje politike u slučaju neuspjeha njihovih stranaka odnosno lista ili njih osobno na tim listama. A upravo bi se to trebalo u slučaju ozbiljnog podbačaja dogoditi, da dođe do nužnoga pročišćenja, a ponajprije do kritičke introspekcije u širem članstvu i među (dosadašnjim) “navijačima”. Što se tiče odgovornosti za neuspjehe, očito mnogi vodstvenici kopiraju “stariju braću”: računaju se zasluge, ili “zasluge”, bolje reći: kako se tko uspije marketinški plasirati, da ne kažem (retorički) “prodati” publici, a prešućuje se ideja o odgovornosti, ili o ustupanju vodećih mjesta drugima, koji bi možda znali kako uspjeti.
Nadalje, bilo bi fair da je Davor spomenuo i nekakav PHB, koji nije ni stranka ni snaga, ali je svojom pojavom, Proglasom hrvatskomu narodu, aktivnostima njegovih inicijatora, svojim priopćajima, prinosima, intervjuima, analizama i drugim (vidljivim i nevidljivim) pridonio prijeko potrebnom bistrenju i pročišćavanju onoga što Davor naziva “desnicom”, a što bismo mi drukčije definirali.
Ovo ovdje ne pišem radi reklame PHB-a, nego radi pravičnosti. Osim toga, i sam pojam “desnice”, iako je sada opet u pojačanoj uporabi i po ‘Europama’, trebalo bi kod nas revidirati, a po mogućnosti i potisnuti iz uporabe. Koliko će, primjerice, “desničara” staviti svoje potpise na ovu sindikalnu referendumsku inicijativu 67+? Vjerojatno mnogo njih. Je li to “desničarska” inicijativa? Nije! Hoće li svojim potpisima na “ljevičarsku” (socijalnu) inicijativu desničari prestati biti desničari? – Ne će!
Meni je osobno draže to što uglavnom hoćemo imenovati kao “nacionalni integralizam”, kojim se obuhvaća cjelovitost onoga što je “u nacionalnom interesu”: i nacionalnoga, i socijalnoga, i gospodarskoga, i vrijednosnoga, i vanjskopolitičkoga, i tradicijsko-kulturološkoga, i identitetskoga, i svjetonazorskoga. Mnogi se zauzimamo za obnovu “europskoga kršćanskog identiteta”. Je li on desničarski? Je li kršćanstvo “desničarsko”? Oni koji se ne bi pronašli u “nacionalnom integralizmu” mogli bi se jednako tako naći u nekoj stranci s izraženom kršćanskom dimenzijom. Samo, neka ju pokušaju nazvati nekako drukčije od “demokršćanske” (zato što je koncept demokršćanstva već odavno pregazilo vrijeme, a gotovo sve demokršćanske stranke u Europi skrenule manje ili više na liberalni, ateistički, materijalistički, globalistički i neki sličan kurs) ili “konzervativne” (i taj pojam ima krupnih nedostataka, uz ostalo taj što one moraju biti “progresivne” da bi iz stanja prevlasti “progresivaca” stvari vratile na zdrave kršćansko-antropološke i kršćansko-socijalne i kršćansko-moralne temelje – i tek tada takvo stanje čuvale iliti “konzervirale”). Potrebna nam je dakle višestruka “metanoja” – počevši od nazivlja iliti terminologije, koja u svemu tomu nije sporedna zato što iziskuje mentalne procese za njezino redefiniranje.
Naslovna slika: sastanak “Vukovarske koalicije” (izvor: portal Direktno)
Hrvatsko nebo
