Istina o Jasenovcu 2: Kud Andrej, tud i Gordan!
Vrijeme:7 min, 42 sec
Pozivajući kritičare okruglog stola o Jasenovcu da podnesu kaznene prijave ako smatraju da su na njemu iznesene „izjave i poruke“ kažnjive po kaznenom zakonu te ocjenjujući ih osobno kao „neprihvatljive“, Gordan Jandroković u svojstvu predsjednika Hrvatskog sabora zapravo se pridružio harangi i zahtjevima za linčem onih koji nastoje da se utvrdi stvarna istina o broju žrtava u logorima Jasenovac (za vrijeme i poslije rata) i o naravi tih logora. On tragom svog šefa ističe „odgovornost“ zastupnikā koji su skup organizirali te onih koji su na njemu govorili. Ni on ničim ne dovodi u pitanje ’jugoslovensku istoriografiju’ ni grozne srpske mitove o genocidnosti politika NDH i (dijela) hrvatskog naroda sve do osamostaljenja i Oluje i do danas. Nisu mu bitni istina i pravda, argumenti i dokazi, nego se oslanja na ono što je i Plenkoviću i njemu i Benčićki i Tomaševiću i Pusićima i Mesiću i Goldsteinu i Klasiću i ostalim ’bijesnim psima’ (M. Luther) zajedničko. A zajedničko im je sprječavanje utvrđivanja stvarnih razmjera tih, i ujedno zanemarivanje pojedinačnih i masovnih protuhrvatskih, protužidovskih, protuturskih, protugrađanskih, protudemokratskih i ostalih zvjerskih zločina počinjenih u prošlom stoljeću od komunističkih, jugoslavenskih i velikosrbijanskih počinitelja. Nota bene: Gordana poneki smatraju nacionalističkom opozicijom unutar HDZ-a neoyugosima, osobito Andreju, nasljedniku mu Olegu (lijepa ruska imena!), Nini i Davoru.
Jučer smo ovdje osvijetlili što je Andrej Plenković, predsjednik Vlade i HDZ-a, izjavio u svezi s održavanjem okruglog stola o Jasenovcu u dvorani Hrvatskog sabora „Ivan Mažuranić“.
U međuvremenu se oglasio i predsjednik Hrvatskog sabora, i to priopćenjem njegova ureda u njegovo ime u čak 10 točaka. U devet točaka on tumači besnoj levičarskoj opoziciji kako i zašto nije imao ovlasti zabraniti taj skup, a što oni od njega bijahu zahtijevali. Ističe da je za odobravanje nadležan ne on, nego tajnik Hrvatskog sabora te na temelju statutarnih odredaba objašnjava kako svaki zastupnik u Saboru, „kao i svaki građanin“, ima pravo na iznošenje vlastitih mišljenja.
Pravo na iznošenje mišljenja o određenim temama trebalo bi ukinuti, smatraju kritičari okruglog stola, a Jandroković smetnuo s uma i svrhu zastupničkog imuniteta
Nevjerojatno je da je tako. To pravo, kad je riječ samo o određenim temama, trebalo bi pod hitno ukinuti, čini se da smatraju zastupnici kritičari okruglog stola iz ljevičarskih stranaka.
Osim toga, čini se da je predsjednik Hrvatskog sabora zaboravio na institut imuniteta od kažnjivosti za vrijeme zastupničkog mandata. Taj institut postoji upravo zato da se zastupnici ne bi bojali privatnih ili iskonstruiranih tužbi zbog onoga što govore. Imunitet daje zastupnicima veću osobnu sigurnost i nepovrjedivost u ostvarivanju slobode govora, postupanja i iznošenja svoga mišljenja. Zato što svaki od njih zastupa određeni postotak birača, dakle naroda. Očito, predsjednik Sabora smjesta bi sve učinio da se takvima kao što su Peternel i Jurčević po hitnom postupku oduzme imunitet čim bi ih tko zbog okruglog stola tužio.
Jandroković zatim tumači kako svaki zastupnik odgovara za to što čini, tj. za to što izjavi.
