Papin susret s Bogu posvećenim osobama u Libanonu

Drugog dana boravka u zemlji cedrova, 1. prosinca, Leon XIV. je posjetio marijansko svetište u Harissi, gdje se susreo s biskupima, klerom i posvećenim osobama.

Harissa je smještena na istoimenoj planini i predstavlja najvažnije marijansko svetište na Bliskom istoku izgrađeno 1904., prigodom 50. obljetnice proglašenja dogme o Bezgrešnom Začeću Blažene Djevice Marije, javlja kta. Sveti je Otac svoj govor održao na francuskom jeziku pred više od 4 000 okupljenih biskupa, svećenika, redovnika, redovnica i pastoralnih djelatnika.

Prisnost pape Prevosta

Susret je započeo pozdravom patrijarha Cilicije Armenske Katoličke Crkve, koji je opisao Papin posjet kao „živi plamen molitve i nade koji osvjetljava svaki kutak zemlje, kao i narod koji je tijekom posljednjih godina prošao kroz kušnje koje su duboko potresle njegovo tijelo i dušu“. Molio je za mir, pravednost i obnovu Libanona i zahvalio na kraju za prisutnost Svetoga Oca koja ih podsjeća da nisu sami jer su Bog i Crkva s njima.

Rimski se biskup osvrnuo na četiri svjedočanstva pročitana tijekom susreta kao dokaz da su proročke riječi pape Wojtyłe postale tijelo, život, briga i ljubav u libanonskom društvu. Povezao je ta svjedočanstva blizine i prisutnosti s pročitanim evanđeoskim odlomkom u kojem Marija stoji podno Isusova križa: „U stajanju uz Mariju podno Isusova križa naša nam molitva, nevidljivi most koji povezuje srca, daje snagu da se nastavimo nadati i djelovati, čak i kada oko nas odjekuje buka oružja i kada sami zahtjevi svakodnevnog života postaju izazov“. Citirajući papu Franju rekao je da je ta blizina s Isusovim križem upravo vjera koja kao sidro drži život usidrenim u nebu.

Jedinstvo u slici sirijskih i libanonskih novčića

Papa se osvrnuo i na djelo ljubavi koje je učinio jedan svećenik koji djeluje u selu Debbabiyé na sjeveru zemlje, na samoj granici sa Sirijom, u kojemu zajedno žive sunitski muslimani, pravoslavni kršćani i maroniti. On je na francuskom jeziku opisao teškoće tamošnje zajednice koja je žrtva bombardiranja iz susjedne Sirije, gdje je bjesnio građanski rat. Rimski biskup je pritom istaknuo: „Tamo, unatoč velikim potrebama i pod prijetnjom bombardiranja, kršćani i muslimani, Libanonci i izbjeglice iz susjedstva, žive u miru i pomažu jedni drugima“.

Petrov nasljednik se također osvrnuo i na jedinstvo koje se vidi u slici sirijskih i libanonskih novčića koji su zajedno stavljeni u vrećicu za milodare. „Taj nas čin podsjeća da u djelima milosrđa svatko od nas ima nešto za dati i primiti te da nas naše međusobno darivanje obogaćuje i približava Bogu“, istaknuo je Papa i komentirao problem migracije mladih koji vide budućnost samo u bijegu iz zemlje te podsjetio na odgovornost koju svi imamo prema njima: “Važno je poticati njihovu prisutnost, čak i u crkvenim strukturama, cijeneći njihove nove ideje i dajući im prostora. Također je potrebno, unatoč ruševinama svijeta koji nosi svoje bolne neuspjehe, pružiti im konkretne i izvedive perspektive obnove i rasta za budućnost”.

Osvrnuo se i na važnost obrazovanja te svjedočanstvo jednog bračnog para koji je pobjegao pred ratom te istaknuo da se boli koje nastaju zbog ratova tiču svih i potiču na promišljanje i djelovanje.

Tijekom susreta sudionici su čuli i svjedočanstvo zatvorskoga kapelana, a Leon XIV.

je na kraju objasnio smisao darivanja zlatne ruže, dara koji pape tradicionalno donose u marijanskim prigodama u svetište u Harissi kao znak pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji, a koji se stavlja podno kipa posvećenog crnoj Gospi od Libanona: „To je drevni čin koji nas, među svojim značenjima, poziva da i mi svojim životom budemo Kristov miris. To nije skup proizvod rezerviran za malobrojne koji si ga mogu priuštiti, nego miris koji se širi s velikodušnog stola na kojem ima mnogo različitih jela i s kojeg svi mogu zajedno uzimati“.

nedjelja.ba/Hrvatsko nebo