Cilj režima: Kult pokorenog Hrvata i ugroženog Srbina

Reakcija odozdol očekivana je (nije prvi put u povijesti da Hrvati u Hrvatskoj prosvjeduju protiv srpske politike u njoj). Očekivane posljedice? Neojugokomunistički poredak hrvatsku reakciju odozdol iskoristit će za dvije ključne stvari: Prvo, osnažiti kult ugroženog Srbina u Hrvatskoj; drugo, ojačati kult pokorenoga i pokornoga Hrvata u Hrvatskoj. Zaključno: Prosvjedi u demokratskom društvu nemaju alternativu; da imaju, ustavi bi ih spomenuli. Hrvati imaju pravo i razloga prosvjedovati. A kad je riječ o aktualnoj politici prema srpskoj nacionalnoj manjini i njezinoj uspješnoj etno-biznis-sastavnici, onda treba reći da ta politika ima alternativu. Ali ju nema tko provesti.

I u Zagrebu je jučer, 7. studenoga 2025. došlo do prosvjeda koji je uzburkao neojugokomunistički poredak, njegove medije, režimske „analitičare“ i sluge „srpskoga sveta“. A zapravo je riječ o sasvim normalnom prosvjedu u kojemu nije došlo čak ni do remećenja javnoga reda i mira, kako je to utvrdila i policija u svom priopćenju, a kamoli do nasilnoga upada u nečije prostorije ili uništavanja imovine, što je inače europski standard kad je riječ o demonstracijama. Međutim, u samo desetak sati od maloga ali hrabroga prosvjeda stvorena je takva društvena histerija kao da je uskrsnuo Pavelić. Političko-medijskom akcijom stvoren je privid „ekstremne desnice“ i „ugroženog Srbina“. Vau! Evo nam novog oblika „hrvatskog nacionalizma“, kao i sedamdeset prve. A možda i novog pokreta kao i devedesete. Drugovi, zbijmo redove dok ne bude prekasno.

Zašto u Izraelu nema Dana palestinske kulture

U demokratskom društvu prosvjed je odlučno izraženo nezadovoljstvo čime. U totalitarnome društvu prosvjed je neprihvatljiva „kontrarevolucija“ koju poredak (režim) rješava „svim raspoloživim sredstvima“ represivnoga aparata. Prosvjeduje se, primjera radi, trenutno po Srbiji uzduž i poprijeko već punu godinu, zbog nezadovoljstva srbijanskom vlašću. Ali, tamo nema društvenopolitičke histerije o ekstremnoj desnici i kultu ugroženoga Hrvata.

U Hrvatskoj prosvjedi niskoga intenziteta s malim brojem prosvjednika započeli su ljetos u Benkovcu, a sad i u Splitu i Zagrebu. Čudi me da su Hrvati tako dugo apstinirali od prosvjeda. Prosvjednici su nezadovoljni instaliranjem srpske kulture u hrvatsko društvo u vrijeme kad demokratska Hrvatska obilježava žrtve srbijanskoga terora i agresije. Smatraju to otvorenom provokacijom, što i jest. Tako drske provokacije nema nigdje u demokratskoj Europi, niti bi ijedan demokratski režim dopustio provociranje države i nacije u vrijeme kad država i nacija obilježavaju svoje žrtve za koje je kriv nositelj dana srpske kulture. Zamislimo si samo dane palestinske kulture u Izraelu u vrijeme kad Židovi komemoriraju svoje nevine žrtve ubijene u divljačkom napadu Hamasa! To je nezamislivo, ne samo u dane komemoriranja. A da Izrael financira četrdeset palestinskih centara, pripada SF-žanru.

Francuska prosvjedna iskustva u odnosu na hrvatska

Prosvjed je jednostrani čin kojim se izražava jasno neslaganje s određenim postupcima ili zahtjevima druge strane. Prosvjed je i odlučno otvoreno izraženo nezadovoljstvo i skup nezadovoljnih državljana (osoba) radi zajedničkog djelovanja u cilju poboljšavanja vlastite egzistencije, statusa ili u svezi s nekim drugim, pa i kulturalnim, pitanjem.

Prosvjed, protest ili demonstracija javni je oblik izražavanja snažnog nezadovoljstva ili prigovora protiv nečijeg djelovanja ili politike. Po svom karakteru može biti osoban čin ili kolektivan. Prosvjed se provodi na različite načine. Kad govorimo o demokratskoj Europi, najdrastičnije se prosvjeduje u Francuskoj. Tamošnji seljaci kad prosvjeduju nezadovoljni iznosom subvencija ili pretjeranim uvozom inozemnih poljoprivrednih proizvoda, istovaruju  cisterne stajskoga gnojiva pred državnim ustanovama i stvore prometnu blokadu Pariza. U Hrvatskoj prosvjednici protiv, recimo pobačaja, mole Boga pred bolnicama u kojima se ubojstvo nerođenoga djeteta obavlja.

Sinoćnji prosvjed u Zagrebu po dostupnim informacijama ima sve oblike demokratskom društvu prikladna izražavanja nezadovoljstva. Režim može biti sretan što se demonstracije nisu počele događati prije, kad je politika „srpskog sveta“ umarširala u hrvatsko zakonodavstvo i zauzela strateške pozicije izbornoga sustava, pozitivne diskriminacije, državnih ustanova i državnoga proračuna. Također, režim može skakati od veselja što sinoćnji prosvjed nije bio masovan, već individualan (navodno skup pedesetak prosvjednika). I od tako malobrojne skupine prosvjednika stvoren je „slučaj“, što je tragično i komično, istodobno i bedasto.

