Ilija Vincetić: Bošnjaštvo zasnovano na političkom islamizmu ne uspijeva se konstituirati kao nacija – nema se na što pozvati ni osloniti!

Proces izgradnje bošnjačke nacije na temeljima drevnog “bošnjaštva” i predosmanskog “povijesnog naslijeđa“, kao krinke, “zapeo” je: u procjepu između onog dijela islama koji se ne odnosi na vjeru i onog dijela povijesti koji se odnosi na činjenice. Tako svoju objavu na FB-u u kojoj se bavi (ne)mogućnošću konstituiranja bošnjačke nacije započinje Ilija Vincetić, koji svoju raščlambu nastavlja ovako:

Zašto?

Zbog toga što se “ne pravi pita od zelena žita”!

Izgradnja (nastanak) nacije uvijek je evolucijski, vremenski dugotrajan, složen, višeslojan i višedimenzionalan proces

Zbog toga što nacionalna pripadnost pojedinca MOŽE biti stvar konvencije i pitanje izbora, ali je izgradnja (nastanak) nacije uvijek evolucijski, vremenski dugotrajan, utjecaju prirodnih zakonitosti podložan, po međuutjecaju,  (interakciji) različitih identitetskih čimbenika, složen, višeslojan i višedimenzionalan proces.

Zbog nekoliko strateških pogrješaka u planiranju, i mnoštva taktičkih pogrešaka u provedbi.

Što se, naime, dogodilo?

Zbog prevelike diskrepancije između “ideje” i objekta na koji ideju treba prenijeti (aplicirati), na unutarnjem planu, i istovremene nužnosti prikrivanja (maskiranja namjere), na vanjskom planu, pred medij – transmisiju između doktrinarne ideje i taktičkih provoditelja (“bošnjačku” znanost i medije), stavljena je zadaća koju oni ne mogu izvršiti.

Nemoguća misija!

Zašto?

Reafirmacijom strane inačice radikalnog islama kidaju se sveze sa srednjovjekovnim, kršćanskim bošnjaštvom, na koje se pozivaju

Zbog neshvaćanja činjenice da identificiranje s osmanlijama i njihovom ostavštinom kod drugih izaziva negativne emocije, povezane s povijesnim traumama, i (posljedično) neprihvaćanje, ali i kida veze današnjih muslimana sa srednjovjekovnom Bosanskom državom (koju svojataju) i oduzima im taj dio povijesnog identiteta (ako su ga i baštinili?).

Zbog reafirmiranja (njima strane) inačice radikalnog islama (lišenog svih identitetskih odrednica nacije i sekularizma kao temeljnog načela demokratske države), uz istovremeno odbacivanje “light” inačice (koju su sami razvili) u (kakvu-takvu) suživotu s “Europom”, odnosno njezinim povijesnim i identitetskim naslijeđem.

Zbog olakog i lakomislenog odbacivanja naslijeđa koje su im ostavili komunisti-ateisti iz reda njihove etničke zajednice.

Naime, koliko god “musliman-ateist” zvučalo kao oksimoron, jedina identitetska ostavština (izvan islama) koju BiH muslimani (danas sebe zovu Bošnjacima) imaju, jest ona koju su im baš ti muslimani-ateisti ostavili.

Više je, na primjer, na projektu definiranja i izgradnje muslimanske nacije uradio jedan Džemal Bijedić, nego stotinu Alija Izetbegovića.

Političko Sarajevo odbacilo identitetsku (europsku) ostavštinu Dž. Bijedića, a (tursko-perzijsko-arapsku)  islamsku identitetsku ostavštinu A. Izetbegovića prihvatilo i izdiglo na razinu političkog islama

No, političko je Sarajevo identitetsku (europsku) ostavštinu Džemala Bijedića odbacilo, a (tursko-perzijsko-arapsku)  islamsku identitetsku ostavštinu Alije Izetbegovića, ne samo prihvatilo, nego i izdiglo na razinu političkog islama koji je u suprotnosti s europskim pravnim, kulturnim, demokratskim, sekularnim, … pa i političkim naslijeđem.

Budući da je namjera otkrivena, izvori u područjima kulture, povijesti, umjetnosti … “presahnuli” su, …, metode angažiranog i aktivističkog i djelovanja “ex cathedra” u službi političkog islama “pročitane” i na stanovit način (u sve većoj mjeri) “proskribirane”, nekada ugledni povjesničari, (u službi bolesne ideje) ostali si bez osobnog i stručnog integriteta, svedeni na razinu Jovana Deretića, … projekt je pao na “niske grane”.

Uz srozavanje intelektualne sarajevske elite, povezano s  gašenjem mreže USAID-a,  naglom i značajnom promjenom kursa broda zvanog “State Department”, dogodilo se i gubljenje oslonca, ravnoteže, a time i orijentacije razmažene muslimanske političke elite, naviknute na ispunjavanje želja u procesu unitariziranja BiH.

Proces provođen udarima na politička (i druga) prava i položaj (poglavito) hrvatskog naroda

Projekt višedesetljetnog stvaranja “umjetno potpomognute”, nove nacije i silom “kataliziranog” procesa izgradnje unitarne države, uz permanentne napade na prava i položaj hrvatskog naroda s ciljem njegova političko-pravnog dekonstituiranja i terorističkih činidbi prema Hrvatima povratnicima s ciljem sprječavanja njihova povratka i konzerviranja učinaka etničkog čišćenja, uz stalne medijsko-propagandne,  pravne, ekonomske, gospodarske, institucionalne, sudske, političke i ine pritiske, paralelno se odvijaju kvaziznanstvene kampanje krivotvorenja povijesnih činjenica, negiranje prava na identitet i grubih nasrtaja na vjeru, kulturu, prava na obrazovanje kompatibilno s vrijednostima te vjere i kulture, na materinskom jeziku, prava na vlastite medije, kolektivnu političku volju i njezino delegiranje na legitimne političke predstavnike.

Svemu tome unatoč, hrvatski se narod u BiH za svoj politički i identitetski (kulturni, vjerski, obrazovni, jezični, etnički …) opstanak bori skučenim, ograničenim i (od “međunarodne zajednice”) nasilno reduciranim metodama i sredstvima, ne izlazeći (ni za trenutak) izvan okvira političke i pravne borbe.

Bošnjaštvo u “ćorsokaku” i homogeniziranje srpskog naroda u BiH kao “kolateralna žrtva”

I pored svega toga, “zahuktali” projekt stvaranja umjetne (samo na islamu temeljene), pod pseudonimom “bošnjačke” nacije i islamske, pod krinkom “građanske” države doveden je u – ĆORSOKAK”!!

Uz “kolateralnu žrtvu”: jačanje Republike Srpske i homogeniziranje srpskog naroda u BiH.

Ilija Vincetić/FB/Hrvatsko nebo