Politico: Plan u 19 točaka, iako bi nagradio „Putinovo razbojništvo“, mogao bi biti najbolje čemu se Ukrajina realno gledano može nadati
Vrijeme:7 min, 18 sec
O rusko-ukrajinskom ratu i njegovu očekivanom nastavku odnosno ishodu piše se i govori uglavnom navijački ili moralistički. Mnogo je manje onih koji ga pokušavaju vidjeti objektivno, realistički. Jedan od takvih jest i Jamie Dettmer, urednik rubrike „Mnijenja“ i kolumnist vanjskih poslova u vrlo cijenjenu internetskom glasilu POLITICO Europe. On u svojoj posljednjoj kolumni iznosi više aspekata i procjena koje bacaju drukčije svjetlo na stanje, zbivanja i ono što razni akteri čine od svjetla koje bacaju navijači i stvarni, djelomični, dvolični ili suzdržani podupiratelji Ukrajine i njezinih vojnih i političkih nastojanja na Zapadu. Prikazuje pseimistički i izglede na bojišnicama te na unutarnjem planu u zemlji, za koje ocjenjuje da ne daje izglede za uskrajinski uspjeh; dapače, kolumnist se boji da će s nastavkom rata Ukrajina, osim što će mnogi još izginuti, doživjeti još teže poraze i uzmake, dok na unutarnjem planu u slučaju prihvaćanja plana prijeti unutarnjim pobunama razočaranih boraca i ostalih. Prenosimo Dettmerovu kolumnu u cijelosti u prijevodu na hrvatski jezik.
Američki “mirovni plan” koji izaziva podjele i koji daje prednost Rusiji mogao bi još uvijek biti sve što Kijev može dobiti – ističe se u podnaslovu, a zatim slijedi tekst kolumne:
“Ova vremena stavljaju na kušnju ukrajinske duše”
“Ovo su vremena koja iskušavaju ljudske duše”, napisao je pamfletist Thomas Paine u mračnim danima prosinca 1776., dok se činilo da je američki rat da se Amerika oslobodi od Britanaca osuđen na propast. U pokušaju da podigne posustale duhove, nastavio je: “Tiraniju, kao ni pakao, nije lako pobijediti; ipak imamo ovu utjehu s nama, da što je teži sukob, to je veličanstveniji trijumf.”
Ta je pobjeda bila vrlo upitna tijekom većeg dijela rata, ali revolucionari su ustrajali te su uz francusku pomoć – koja se od tada često omalovažavala – trijumfirali nakon osam godina brutalnog sukoba.
Ukrajinska borba bila je dosad duža. Zapravo, zemlja se bori za oslobađanje od Rusije od 2014., a upravo sada, ova vremena stavljaju doista na kušnju ukrajinske duše.
Kako sada stvari stoje, nema mnogo razloga za optimizam da, uza sav svoj heroizam, Ukrajina može preokrenuti stvari. Malo je vjerojatno da će zemlja izaći iz svoje najopasnije ratne zime u jačoj poziciji, sposobnijoj izdržati ono što joj se nameće. Zapravo, Ukrajinci bi mogli bi biti u mnogo slabijem stanju – na bojnom polju, na domaćem terenu i u pogledu stanja unutarnje politike.
Zadržati bar teritorij u istočnoj Ukrajini koji je dosad obranjen!
Doista, dok se pokušava probijati kroz američki “mirovni plan”, koji izaziva podjele, ovo bi moglo biti najbolje čemu se Ukrajina može nadati – ili barem neka varijacija koja ne podrazumijeva povlačenje s teritorija u istočnoj Ukrajini koji je uspjela zadržati.
Na bojnom polju, ukrajinske snage trenutno su pod teškim pritiskom i brojčano nepovoljnijem položaju. Ili, kao što je nedavno ustvrdila zastupnica Mariana Bezuhla: “ukrajinski zapovjednici jednostavno ne mogu držati korak”, i: “trzaju se unutar okvira koje je postavio neprijatelj”.
Razorni rusku napadi na ukrajinsku plinsku i elektroenergetsku infrastrukturu, dok država ostaje bez novca
U međuvremenu, na domaćem frontu, razorni napadi ruskih bespilotnih letjelica i zračni napadi degradiraju elektroenergetski sustav zemlje i uništavaju njezinu infrastrukturu prirodnog plina, koja grije 60 posto Ukrajinaca tijekom hladnih zimskih mjeseci.
Država također ostaje bez novca. Teško je predvidjeti kako će to Europa zaglibljena u dugovima osigurati 250 milijardi dolara koje će Kijevu trebati u gotovini i oružju kako bi održao borbu još četiri godine – a to je iznos povrh zajma za odštetu od 140 milijardi dolara koji bi mogao biti ponuđen ako Belgija povuče svoj veto na korištenje zaleđene imovine [novaca] koje Rusija drži u Bruxellesu.
Ako sve to nije dovoljno, Ukrajinu potresa golemi korupcijski skandal u koji su, čini se, upleteni insajderi ukrajinskog predsjednika, potkopavajući povjerenje saveznika i Ukrajinaca. Što također onima u administraciji predsjednika SAD-a Donalda Trumpa i pokretu MAGA daje strjeljivo da tvrde kako Washington treba privesti kraju to s Ukrajinom.
I sada, naravno, Kijev se mora nositi s prijepornim naporima SAD-a da okončaju ruski rat, koji je napredovao u tako kaotičnom diplomatskom procesu da ne bi bio neprikladan za neku epizodu “Zapadnog krila”.