Nezadovoljstvo prosvjednika politikom bratstva i jedinstva

Razlozi potrebe za prosvjedima već su duže vrijeme sasvim razvidni. Povlašćivanje „pupovčadi“ (H. Hitrec) prešlo je odavno svaku mjeru i ostalo u okvirima socijalističke republike. S te je strane prosvjed opravdan. Opravdan je i po svom obliku – izraženo je javno nezadovoljstvo. Cilj prosvjeda može biti utjecaj na javno mnijenje ili promjena vladinih politika (teško je vjerovati da bi se moglo utjecati na promjenu politike M. Pupovca i njegova „etno-biznisa“, o kojem je nešto govorio bivši predsjednik Josipović). Opravdano nezadovoljstvo dvostruko je: Prosvjednici su, koliko se zdravorazumski može zaključiti, nezadovoljni i politikom srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i politikom hrvatskih vlasti prema srpskoj nacionalnoj manjini. Obje politike dovele su međusobni odnos do apsurda koji hrvatski narod više ne može mentalno izdržati koliko god šutio o tom. Taj odnos poznat je i istovjetan s onim iz najboljih godina „bratstva i jedinstva“.

Tko su prosvjednici? Po svemu sudeći, oni su hrvatski državljani. Zato što su opravdano prosvjedovali nisu „ekstremna desnica“, kako ih ekstremi ljevičar na čelu srpskoga sveta u Hrvatskoj javno naziva. A daleko od njega nisu ni „analitičari“ koji su promptno, bez poznavanja činjenica, odmah dali svoja oportunistička osuđujuća mišljenja, skrivajući se iza „kulture“. No kad su po Hrvatskoj Thompsonu zabranjivali pjevati, onda zabranitelje nisu nazivali „ekstremnom desnicom“, a kako i bi kad su zabrane, izravno protuustavne, dijelili ekstremni ljevičari.

Plenković nije jedini krivac, on je najodgovorniji sukrivac politike bratstva i jedinstva

Ukratko, prosvjedi u Benkovcu, Splitu i Zagrebu bili su legalni i legitimni sa stajališta Ustava Republike Hrvatske. Bili su nenasilni. Više-manje individualnoga karaktera. Nisu bili masovni, ali imaju potencijala i razloga postati masovnima. Prosvjedi moguće nisu bili u skladu s ustavima nekih drugih bivših ili sadašnjih država, no to ne opravdava histeriju stvorenu u Hrvatskoj s ciljem zastrašivanja nezadovoljnih državljana politikama hrvatskih vlada i prorežimske klike srpske nacionalne manjine. A uhićivanje mirnih prosvjednika pripada totalitarnom represivnom aparatu. Analitičari i Pupovac to su zaboravili spomenuti. Kao što su zaboravili spomenuti i ustavno pravo na prosvjed.

I nije točna mantra hrvatskih es-ka-ju zgubidana o tomu da je Plenković (iz es-ka-ha) „jedini krivac“ za prosvjede „ekstremne desnice“. Nije. On je jedan od sukrivaca, istina, među najodgovornijima za opravdano nezadovoljstvo nastalo zbog stavljanja klike srpskoga sveta u povlašteni položaj u odnosu na hrvatsku većinu, hrvatsku dijasporu i druge nacionalne manjine u Hrvatskoj, koje nisu sudjelovale u agresiji na Hrvatsku.

Dani srpske kulture u Hrvatskoj tempirani u mjesecu studenomu izravna su provokacija planirana i taktički usklađena s ključnim strateškim dokumentima države Srbije i njihovim ciljevima u „postjugoslavenskim“ okolnostima. Zloporaba kulture u politikantske svrhe.

Reakcija odozdol očekivana je (nije prvi put u povijesti da Hrvati u Hrvatskoj prosvjeduju protiv srpske politike u njoj). Očekivane posljedice? Neojugokomunistički poredak hrvatsku reakciju odozdol iskoristit će za dvije ključne stvari: Prvo, osnažiti kult ugroženog Srbina u Hrvatskoj; drugo, ojačati kult pokorenoga i pokornoga Hrvata u Hrvatskoj.

Zaključno: Prosvjedi u demokratskom društvu nemaju alternativu; da imaju, ustavi bi ih spomenuli. Hrvati imaju pravo i razloga prosvjedovati. A kad je riječ o aktualnoj politici prema srpskoj nacionalnoj manjini i njezinoj uspješnoj etno-biznis-sastavnici, onda treba reći da ta politika ima alternativu. Ali ju nema tko provesti.

Povezano:

Propalestinski prosvjednici pravili nerede diljem Europe, razbijali trgovine i restorane

Srbočetnici u Crnoj Gori ne miruju: najavili prosvjed protiv ministrova polaganja vijenca u logoru Morinj!

Veliki prosvjedi širom Francuske: sukobi izbili u Lyonu i Nantesu

Trumpova vojna parada zasjenjena masovnim prosvjedima i valom nasilja

Stotine tisuća ljudi na prosvjedima diljem Grčke: Kaos je počeo nakon jednog poteza

Desetci uhićeni u nasilnim prosvjedima po britanskim gradovima nakon ubojstva troje djece nožem u Southportu

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo