Krikovi strašnog zločina u Kostajnici i danas odzvanjaju, posebno u ovo božićno vrijeme

Topalović je ubio troje članova njegove obitelji, ali vjeru u Boga i radost Božića nikad ne može, svjedoči nam Marinko Anđelić 21 godinu poslije zločina mržnje s mjesta na kojemu se zločin dogodio. – Nedostaje mi moja obitelj, otac i sestre koji su ubijeni prije 21 godinu, majka koja je umrla prije dvije godine, ali osjećam se dobro, ne osjećam strah. Naša katolička vjera jača je od svega, od mržnje. S njom neka živi onaj koji nam je to učinio. Mene čuvaju Bog i vjera u Boga, imam sestru Lucu koja živi u blizini, braću i sestre, župnika i nigdje mi ne može biti bolje ni ljepše nego ovdje u mojoj Kostajnici – kaže Marinko Anđelić.

Zločin odzvanja

Bez obzira na zločin koji je obilježio njegov i život njegove obitelji, Marinko Anđelić odlučan je, kaže, hrabro kročiti kroz život, svjedočiti vjeru, poštovati uspomenu na svoje pokojne roditelje i sestre, bez mržnje i straha nastaviti život u mjestu u kojemu je rođen, odrastao i odgojen u duhu katoličke vjere, koja se u njegovu kraju, potvrđuje don Marin Marić, mjesni župnik, živi uz prihvaćanje križa i bez senzacionalizma, uz poniznost koja se u današnjem vremenu čini nemogućom.

– Već treću godinu s vjernicima iz Kostajnice, koja pripada župi Obri, proslavljam Badnji dan. Prije 21 godinu ovdje se dogodio strašan zločin, a krikovi tog zločina i danas odzvanjaju, posebno u ovom božićnom vremenu – kazuje nam don Marin naglašavajući kako je teško, ali i ponosno biti župnik u ovoj konjičkoj župi u ratu prognanoj, nakon rata zločinom iz mržnje dodatno ranjenoj. No, upravo u takvim mjestima najbolje se uči o životu u istinskoj vjeri, koje nema bez prihvaćanja križa. – Od obitelji Anđelić naučio sam kako se prihvaća životni križ, a vjera živi autentično i vjerodostojno. Mi vjernici skloni smo lako sve zaboraviti i od svega napraviti senzaciju. Tvrdim da se u Kostajnici uči vjerovati, živjeti, voljeti i ljubiti – kaže don Marin, prenoseći nam poruku Badnjaka u Kostajnici. – Vjera se živi uz ljude i s ljudima, poniznošću, a ne senzacionalizmom. Želimo li svjetlo u našim Božićima, ne smijemo nikad zaboraviti žrtvu, pa ni onu obitelji Anđelić, naših mučenika koji su ubijeni jer su svjedočili svoju katoličku vjeru, na Badnjak 2002. godine – zaključuje župnik u župama Obri i Solakova Kula don Marin Marić.

Borba dobra i zla

Radost Božića i vjera pobijedili su mržnju koja ih je prije 21 godinu pokušala izbrisati s lica zemlje. U vječnoj borbi dobra i zla Anđelićima je upravo vjera pomogla pobijediti zlo. U njihovu domu i ovog će Božića uz sjećanje na ubijene i umrle članove obitelji biti razloga i za proslavu najradosnijeg kršćanskog blagdana, blagdana Kristova rođenja, spasitelja cijelog svijeta. Onaj koji se rodio bez blještavila, u skromnoj štalici, izveo je preživjele iz obitelji Anđelić iz kruga mržnje te im vjerom obasjao putove života koji uvijek vode k mjestu njihova rođenja i odrastanja u vjeri, Kostajnici.

Riječi ohrabrenja

Don Marin redovito posjećuje Marinka Anđelića, koji se vratio u obiteljsku kuću nakon oporavka od ranjavanja, divi se njegovoj vjeri i hrabrosti, ali i odaosti Crkvi, koja mu čvrst oslonac.

“Prostori Bosne i Hercegovine natopljeni su krvlju mučenika. Tijekom 500 godina turske okupacije kršćani su sustavno predstavljani kao građani nižeg reda kojima su se ograničavala sva moguća ljudska i vjerska prava, a znam također, oduzimana i djeca. Iz naše prespektive to je zaista teško i zamisliti, ali to nije bilo davno. Stotinjak godina u ljudskoj povijesti je kratko, gotovo neprimjetno razdoblje. Broj katolika postupno se smanjivao, neki su se uspjeli iseliti, a veliki dio, unatoč svim problemima, odlučio je ostati i čuvati svoju vjeru i običaje. Dok su brojne kuće i samostani spaljivani, a ljudi prestrašivani i izgladnjivani, katolici su vjerovali da će i to vrijeme proći te da ruka nasilnika neće uspjeti odnijeti krajnju pobjedu”, kaže don Marin, župnik u Obrima i Solakovoj Kuli, podsjećajući i na ulogu svećenika koji su tijekom povijesti hrabrili vjernike i stajali uz njih nudeći im kao odgovore na sva pitanja riječ Božju.

– Mi jesmo djeca Božja, a često imamo i takva pitanja prema Bogu.

Svjetlo jače od tame

Kao što malo dijete pita roditelje: “Zašto ovo, zašto ono”, i mi smo skloni upitati Boga: “Zašto dopuštaš zlo!?” Dva su odgovora na ovo pitanje, sloboda i ljubav. Sve stvoreno na zemlji je stvoreno od Boga, Bog nam je dao i slobodu i ljubav, po kojima smo mu slični. Čovjek je od prvog dana slobodan učiniti što želi. Zar se ne sjećate Adama koji je pao? Svjedoci smo da i danas zemljom hodaju Adami koji su spremni učiniti zlo.

Žele imati Božju moć i vlast pa upravljati svime: prognati i ubiti. Pa i samog Isusa su progonili, apostole, kršćane do dandanas. Budimo stoga svjesni da kao kršćani na ovom svijetu nikad nećemo imati mira. Nikad. Pa sjetite se samo što kažemo nakon čitanja evanđelja, gdje Isus govori da će biti progonstva i ubijanja radi Njegova imena. Mi odgovimo: “Slava tebi, Kriste!” Naši pokojni prolili su krv za te riječi: Slava Tebi, Kriste! Samo zbog toga što su imenom i prezimenom, nacionalnom pripadnosti i jezikom svjedočili da su Hrvati i da iskazuju slavu Kristu”, riječi su koje će ovog Badnjaka vjernicima u Kostajnici uputiti don Marin Marić, župnik u župi u kojoj je troje vjernika, Anđelko i njegove kćeri Mara i Zorka, živote dalo svjedočeći pripadnost katoličkoj vjeri.

Ubojica Muamer Topalović nije ubio čvrstu vjeru ove obitelji ni radost iščekivanja Božića čije je svjetlo jače od tame zla koja je Topalovića dovela u obitelj Anđelić s nakanom zauvijek ga ugasiti. Svjetlost svijeća obasjat će i ovog Božića grobove Anđelića, koji su se pridružili kršćanskim mučenicima koji su tijekom povijesti žrtvovali živote da bi njihova vjera nastavila živjeti!

Hrvatsko nebo