Pregovori, farsa i – plan u 19 točaka kao najmanje zlo za Ukrajinu, i krivnja zapadnih saveznika Kijeva
S vremena na vrijeme, pregovori bi se pretvorili u farsu, s američkim državnim tajnikom Marcom Rubiom, koji je na trenutak odustao od izvornog mirovnog plana, rekavši da je plan došao iz Rusije, a da to nije prijedlog Trumpove administracije, no onda je žurno ustuknuo. A ranije ovog tjedna, izvješće Reutersa sugeriralo je da je plan od 28 točaka zapravo načinjen po uzoru na ruski prijedlog koji su dužnosnici Kremlja podijelili sa svojim američkim kolegama sredinom listopada.
Ali usprkos svim lakrdijama – među kojima je i izvješće da je posebni izaslanik Steve Witkoff poučavao visokog pomoćnika Kremlja Jurija Ušakova o tomu kako bi ruski predsjednik Vladimir Putin trebao razgovarati s Trumpom – dotjerana inačica “mirovnog plana” od 19 točaka mogla bi biti najbolje što Ukrajina realno može očekivati, iako [i ona] uvelike favorizira Rusiju.
Kao što je ova kolumna već tvrdila, ukrajinski trijumf uvijek je bio malo vjerojatan – to jest ako „trijumf“ znači vraćanje granica zemlje iz 1991. i članstvo u NATO-u. Za to nije kriva Ukrajina, David u borbi protiv Golijata, već je to krivnja zapadnih saveznika Kijeva, koji nikad nisu bili bistrovidni ni praktični u svom razmišljanju, a kamoli spremni učiniti ono što je potrebno da se porazi ruski revanšizam i porazi Putinov režim, ne obazirući se na broj mrtvih čak ni u vlastitim trupama.
Unatoč njihovoj visokonapuhanoj retorici, ni u jednoj fazi sukoba ukrajinski saveznici nisu se složili glede razvidnih ratnih ciljeva. Neki su tražili raspravu, među njima i bivši litavski ministar vanjskih poslova Gabrielius Landsbergis, koji je bio zabrinut zbog neusklađenosti između veličanstvenosti Zapada i onoga što su SAD i Europa zapravo bili spremni učiniti i dati. “Razgovaramo o pobjedi i govorimo o ustrajanju uz Ukrajinu do samog kraja – ali razgovarajmo i o ovome”, rekao je za POLITICO u intervjuu g. 2023. No do te rasprave nikada nije došlo zbog straha da bi ona razjedinila saveznike.
Kalkulantski zapadni saveznici Ukrajine – unatoč kvalifikacijama i globalnom značenju njezina rata s Rusijom
Unatoč tome, zapadni čelnici nastavili su karakterizirati rat kao natjecanje između dobra i zla, s velikim ulozima za demokraciju. Oni to smatraju borbom ne samo za teritorij, već i između liberalnih i autokratskih vrijednosti, te kao borbu s globalnim posljedicama. Ali u tom slučaju, zašto biti suzdržan u onomu što nudite? Zašto se suzdržavati od dalekometnog strjeljiva i tenkova? Zašto odgađati isporuku F-16? I zašto spriječiti Ukrajinu da upotrijebi rakete dugog dometa koje je isporučio Zapad za udar dublje u Rusiju?
Ili, kao što je bivši vrhovni zapovjednik Ukrajine general Valeri Zalužni uzbuđeno i negodujući govorio u Washington Postu: “Da bih spasio svoj narod, zašto moram nekoga pitati za dopuštenje što učiniti na neprijateljskom teritoriju?”
„Prava tragedija ovog rata“ i dugotrajno zanemarivanje vlastitih vojnih snaga i doktrina u zapadnim zemljama
Za bivšeg ukrajinskog ministra vanjskih poslova Dmitra Kulebu, usprkos svim njegovim pričama o stajanju uz Ukrajinu koliko god je potrebno, Zapad nikada nije shvatio važnost ili posljedice rata: “Ne možete dobiti rat u kojem Rusija jasno zna koji je njezin strateški cilj u svakom detalju; [gdje] Ukrajina zna koji je njezin strateški cilj u svakom detalju; ali [gdje] Zapad, bez kojeg Ukrajina ne može pobijediti, ne zna za što se bori”, rekao je za POLITICO prošle godine. “Ovo je prava tragedija ovog rata.”
Plan u 19 točaka, o kojem se trenutačno raspravlja jest, naravno, poboljšanje izvornog plana od 28 točaka – no to je ružan i sramotan plan. Ali to se događa ako smanjite svoje vojne snage i proizvodnju oružja desetljećima, ne uspijete povući provedive crvene linije i ne postavite teška pitanja prije nego što date velika obećanja.
Velika vjerojatno građanskih sukoba u Ukrajini bude li prihvaćen mirovni plan i globalne posljedice „nagrađivanja Putinova razbojništva“
Za Ukrajinu će tako loš dogovor koji ju ostavlja sa slabim sigurnosnim jamstvima, bez 20 posto teritorija i zabranama da se pridruži NATO-u, imati velike unutarnje posljedice i nositi veliku vjerojatnost građanskih sukoba. Nije teško vidjeti kako bi vojska i njezini veterani mogli reagirati. Mnogi od njih to [prihvaćanje nepovoljna mirovnog plana] doživjeti kao ubod nožem u leđa, bijesnu izdaju koju treba kazniti.
To će također značiti nagrađivanje Putinova razbojništva i nepostojanje stvarne odgovornosti za bestijalnu prirodu odvratnog ponašanja njegove vojske ili nezakonitih, gnusnih deportacija iz okupiranih dijelova Ukrajine u Rusiju. I to će, bez sumnje, ohrabriti osovinu autokrata.
Američka revolucija imala je trajne globalne posljedice – a tako će ih imati i ovaj rat.
Povezano:
Politico.eu/Hrvatsko nebo
