Zdravko Gavran: Rusija nastavlja rat, Amerika se odmiče od Europe, Kina sve jača, bliži se napad na Tajvan

Nedavno smo na portalu Hrvatsko nebo prikazali gledanja vanjskopolitičkog urednika glasila Politico.eu na rusko-ukrajinski rat i njegov mogući ishod, pod naslovom: Urednik glasila Politico.eu, razočaran nedavnom odlukom EU-a, predviđa da će rat završiti dogodine – „i to pod uvjetima vrlo nepovoljnima za Kijev“.

Sada takvim pesimističkim procjenama i predviđanjima moramo dodati i procjenu vrlo iskusnog ratnog izvjestitelja BBC-a Johna Simpsona. On je upravo na portalu svoje britanske medijske kuće objavio raščlambu pod naslovom ‘John Simpson: I’ve reported on 40 wars but I’ve never seen a year like 2025‘ [John Simpson: Izvješćivao sam o 40 ratova, ali nikada nisam vidio godinu poput 2025.].

Taj britanski izvjestitelj i komentator izvješćivao je posljednjih šest desetljeća s raznih područja odnosno s poprištā ukupno 40 ratova i oružanih sukoba. Ima dakle debelo iskustvo u uspoređivanju različitih ratova, pa tako i onih prijašnjih s ovim današnjima. Stoga njegovu procjenu i usporedbu prijašnjih i ratova u ovoj godini te prognozu za ubuduće treba svaka analitička i sigurnosna služba uzeti ozbiljno u razmatranje. Naravno, ne samo zbog njega, nego i zbog mnogih drugih pokazatelja i procjena bliskih njegovima.

Kao Europa, ušli smo nedvojbeno u krizno, ako ne i u kritično razdoblje, čiji zenit odnosno točku vrenja neki analitičari smještaju unutar vremenskog raspona od 2026. do 2030.

Tri velika oružana sukoba u 2025., no rusko-ukrajinski rat ima najdalekosežnije domete

Godinu na izmaku obilježila su tri velika oružana sukoba: rusko-ukrajinski, onaj na Bliskom istoku odnosno između Izraela s jedne te Hamasa, Hezbolaha, Irana i proiranskih hutijevaca s druge strane, te građanski rat dviju političko-vojnih frakcija u Sudanu, u kojem je dosad poginulo oko 150.000 ljudi, dok su milijuni krenuli u izbjeglištvo. Simpson ipak rusko-ukrajinski rat vidi kao geopolitički najvažniji, s najvećim dometima i rizicima, ne samo za Ukrajinu i Europu, nego i za ukupne globalne odnose.

„Rusija kaže da je izvršila invaziju kako bi se zaštitila od [eventualnog] napada NATO-a, ali predsjednik Putin ukazao je na još jedan motiv: želju da obnovi rusku regionalnu sferu utjecaja“, piše uz ostalo Simpson. On se nastoji uživjeti u što što Putin kani dalje činiti, pri čemu je Simpsonu više stalo na ono što se odnosi na Europu i Zapad nego izravno na samu Ukrajinu i njezinu ratno-mirovnu sreću ili nesreću. U tom pogledu primjećuje:

„Putin je sa zahvalnošću [Trumpu] svjestan da se ove posljednje godine, 2025., dogodilo nešto što je većina zapadnih zemalja smatrala nezamislivim: mogućnost da američki predsjednik okrene leđa strategijskom sustavu koji je na snazi ​​od Drugoga svjetskog rata.

Ne samo da Washington sada nije siguran u to želi li zaštititi Europu, nego on ne odobrava ni smjer u kojem vjeruje da Europa ide. Novo izvješće o nacionalnoj sigurnosnoj strategiji Trumpove administracije tvrdi da se Europa upravo suočava s ’jakom perspektivom civilizacijskog brisanja’.

Kremlj je pozdravio izvješće rekavši da je ono u skladu s njegovom vlastitom, ruskom vizijom. Možete se kladiti da jest.

Unutar Rusije, Putin je ušutkao većinu unutarnjeg protivljenja sebi i ratu u Ukrajini, po navodima posebnog izvjestitelja UN-a koji se usredotočuje na ljudska prava u Rusiji. Ipak, on ima svojih problema: mogućnost ponovnog porasta inflacije nakon njezina nedavnog posustajanja; pad prihoda od nafte; njegova vlada morala je povećati PDV kako bi time pripomogla financiranju rata.“

Na Zapadu – unutarnji prijepori, na koje Putin računa

S druge strane, očiti su problemi na Zapadu, nastavlja komentator, unatoč neusporedivo većoj ekonomskoj snazi Europe u usporedbi s Ruskom Federacijom:

„Gospodarstva Europske unije deset su puta veća od ruskoga; čak i više od toga ako dodate UK [Veliku Britaniju]. Ukupna europska populacija od 450 milijuna više je nego tri puta veća od ruske, koja broji 145 milijuna.

Ipak, činilo se da je Zapadna Europa nervozna zbog gubljenja vlastita komfora; ona je naime donedavno oklijevala plaćati vlastitu obranu – sve dok se Ameriku moglo nagovoriti da ju štiti.

