Šime Letina (Glas iz Washingtona): Polagano nestajanje slobode i ljudskih prava u Hrvatskoj (1)
Vrijeme:9 min, 10 sec
„U današnjem neizvjesnom okruženju ambijentalne buke, dok svakodnevno punom brzinom jurimo u nepoznato, vrlo malo Hrvata razmišlja o gaženju narodne slobode ili o ograničavanju i ukidanju demokratskih i ljudskih prava pojedinaca. Kao da su zaboravili da slobodu i ljudska prava nismo stekli milošću predstavnika vlasti, niti smo ih naslijedili od svojih predaka, već ih jednostavno imamo jer postojimo kao ljudska bića.” – Tako svoj opširan osvrt na temu slobode i ljudskih prava općenito, a napose u današnjoj Hrvatskoj, započinje naš kolumnist i višedesetljetni ugledni hrvatski iseljenik u SAD-u Šime Letina. U prvom nastavku donosimo njegov uvod te prijevod Univerzalne (opće, koja je jedinstvena, odnosi se na sve i obvezujuća je za sve, za čitav svijet) deklaracije o ljudskim pravima, a u drugom njegov osvrt na stanje ljudskih prava i sloboda u Hrvatskoj.
“Dajte mi slobodu, ili mi dajte smrt”
(Patrick Henry)
Ljudska su prava univerzalna i vlastita svim ljudima, bez obzira na nacionalnost, spol, nacionalno ili etničko podrijetlo, boju kože, vjeru, jezik ili bilo koji drugi status. Sastoje se od najosnovnijih prava, poput prava na život, do onih koja život čine vrijednim življenja, poput prava na hranu, obrazovanje, rad, zdravlje i slobodu. Ne smiju se oduzeti ili uskratiti nikome, osim u određenim situacijama i u skladu s pravednim postupkom. Na primjer, pravo na slobodu može se ograničiti ako sud proglasi osobu krivom za kazneno djelo.
I u najdemokratskijim zemljama postoje neslobodni i obespravljeni pojedinci
Međutim, iako se sloboda i ljudska prava stječu rođenjem i nitko nam ih ne može oduzeti, svjesni smo da u svijetu, čak i u najdemokratskijim zemljama, postoje neslobodni i obespravljeni pojedinci. To se često događa u vrijeme kada pojedinci zanemaruju svoje ljudske i građanske dužnosti i prestaju sudjelovati ne samo u očuvanju i obrani vlastite slobode već i u stvaranju uvjeta u kojima svi drugi mogu jednako ostvarivati tu slobodu.
OGLEDI IZ PROŠLOSTI Ivo Korsky: Sloboda se nije rađala kao neposredna posljedica oslobođenja
Ljudska prava nedjeljiva su i međuovisna. To znači da se jedan skup prava ne može u potpunosti ostvariti bez drugog skupa. Na primjer, postojanje građanskih i političkih prava uvjetuje i olakšava ostvarivanje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava. Slično tome, kršenje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava može negativno utjecati na mnoga druga prava.
Ograničavanje ili ukidanje slobode i ljudskih prava samo jednog od nas ugrožava i ograničava slobodu i prava svih nas, te stoga svi imamo dužnost štititi slobodu i prava jedni drugih. U svojim zahtjevima za vlastitim pravima i slobodama moramo paziti da uravnotežimo svoju slobodu i prava s odgovornošću, kako ne bismo ugrozili slobodu i prava drugih.
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (UDHR)
Univerzalna deklaracija prekretnica je u povijesti ljudskih prava. Jasno navodi da se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima, bez ikakve razlike.
Sastavili su je predstavnici iz svih dijelova svijeta s različitim pravnim i kulturnim zaleđima, a proglasilo ju je Opće vijeće (Opća skupština) Ujedinjenih naroda u Parizu 10. prosinca 1948.
Njome su prvi put utvrđena temeljna ljudska prava koja bi trebala biti univerzalno zaštićena. Utrla je put prihvaćanju više od sedamdeset ugovora o ljudskim pravima, koji se sada trajno primjenjuju na globalnoj i regionalnoj razini. Prevedena je na više od 500 različitih jezika.
