Jesu li naši rukometaši ustaše?
Vrijeme:3 min, 20 sec
Ne. Hrvatski rukometaši nisu ustaše. Oni su uspješni u europskim i svjetskim relacijama. Hrvatski uspjeh je neoprostiv za sve frakcije Saveza komunista Hrvatske i Saveza komunista Jugoslavije.
Režim u Hrvatskoj je konglomerat različitih frakcija SKH/SKJ. Taj poredak kreira i kroji društvenu, gospodarsku, političku i kulturnu atmosferu. To znači kako bi u zvijezde kovao naše rukometaše da su se susreli sa srbijanskom reprezentacijom i izgubili utakmicu.
Oni su mirnodopski hrvatski branitelji!
Međutim, naši se rukometaši nisu mjerili s rukometnim liliputancima, nego sa svjetskom elitom. I osvojili, opet i opet, jedno od tri najsjajnija mjesta na najjačem rukometnom turniru na svijetu, onom za europskoga prvaka. To je neoprostivo. Naime, kaj. Rukometaši su bili za domovinu spremni!
Hrvatski reprezentativci, na čelu s Islanđaninom hrvatskoga srca, zavrijedili su svečani, svenarodni i veseli doček, svečanost za pamćenje kao što je i njihov rezultat stečen nevjerojatnom željom za pobjedom i što boljim plasmanom.
Oni su mirnodopski hrvatski branitelji! No, kao i hrvatski branitelji, prolaze put kojim hrvatski pobjednici izgleda moraju proći dok je neojugoslavenski poredak u Hrvatskoj – vlast. Na bilo kojoj razini.
Nadam se da naši reprezentativci ne će morati slijediti neugodne primjere hrvatskih branitelja. Mislim na onu jednu brigadu ratnih vojnih veterana koja si je oduzela život u mirnodopskim okolnostima i u društvu skrojenom po neojugoslavenskom obrascu.
Vlast Grada Zagreba ne razumije što znači biti za dom(ovimu) spreman. Ona određuje tko smije na dočeku pjevati, a još više određuje tko ne smije pjevati. Tko? Pa hrvatski vojni veteran. Zašto? Zato jer je i on ustaša!
Ideološki bolesnici
Dakle, riječ je o ideološkim bolesnicima!
Dok ovo pišem, čujem da Vlada preuzima organizaciju svečanoga dočeka na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Bit će da je i lijeva vlada A. Plenkovića ustaška. Ništa novoga. I Račana su proglašavali ustašom kad je sa slovenskim komunistima napustio kongres SKJ, poslije kojega se raspala i Juga. A raspala bi se i bez „ustaše“ Račana.
Nisu ni rukometaši, ni Thompson, ni lijeva vlada A. Plenkovića, ni bivši (i budući!) Hrvatski državni sabor, ni Dagur Sigurdsson, ni Tomašević i njegova patološka sekta – ustaše. Ustaše u današnjoj Hrvatskoj vide samo ortodoksne komunjare, jugoslaveni i četnici. Što je od toga Tomašević nije ni bitno jer sigurno nešto od toga jest, a moguće je i spoj od svega pomalo. Takvih je oko 20 posto u hrvatskoj populaciji. Oni su najveći neprijatelj moderne hrvatske države.
Ako je došlo do unutarnje točke pucanja između hrvatstva i protuhrvatstva, a izgleda da je došlo, onda svaki hrvatski državljanin u takvoj situaciji mora zauzeti stajalište i braniti ga svim demokratski dopuštenim sredstvima. Sloboda koju su Hrvatima priskrbili živi i mrtvi hrvatski branitelji zahtijeva i odgovornost. Sloboda bez odgovornosti rađa tomaševiće i njemu slične, kakvih imamo na svim razinama u obilnim količinama.
Skinuti Tomaševića s vlasti u Zagrebu nema prihvatljivu alternativu
Skinuti Tomaševića s vlasti u Zagrebu nema prihvatljivu alternativu. Ni na jednom području nije uspješan: komunalni otpad se gomila, promet je u kolapsu, financira suspektne udruge, ili kako bi moj naraštaj Zagrepčana rekao – sere kvake.
Velika je odgovornost „ustaše“ Plenkovića. Ako hoće dobiti buduće izbore, ne će mu biti dovoljno samo zatopljenje odnosa prema Thompsonu, doček i čestitke rukometašima. Morat će unutar stranke suzbiti pretpostavke uzgoja i financiranja otrovnih gljiva i u tom pogledu okrenuti dosadašnju politiku naglavačke. Učini li to spriječit će građanski rat koji tinja još od 3. siječnja 2000. Ne učini li to, ne će dosegnuti ni 16 posto glasova.
Što se oporbe tiče, Možemo i SDP, oni više ne će služiti kao kazališne kulise i korisni bedaki. Radikalizirati će svoj razlog postojanja. No, ne vjerujem da će kao njihovi ideološki i biološki očevi otići „u šumu“. Draža im je zavjetrina hrvatskoga proračuna.
Povezano:
Nenad Piskač/Hrvatsko nebo
