Grčka i Turska: nove napetosti u Egejskom moru

Uoči sastanka turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i grčkog premijera Kyriakosa Mitsotakisa pojavili su se novi sporovi između ovih članica NATO-a. Problem je u nadležnosti za situaciju u istočnom Sredozemlju.

Navodno žele nastaviti razgovore – i to na najvišoj razini: počevši od ponedjeljka (9. veljače 2025.), u Ankari bi se trebalo sastati “Vrhovno vijeće za suradnju Grčka-Turska”. Ako sve bude išlo po planu, za stolom će biti i turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan i grčki premijer Kyriakos Mitsotakis. Moguć je i poseban sastanak dvojice čelnika neki drugi dan.

Vrhovno vijeće za suradnju osnovano je 2010. nakon teških, sukobima ispunjenih vremena u istočnom Mediteranu. Još nije doduše postiglo nikakve veće uspjehe. Unatoč tome, Vijeće teži stvaranju pozitivne atmosfere između NATO partnera, posebno u područjima gospodarstva i turizma. Međutim, do sada se ono sastalo samo pet puta, posljednji put u Ateni u prosincu 2023.

„Turska postavlja jednostrane zahtjeve i teritorijalne pretenzije koje nemaju pravnu osnovu i o kojima se ne može ozbiljno raspravljati“, objasnio je tada u intervjuu za DW Konstantinos Filis, direktor istraživanja u Atenskom institutu za međunarodne odnose. „Grčka očekuje da Turska uvijek ispunjava njezine zahtjeve i čini ustupke“, uzvratio je Fuat Aksu, politolog na Tehničkom sveučilištu Yildiz u Istanbulu.

NAVTEX, nova točka razdora

Od tada se u Egejskom moru malo toga promijenilo. Sada se pojavila još jedna točka razdora: prošlog četvrtka Turska je koristila sustav “Navtex” koji se uobičajeno koristi u pomorstvu, kako bi upozorila na sigurnosne rizike i grčke vojne aktivnosti. Slična upozorenja izdavana su i u prošlosti.

U konačnici problem je u nadležnosti za situaciju u istočnom Sredozemlju: tko ima pravo proglasiti se odgovornim za sigurnosna pitanja? Atena govori o nezakonitom pokušaju susjeda da proširi svoje teritorijalne vode. Ugledni grčki tjednik To Vima to vidi kao “novu tursku provokaciju”.

Iz turske perspektive, to je samo rutinska stvar koja je u skladu s važećim zakonodavstvom. Ali moglo bi biti više od toga: “Navtex je izazvao paniku u Grčkoj i promijenio status quo u Egeju”, tvrde provladine novine Türkiye.

Za grčkog premijera Mitsotakisa, spor oko Navtexa znači još veći pritisak s desnice. “Turska otima pola Egeja, ali naša vlada ne vidi razloga za zabrinutost”, žali se Kyriakos Velopoulos, čelnik desničarske populističke stranke Grčko rješenje (EL), koja je, prema anketama, na trećem mjestu po podršci birača.

Grčka i Turska  desetljećima su u sporu oko kontinentalnog pojasa uz tursku obalu, iskorištavanja prirodnih resursa i potencijalnog proširenja teritorijalnih voda u Egejskom moru. Prema svojoj trenutnoj vojnoj doktrini “Plava domovina”, Turska također polaže pravo na pomorska područja od preko 450.000 četvornih kilometara uz svoju obalu.

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. služi kao pravni kompas u takvim slučajevima, iako je Turska nije potpisala. Ipak, mogla bi se primijeniti: prema prevladavajućem pravnom mišljenju, ovaj ugovor odražava običajno međunarodno pravo i stoga je obvezujući čak i za one koji ga nisu potpisali.

Nema dogovora na vidiku

Prema Konvenciji UN-a o pravu mora, svaka država u načelu može definirati teritorijalne vode do maksimalno 12 nautičkih milja. Međutim, postoji važna iznimka: u slučajevima nejasnih granica ili preklapanja, uključene strane trebaju postići bilateralni sporazum. No, sporazum između Grčke i Turske još uvijek se ne nazire.

Već 1995. turski parlament proglasio je proširenje grčkih teritorijalnih voda u Egejskom moru “razlogom za rat”. To je zato što bi u tom slučaju Egejsko more postalo neka vrsta grčkog unutarnjeg mora.

Atenska vlada je 2021. godine proširila svoje teritorijalne vode na 12 nautičkih milja u Jonskom moru prema Italiji. Danas Grčka izričito zadržava pravo proširiti svoje teritorijalne vode i u Egejskom moru, nedavno je to izjavio ministar obrane Nikos Dendias za atensku televizijsku postaju “Open”.

Međunarodni sud pravde (ICJ) u Haagu smatra se konačnom žalbenom instancom u svim pitanjima međunarodnog prava. Međutim, ovo sudsko tijelo UN-a ne djeluje na vlastitu inicijativu. I Grčka i Turska morale bi podnijeti zajednički zahtjev i ovlastiti ICJ za posredovanje. O tome se raspravlja od 1976. – do sada bezuspješno.

dw.com/hr/Hrvatsko nebo