U preambuli Deklaracije navodi se da je priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu.
Njezinih 30 članaka pruža načela i temelje za sadašnje i buduće konvencije, ugovore i druge pravne instrumente o ljudskim pravima:
Članak 1.
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Obdarena su razumom i savješću te bi trebala postupati jedni prema drugima u duhu bratstva.
Članak 2.
Svatko ima pravo na sva prava i slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji, bez razlike na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovinu, rođenje ili drugi status. Nadalje, ne smije se praviti razlika na temelju političkog, jurisdikcijskog ili međunarodnog statusa zemlje ili teritorija kojem osoba pripada, bilo da je neovisan, pod povjerenstvom, nesamoupravan ili pod bilo kojim drugim ograničenjem suvereniteta.
Članak 3.
Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.
Članak 4.
Nitko ne smije biti držan u ropstvu ili podložnosti; ropstvo i trgovina robljem zabranjeni su u svim oblicima.
Članak 5.
Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
Članak 6.
Svatko ima pravo da ga se svugdje prizna kao osobu pred zakonom.
Članak 7.
Svi su jednaki pred zakonom i imaju pravo bez ikakve diskriminacije na jednaku zaštitu zakona. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu od svake diskriminacije koja krši ovu Deklaraciju i od svakog poticanja na takvu diskriminaciju.
Članak 8.
Svatko ima pravo na učinkovit pravni lijek od strane nadležnih nacionalnih sudova za djela koja krše temeljna prava koja su mu zajamčena ustavom ili zakonom.
Članak 9.
Nitko ne smije biti podvrgnut proizvoljnom uhićenju, pritvoru ili progonstvu.
Članak 10.
Svatko ima pravo, u punoj jednakosti, na pravično i javno saslušanje pred neovisnim i nepristranim sudom radi utvrđivanja njegovih prava i obveza te svake kaznene optužbe protiv njega.
Članak 11.
Svatko tko je optužen za kazneno djelo ima pravo smatrati se nevinim dok se ne dokaže njegova krivnja u skladu sa zakonom na javnom suđenju na kojem su mu pružena sva jamstva potrebna za obranu.
Nitko se ne smije proglasiti krivim za kazneno djelo zbog bilo kojeg čina ili propusta koji nisu predstavljali kazneno djelo, prema državnom ili međunarodnom pravu, u vrijeme kada su počinjeni. Niti se smije izreći teža kazna od one koja se primjenjivala u vrijeme počinjenja kaznenog djela.
Članak 12.
Nitko ne smije biti podvrgnut proizvoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili dopisivanje, niti napadima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na zaštitu zakona od takvog miješanja ili napada.
Članak 13.
Svatko ima pravo na slobodu kretanja i boravka unutar granica svake države.
Svatko ima pravo napustiti bilo koju zemlju, uključujući i svoju vlastitu, i vratiti se u svoju zemlju.
Članak 14.
Svatko ima pravo tražiti i uživati u drugim zemljama azil od progona.
Ovo se pravo ne može koristiti u slučaju kaznenih progona koji istinski proizlaze iz nepolitičkih zločina ili iz djela suprotnih ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.
Članak 15.
Svatko ima pravo na državljanstvo.
Nitko ne smije biti proizvoljno lišen svog državljanstva niti mu se smije uskratiti pravo na promjenu državljanstva.
Članak 16.
Punoljetni muškarci i žene, bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, nacionalnosti ili vjere, imaju pravo sklopiti brak i osnovati obitelj. Imaju jednaka prava u pogledu braka, tijekom braka i prilikom njegovog razvoda.
Brak se sklapa samo uz slobodan i potpun pristanak budućih supružnika.
Obitelj je prirodna i temeljna jedinica društva i ima pravo na zaštitu društva i države.
Članak 17.
Svatko ima pravo posjedovati imovinu samostalno, kao i u zajednici s drugima.
Nitko ne smije biti proizvoljno lišen svoje imovine.
Članak 18.
Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; ovo pravo uključuje slobodu promjene vjere ili uvjerenja i slobodu, bilo samostalno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazivanja svoje vjere ili uvjerenja poučavanjem, praksom, bogoslužjem i obredima.
Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja te traženje, primanje i širenje informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
Članak 20.
Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja. Nitko ne može biti prisiljen pripadati udruzi.
Članak 21.
Svatko ima pravo sudjelovati u upravljanju svojom zemljom, izravno ili putem slobodno izabranih predstavnika.
Svatko ima pravo na jednak pristup javnoj službi u svojoj zemlji.
Volja naroda temelj je vlasti; ta se volja izražava na periodičnim izborima koji se provode općim i tajnim glasovanjem ili jednako vrijednim postupcima slobodnog glasovanja.
Članak 22.
Svatko, kao član društva, ima pravo na socijalno osiguranje i pravo na ostvarivanje, kroz nacionalne napore i međunarodnu suradnju te u skladu s organizacijom i resursima svake države, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava neophodnih za njegovo dostojanstvo i slobodan razvoj njegove osobnosti.
Članak 23.
Svatko ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravedne i povoljne uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti.
Svatko, bez ikakve diskriminacije, ima pravo na jednaku plaću za jednak rad.
Svatko tko radi ima pravo na pravednu i povoljnu naknadu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava egzistenciju dostojnu ljudskog dostojanstva, a koja se, ako je potrebno, nadopunjuje drugim sredstvima socijalne zaštite.
Svatko ima pravo osnivati sindikate i učlanjivati se u njih radi zaštite svojih interesa.
Članak 24.
Svatko ima pravo na odmor i razonodu, uključujući razumno ograničenje radnog vremena i povremene plaćene praznike.
Članak 25.
Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samog i njegove obitelji, uključujući hranu, odjeću, stanovanje i medicinsku skrb te potrebne socijalne usluge, te pravo na sigurnost u slučaju nezaposlenosti, bolesti, invaliditeta, udovištva, starosti ili drugog nedostatka sredstava za život u okolnostima izvan njegove kontrole.
Majčinstvo i djetinjstvo imaju pravo na posebnu skrb i pomoć. Sva djeca, rođena u braku ili izvan njega, uživaju istu socijalnu zaštitu.
Članak 26.
Svatko ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje je besplatno, barem u osnovnoškolskom i nižem stupnju. Osnovno školsko obrazovanje je obvezno. Tehničko i stručno obrazovanje mora biti opće dostupno, a visokoškolsko obrazovanje jednako dostupno svima na temelju zasluga.
Obrazovanje mora biti usmjereno na puni razvoj ljudske osobnosti i jačanje poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda. Promicat će razumijevanje, toleranciju i prijateljstvo među svim narodima, rasnim ili vjerskim skupinama te će unapređivati aktivnosti Ujedinjenih naroda za održavanje mira.
Roditelji imaju prvenstveno pravo birati vrstu obrazovanja koja će se pružati njihovoj djeci.
Članak 27.
Svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom životu zajednice, uživati u umjetnosti i sudjelovati u znanstvenom napretku i njegovim dobrobitima.
Svatko ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz bilo kojeg znanstvenog, književnog ili umjetničkog djela čiji je autor.
Članak 28.
Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se prava i slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji mogu u potpunosti ostvariti.
Članak 29.
Svatko ima dužnosti prema zajednici u kojoj je jedino moguć slobodan i potpun razvoj njegove osobnosti.
U ostvarivanju svojih prava i sloboda svatko će biti podvrgnut samo onim ograničenjima koja su određena zakonom isključivo radi osiguranja dužnog priznanja i poštovanja prava i sloboda drugih te ispunjavanja pravednih zahtjeva morala, javnog reda i opće dobrobiti u demokratskom društvu.
Ova prava i slobode ni u kojem slučaju ne smiju se ostvarivati suprotno ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.
Članak 30.
Ništa u ovoj Deklaraciji ne smije se tumačiti kao davanje bilo kojoj državi, skupini ili osobi bilo kakvog prava na sudjelovanje u bilo kojoj aktivnosti ili poduzimanje bilo kakvog djela usmjerenog na uništavanje bilo kojeg od ovdje utvrđenih prava i sloboda.
Poezano:
Šime Letina/Hrvatsko nebo
