Vlada na krilima desetkovanja hrvatske brodogradnje likvidira i Brodarski institut u Zagrebu
Vrijeme:3 min, 33 sec
Likvidiran je Brodarski institut, izvijestio je HRT, dodavši da je tu odluku Vlada donijela prije četiri godine. Preostalih 13 zaposlenika, od nekadašnjih 300, mora kao „tehnološki višak“ na burzu. – Uredništvo HN mora javno zapitati odgovorne: Je li takav odnos prema hrvatskoj brodogradnji pokazatelj nesposobnosti dosadašnjih vlada u održavanju hrvatskog brodarstva i brodogradnje, osobito glede čuvanja visokostručnoga, inženjerskog kadra i znanstveno-istraživačkog sektora, ili pokazatelj planskog djelovanja dosadašnjih vlada s ciljem sustavne deindustrijalizaciji Hrvatske i slabljenja bitnih segmenata nacionalnog prosperiteta i sigurnosti, kao što su prerađivačka industrija, poljoprivreda i proizvodnja hrane, napose stočarstvo, proizvodnja mlijeka i mesa, povrtlarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo i drugo?!
Nekadašnji ponos države, institut koji je zapošljavao 300 stručnjaka i u kojem su se testirala plovila za brodare iz cijelog svijeta, propao je nakon što je, uz gašenje domaćih škverova, godinama nizao višemilijunske gubitke.
– Bavimo se trenutačno izradom izvještaja za posljednji projekt koji smo ispitali za stranog naručitelja, modelska ispitivanja jednog plovnog objekta – konkretno jahte. Što će biti s nama idući tjedan, najavljeni su nam otkazi, kazala je Marta Perišić Buča, voditeljica Odjela razvoja i istraživanja Hrvatske brodogradnje – Jadranbrod.
„Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod“ osnovan je nakon pokretanja likvidacije Brodarskog instituta radi održanja djelatnosti. I dalje primaju narudžbe brodara, no posao više nije održiv. Je li Institut morao propasti? Bez uljepšavanja problem je sažeo poznavatelj tog sektora Ljubo Jurčić: – Hrvatska brodogradnja više ne postoji, kazao je.
Jurčić dodaje da je naša brodogradnja bila među najboljima na svijetu zahvaljujući stručnjacima s Instituta te da su njegovoj propasti presudili nestručni kadrovi devedesetih. – Politika nije prepoznala suštinu suvremene ekonomije i suvremene ekonomske politike, samo je ostala na parolama – vođenje politike na parolama s jedne strane i s druge na savjetima lobista. Tako da zapravo savjeti lobista i te suvremene parole de facto – mi ’rasturamo’ hrvatsku ekonomiju, kazao je Jurčić.
[Napomena ur. Hrvatskog neba: Ni Jurčić ni novinar koji je pisao prikaz nisu pritom spomenuli da je upravo Jurčić bio ministar gospodarstva u Račanovoj vladi i općenito kao stručnjak s Ekonomskog instituta te istaknut član SDP-a i zastupnik u Hrvatskom saboru iznimno utjecajan u sektoru gospodarstva. Nije Jurčić zapitan što je on osobno učinio ili pokušao učiniti da u brodogradnji i znanstveno-istraživačkom području bude drukčije, osim što je sudjelovao u dalekosežno katastrofalnoj prodaji udjela u INA-i mađarskom MOL-u, da i ne spominjemo analognu prodaju vlasništva Plive i ukidanje u njoj znanstveno-istraživačkog sektora. No njega kao stručnjaka mediji i dalje rado i često pozivaju da bude ’svakom loncu poklopac’, pa tako i sada, kako bi se razmetao površnim, paušalnim i stranačko-politički tendencioznim komentarima o propasti brodogradnje, za što okrivljuje vladajuće strukture iz 1990-ih godina, a prešućuje odgovornost vladajućih garnitura od g. 2000. do danas, dakle unatrag četvrt stoljeća. Takvim izjavama, ocjenama i tumačenjima i Jurčić i HRT zapravo skrivaju zonu dublje problematika i mogućih odgovora i pozitivnih rješenja, za koja je sada, nakon toliko protraćenih godina, zacijelo uvelike, no možda ne posve prekasno. Takvim pristupima ‘pokriva’ se odnosno ‘prikriva’ one koji iza kulisa znaju što hoće, čine što čine ili propuštaju učiniti ono što nalažu razum, dužnosnička odgovornost, ekonomski interes te nacionalni ponos i patriotizam. Hrvatska je zemljopisno pomorska zemlja, jadranska, sredozemna i zemlja velikih brodograđevnih uspjeha i snažnih ratnih i trgovačkih flota u pojedinim opvijesnim razdobljima; nadajmo se da će svijest o tomu doprijeti jednoga dana nadležnima i odgovornima iz gu…. u glavu.]
Kako su domaća brodogradilišta propadala, Institut je gomilao višemilijunske dugove. Prije odluke o likvidaciji, država ih je podmirila kako bi izbjegla stečaj i prodaju imovine.
– Radi se o prostoru od 100.000 kvadrata koji je podijeljen u tri čestice, od kojih su upravna zgrada i kompleks laboratorija. To su ustvari bazeni koje je projektirao Haberle 1950-ih i koji znači arhitektonsku baštinu, kazao je Ruđer Friganović, direktor Hrvatske brodogradnje – Jadranbroda. On ne zna, kaže, što bi se tu drugo moglo činiti – osim ispitivati rad i performanse plovila.
Voda u bazenu stoji od 1956. U potresu, poručuju, nije iscurila ni kap. – Ne mogu zamisliti koliko bi to danas koštalo da to sad netko krene graditi, dodaje Friganović. Ni on ne zna što će biti s imovinom. Institut nije spasilo ni to što je g. 2005. proglašen kulturnim dobrom, ni vrijedna imovina, a ni vrhunski stručnjaci, zaključuje se u vijesti HRT-a.
HRT/Hrvatsko nebo