No i Amerika je danas drukčija: manje utjecajna, više okrenuta prema unutra i sve se više razlikuje od Amerike o kojoj sam izvješćivao tijekom cijele svoje karijere. Sada, kao i u 1920-im i 30-im godinama, želi se usredotočiti na vlastite nacionalne interese.

Čak i ako predsjednik Trump izgubi dosta svoje političke snage na izborima u sredini mandata sljedeće godine, možda je toliko pomaknuo klatno prema izolacionizmu da bi čak i američkom predsjedniku koji je više naklonjen NATO-u moglo godine 2028. biti teško priskočiti u pomoć Europi.

Nemojte misliti da Vladimir Putin to nije primijetio.“

U skladu s Dettmarovim predviđanjem: Putin računa da mu se isplati nastaviti rat

Zamjedba iz ove posljednje rečenice poklapa se sa zamjedbom koju je iznio vanjskopolitički urednik glasila Politico.eu Jammie Dettmar, koju smo spomenuli na početku prikaza, a koja je glasila: „Čini se da će ruski rat protiv Ukrajine završiti iduće godine – i to pod uvjetima vrlo nepovoljnima za Kijev“. Naš prikaz Dettmarova zaključivanja glasio je ovako:

„Ruski predsjednik Putin razumjet će prošlotjednu odluku [EU-a o financiranju ukrajinske obrane i obnove] tako da Ukrajina ne će biti u stanju voditi obrambeni rat još nekoliko godina, ako i toliko. Ta će ga spoznaja navoditi na zaključak da mu se isplati nastaviti ratovati protiv Ukrajine, primjećuje komentator te nastavlja: ’A nakon što je debakl [na samitu EU-a] prošlog petka istaknuo podjele među europskim čelnicima, to [odluka o financiranju Ukrajine s 90 mlrd. eura, što je premalo novca za njezine srednjoročne potrebe] zasigurno nije lekcija koju će Putin ponijeti kući. Umjesto toga, to će samo potvrditi da je vrijeme na njegovoj strani. Da ako pričeka još samo malo, plan od 28 točaka koji su njegovi suradnici izradili s Trumpovim susretljivim posebnim izaslanikom Steveom Witkoffom može biti oživljen, čime bi se Ukrajinu i Europu ostavilo da se koprcaju’, – a to je ’ishod iz snova za Kremlj’.“

Najnovija vijest iz Moskve upravo potvrđuje iznesene procjene o tomu kako Rusija ima interes nastaviti osvajački rat protiv Ukrajine ako Zelenski ne popusti onoliko koliko Putin u ovom trenutku od njega zahtijeva. Ta vijest sažeta je u samom njezinu naslovu: „Lavrov: ‘S čak 91 dronom napali su Putinovu rezidenciju. Ovo će promijeniti pregovore, to je terorizam, slijedi velika osveta!‘ Zelenski je opovrgnuo istinitost te Lavrovljeve tvrdnje; no Kremlj se na nju ne će ni obazrijeti, jer je u toj, vjerojatno izmišljenoj vijesti, pronašao novi casus belli.

Prema Putinovu uspjehu u Ukrajini, eventualnom raspadu zapadnoga vojnog saveza i procvatu autokracije

Sjedinjene Države imaju pak najviše brige zbog sve jače Kine, i nije malo onih koji smatraju da Trump želi „oprati ruke“ od rusko-ukrajinskog rata ne budu li obje strane pristale na mirovni plan koji mukotrpno pokušava s njima uskladiti.

Simpson stoga za sljedeću godinu, 2026., predviđa ovo:

„Sve u svemu, 2026. izgleda kao važna godina. Snaga Kine će rasti, a njezina strategija preuzimanja Tajvana – što je velika ambicija Xi Jinpinga – postat će razvidnija. Moguće je da će se rat u Ukrajini riješiti, ali pod uvjetima koji su povoljni za predsjednika Putina.

Mogao bi se slobodno vratiti po još ukrajinskog teritorija kad bude spreman. A predsjednik Trump, iako bi mu politička krila mogla biti podrezana na izborima u sredini mandata u studenom, još će više udaljiti SAD od Europe.

S europskog stajališta izgledi teško da mogu biti sumorniji.

Ako ste mislili da će Treći svjetski rat biti pucanje s nuklearnim oružjem, razmislite još jednom. Mnogo je vjerojatnije da će on biti niz diplomatskih i vojnih manevara, koji će dovesti do procvata autokracije. Mogao bi čak zaprijetiti i raspadom zapadnog saveza.

A taj je proces već započeo.“

Nimalo ’ružičasto’ predviđanje za sljedeću i daljnje godine. A sve više toga govori u prilog upravo takvim predviđanjima. U svijetu kakav se upravo (pre)oblikuje, sve će više država ‘gledati svoja posla’, sa sviješću da je oslanjanje na savezništva i obećanu solidarnost u obrani i ostalomu sve manje dovoljno i pouzdano za njihovu nacionalnu sigurnost i prosperitet.

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo