Davor Velnić: Donald Trump prokockao je instituciju „predsjednika SAD-a“

„Zahvaljujući svojoj naravi i (ne)sposobnošću predsjednik najmoćnije vojne i gospodarske sile svijeta našao se u situaciji kuglice u fliperu. Izvrgnut je podsmjehu i ruglu javnosti ne zato jer nije uspio za „jedan dan završiti rusko-ukrajinski rat“, svi znaju da je to bio tek izborni slogan u predsjedničkoj kampanji, nego zato jer uporno ne želi shvatiti da sve vrijeme bezočno ugađa agresoru nudeći mu ukrajinski teritorij i poniženje. Još umišlja da bi ga nakon takvog „deala“ zvali mirotvorcem i svjetskim političarem, a ne uočava da mu se sprema posve drugi, nimalo ugodan epitet oklijevala i brbljavca. Beskrajno je velikodušan s tuđim i snishodljiv s agresorom, toliko zaslijepljen sobom da ne želi vidjeti ni vlastito, ni poniženje države čiji je predsjednik“ – piše, uz ostalo, u svojoj kolumni na portalu Misao.hr Davor Velnić.

Kina je posvema ovladala resursima ruskoga dalekoističnog Sibira i Rusiju učinila ovisnom o sebi

Donaldu Trumpu ostaje sve manje vremena da „zavede“ Vladimira Putina (jer nadmudriti ga ne može) i razbije boljševički savez Rusije i Kine, tj. da razdvoji sovjetsku Rusiju od maoističke N.R. Kine. Pozornica svakim danom postaje neugodno velika, a publika željna senzacija sve nestrpljivija. Nakon ruske agresije na Ukrajinu postavlja se pitanje je li to razdvajanje danas uopće moguće i što je u ponudi na stolu, jer Kina se godinama mandarinski lukavo uvlačila u dalekoistočni Sibir, a agresijom Moskve na Kijev 2022. potpuno je ovladala resursima i tim golemim prostorom pretvarajući uskoumnu sovjetsku Rusiju ovisnom o kineskoj tehnologiji i radnoj snazi. Tu je Kina izradila velika industrijska postrojenja, unijela vlastitu tehnologiju i već proizvodi punom snagom ruskih sibirskih sirovina.

U proteklih deset mjeseci predsjednik Donald Trump je mnoge geopolitičke mamce uzaludno stavio pred Vladimira Putina, pritom se do razine sluganske prosternacije poklonio i prignuo Putinovoj taštini. U svjetskoj političkoj javnosti, a među Amerikancima nepovratno, prokockao je instituciju „predsjednika SAD-a“, izgubio liderski kredibilitet među Saveznicima i… postigao jedno veliko i sramotno Ništa. Nije riječ ni o kakvoj Trumpovoj strategiji ili taktici, izgubio se pod svjetlima vlastite „Big brother“ geopolitike i u labirintu svoje samodopadnosti. Svijet sada sa zebnjom prati njegovo glavinjanje.

Ruski vođa i njegov „politbiro“ ne doživljavaju Trumpa ozbiljno, a Putin je osobni glasnogovornik Xi Jinpinga

Putina i njegovu dvorsku boljševičku kamarilu ništa od ponuđenog nije ni odobrovoljilo ni privuklo, čak je Trumpova osornost i ponižavanje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog prošla s usputnim podsmjehom. Ruski vođa i njegov „politbiro“ ne doživljavaju Trumpa ozbiljno, „provalili su“ njegovu nemoćnu retoriku trgovačkog putnika izraženu u desetak izlizanih rečenica koje neumorno i uzaludno ponavlja u svakoj (ne)prilici. Možda bi se nešto ulovilo Putinovih ušiju, jer Rusija ne stoji dobro ni na bojišnici niti joj kod kuće cvatu ruže, ali predsjednik Rusije ne smije i da hoće. Kineski stisak toliko je snažan i neumoljiv da se pitam tko zapravo danas doista vlada sovjetskom Rusijom i čija se u Moskvi sluša. Razvidno je da bi bez kineske vojne tehnologije i kineskog (izravnog) financiranja ruske agresije na Ukrajinu, Rusija doživjela gospodarski kolaps već nakon prvih tjedana „specijalne vojne operacije“, a željezna skalamerija Crvene armije nestala bi uronjena u ukrajinskom černozjomu.

Razgovarajući s Trumpom osobno ili telefonom, svejedno, Putin iznosi prišapnute stavove Pekinga. On je osobni glasnogovornik Xi Jinpinga i pregovarajući s Trumpom o miru u Ukrajini, zapravo se licitiraju američke pozicije u eventualnom kineskom napadu na Taiwan i u slučaju potpune okupacije arhipelaga Južnog (kineskog) mora, Parcel i Spratly. Iz tih razgovora na Putinu je saznati kako bi u tom ratnom scenariju Amerika reagirala i koliko bi stala uz bok Tajvanu. Čini se da se Tajvan i Filipini mogu osloniti na Ameriku, ali na Trumpa nimalo. Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država ne želi vidjeti da je Rusija usprkos kineskoj velikodušnosti na koljenima u svakom pogledu. Pomažući Rusiji u njegovoj agresiji na Ukrajinu, on i ne znajući šalje poruku Kini o vlastitoj nemoći.

Predsjednik Trump se zapravo složio s cijelim paketom Putinovih zahtjeva, samo ne uspijeva uvjeriti, zapravo slomiti ukrajinskog predsjednika Zelenskog da pristane na teritorijalne ustupke Rusiji i na povlačenje ukrajinske vojske. U svojoj lakomislenosti „mirotvorac Donald Trump“ još je manje uvjerljiv članicama NATO-a. Pogotovo se razilazi s bratskim Ujedinjenim Kraljevstvom i iz temelja narušava njihovu stoljetnu zajedničku povijest i modus operandi geopolitičkog djelovanja u svijetu. Nije tajna da su u svjetskoj geopolitici Sjedinjene Američke Države hardware, a Ujedinjeno Kraljevstvo software – dokazana objedinjena snaga i misao tijekom 20. stoljeća.

Trump toliko zaslijepljen sobom da ne želi vidjeti ni vlastito, ni poniženje države čiji je predsjednik

Zahvaljujući svojoj naravi i (ne)sposobnošću predsjednik najmoćnije vojne i gospodarske sile svijeta našao se u situaciji kuglice u fliperu. Izvrgnut je podsmjehu i ruglu javnosti ne zato jer nije uspio za „jedan dan završiti rusko-ukrajinski rat“, svi znaju da je to bio tek izborni slogan u predsjedničkoj kampanji, nego zato jer uporno ne želi shvatiti da sve vrijeme bezočno ugađa agresoru nudeći mu ukrajinski teritorij i poniženje. Još umišlja da bi ga nakon takvog „deala“ zvali mirotvorcem i svjetskim političarem, a ne uočava da mu se sprema posve drugi, nimalo ugodan epitet oklijevala i brbljavca. Beskrajno je velikodušan s tuđim i snishodljiv s agresorom, toliko zaslijepljen sobom da ne želi vidjeti ni vlastito, ni poniženje države čiji je predsjednik.

No ipak, postoji rješenje. Uvjeren sam da je sovjetskoj Rusiji, kao i N.R. Kini, ono posve prihvatljivo i neće se dvoumiti prihvatiti ga: Donald Trump treba Moskvi vratiti Aljasku. Isti onaj teritorij koji su SAD 1867. kupile od Ruskog Carstva za mizernih 7,2 milijuna američkih dolara. Pritom bi sovjetska Rusija, naravno, isplatila SAD-u 157 milijuna američkih dolara koliko je u današnjem novcu vrijednost kupoprodajnog ugovora. E, to bi mogao biti, bar za neko vrijeme, dostatan zalogaj rusko/kineskom teritorijalnom apetitu.  Našlo bi se u tom vraćanju i neke povijesne pravde, ispravila bi se „Sewardova  ludost“ i „Vrt polarnih medvjeda američkog predsjednika Andrewa Johnsona“ ne bi više bio predmet rugla u američkoj povijesti. Kolonija Ruska Amerika (1733. – 1867.), inače stari ruski naziv za Aljasku, vratila bi se u naručje majčici Rusiji i s Rusima u Sjevernoj Americi Trump i Putin mogli bi razvijati neizmjerno bogato rusko/američko prijateljstvo i uštedjeti ogroman trošak izgradnje podmorskog tunela ispod Beringova mora.

Shvatio je, najzad, da mu daljnja sramoćenja nisu potrebna

To je pravi posao za ambicioznog i taštinom potrovanog, velikog američkog predsjednika. Za estradnog američkog predsjednika novog kova ništa nije prevelik zalogaj i previsoki cilj pa kad već velikodušno trguje tuđim neka pokuša trgovati s „vlastitim“. I kako Trotteri poručuju: …hrabre prati sreća.

I na koncu jedna dobra vijest, predsjednik Donald Trump ipak je poslušao nečiji savjet i odustao od sastanka s Vladimirom Putinom u Budimpešti, shvatio je da mu daljnja sramoćenja nisu potrebna i da mu ukrajinski teritorij, kojeg velikodušno nudi Putinu, ni na koji način nije ni očevina ni djedovina.

Davor Velnić/Misao.hr/Hrvatsko nebo