Nevjerojatno da je tako, da svatko odgovara sâm za sebe. Dosad smo, valjda, mislili da g. Jandroković odgovara i za sve njih, za svih 150, u svemu što kažu ili učine. I za Benčićku i za Hajdaša Dončića i za Oreškovićku i za svekolike takve.
Jandroković pozvao ogorčene na podnošenje kaznenih prijava, Pupovac ga unaprijed poslušao
Potom Jandroković objašnjava javnosti da on nema ni ovlasti kaznenog progona, pa poziva sve ogorčene, koji smatraju da je u izjavama na okruglom stolu prekršena određena odredba Kaznenog zakona, da podnesu kaznenu prijavu. Ovako piše u priopćenju: „6. U slučajevima konkretnih povreda važećih hrvatskih propisa, svatko snosi odgovornost za svoje postupke pred nadležnim tijelima vlasti. Svatko može izvršiti uvid u sadržaj Okruglog stola te, ako smatra da je tom prigodom učinjeno kazneno djelo, može podnijeti prijavu nadležnim tijelima kaznenog progona.“
Srpsko narodno vijeće (SNV), kao da je sinkronizirano s Jandrokovićem, najavilo je danas, već prije ovog priopćenja, podnošenje kaznene prijave protiv Igora Vukića i drugih sudionika okruglog stola u Hrvatskom saboru. Ta prijava, kako su objasnili, odnosila bi se na „javno odobravanje i umanjivanje zločina počinjenih u logoru Jasenovac“. Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac izjavio je da će prijava biti podnesena po članku 325. Kaznenog zakona, koji predviđa kaznu za „javno odobravanje, poricanje ili znatno umanjivanje genocida i zločina protiv čovječnosti“.
Besmisleno je više postalo dokazivati da kod onih koji iz vrlo ozbiljnih i brojnih razloga ne prihvaćaju službene brojke o žrtvama logora Jasenovac kao konačne nije riječ o „umanjivanju genocida“ (kojeg to genocida?) ni „zločina protiv čovječnosti“, ni o „odobravanju“ zločina, ni o njegovu „poricanju“ – ali isključivo u mjeri u kojoj je tih zločina doista bilo, ni manje ni više od toga. Sav trud tzv. revizionista sastoji se u tomu da se uz pomoć svih raspoloživih dokumenata i znanstvenih istraživanja pokuša utvrditi stvarna istina o broju tih žrtava, a ujedno i o naravi toga logora, pa i općenito stanja i ponašanja svih čimbenika tijekom četverogodišnje postojanja Nezavisne Države Hrvatske. Posve je naime razvidno da sadašnja brojka od 83.000 pobijenih višestruko nadmašuje ono što je uopće i ikako dokazano u odgovarajućim postupcima, po strogim kriterijima kakvi se tu nužno iziskuju, i kakvi podliježu znanstvenim, stručnim i javnim provjerama.
Jandrokoviću stalo jedino do toga da je „nedvosmisleno osudio zločine koji su počinjeni za vrijeme režima NDH i… sve one koji ih relativiziraju i dovode u pitanje“
No u priopćenju svog ureda Jandroković doseže klimaks u točki 10, koju ćemo sada citirati:
„10. U više navrata predsjednik Hrvatskoga sabora jasno je i nedvosmisleno osudio zločine koji su počinjeni za vrijeme režima NDH i u skladu s time osudio sve one koji ih relativiziraju i dovode u pitanje. Zaključno, potpuno je jasno kako predsjednik Hrvatskoga sabora osuđuje neprihvatljive stavove i poruke upućene s navedenoga Okruglog stola s kojima Hrvatski sabor, kao institucija, nema nikakve veze.”
Predsjednik Sabora, dakle, „osuđuje neprihvatljive stavove i poruke upućene s navedenoga Okruglog stola“. Ključne su riječi: „neprihvatljive stavove i poruke“. Logično bi bilo da je uporabio riječi kao što su: „netočne“, „neistinite“, „neutemeljene“, „neargumentirane“, „lažljive“, „manipulativne“, „zavaravajuće“… stavove i poruke. Ali ne, on kaže: „neprihvatljive“. Komu to neprihvatljive, propustio je reći. Njega očito ne muči pitanje istine i laži, argumentiranosti ili neargumentiranosti, dokazanosti ili nedokazanosti. Njega ne muči pitanje na čemu ti „stavovi i poruke“ počivaju, nego mu je dovoljno reći da su „neprihvatljivi/neprihvatljive“.
Nije Jandroković naivan, to nipošto! Pamtimo to još od „barba Ive“, kojemu je bio vjeran i osobno odan „vojnik Partije“. Zna on da ne smije u tako važnoj stvari ni za milimetra odstupiti od sadašnjega, do daljnjega vječnog, vođe. Zna on da bi za iznošenje ozbiljnih i primjerenih kvalifikacija danih izjava i tvrdnja morao iznijeti protuargumente, osporiti ih argumentima i dokazima. Zna on da bi time ušao u područje povijesnih i drugih znanosti, koje mu je jako daleko. Zna on da povijesne istine počivaju na ozbiljnim znanstvenim znanjima, arhivima, svjedocima, zapisima, istraživanjima, proukama, komparacijama…
Jandrokoviću, tobože nacionalističkom opozicionaru neoyugosima unutar HDZ-a, „neprihvatljivo“ ono što je neprihvatljivo Benčićki, Pusićima, Mesiću i ostalima
Ne će on to! Niti je znanstvenik niti se usudi ući u meritum stvari. Spas zato nalazi u poštapalici, koja je živjela i u komunizmu, o „neprihvatljivim stavovima i porukama“. Komu neprihvatljivim? – Drugaricama i drugovima, Partiji, SUBNOR-u, Udbi, KOS-u, režimu, kontroliranim institucijama i povjesničarima i medijima i svim „zdravim“, „organiziranim socijalističkim snagama“, onima koje imaju „izgrađenu socijalističku svijest“ i žrtvuju se za ostvarenje „diktature proletarijata“ pod čvrstim vodstvom doživotnog vođe Tita i vječne komunističke partije. Dakako, uz neizbježno “bratstvo-jedinstvo naših naroda i narodnosti“.
Pozivajući kritičare okruglog stola o Jasenovcu da podnesu kaznene prijave ako smatraju da su „izjave i poruke“ iznesene na okruglom stolu kažnjive po kaznenom zakonu te ocjenjujući ih osobno kao „neprihvatljive“, Gordan Jandroković u svojstvu predsjednika Hrvatskog sabora zapravo se pridružio harangi i zahtjevima za linčem onih koji nastoje da se utvrdi stvarna istina o broju žrtava u logorima Jasenovac (za vrijeme i poslije rata) i o naravi tih logora. On tragom svog šefa ističe „odgovornost“ zastupnikā koji su skup organizirali te onih koji su na njemu govorili. Ni on ničim ne dovodi u pitanje ’jugoslovensku istoriografiju’ ni monstruozne srpske mitove o genocidnosti politika NDH i (dijela) hrvatskog naroda. Nisu mu bitni istina i pravda, argumenti i dokazi, nego se oslanja na ono što je i Plenkoviću i njemu i Benčićki i Tomaševiću i Pusićima i Mesiću i Goldsteinu i Klasiću i ostalim ’bijesnim psima’ (M. Luther) zajedničko. A zajedničko im je sprječavanje utvrđivanja stvarnih razmjera tih, i ujedno zanemarivanje pojedinačnih i masovnih protuhrvatskih, protužidovskih, protuturskih, protugrađanskih, protudemokratskih i ostalih zvjerskih zločina počinjenih u prošlom stoljeću od komunističkih, jugoslavenskih i velikosrbijanskih počinitelja. Nota bene: Gordana poneki smatraju nacionalističkom opozicijom unutarhedezeovskim neojugoslavenima, osobito Andreju, nasljedniku mu Olegu (lijepa ruska imena!), Nini i Davoru. (zag)
Povezano:
Hrvatsko nebo
