Zaleđe novoga graničnog sukoba Pakistana i Afganistana odnosno TTP-a: paštunsko nepriznavanje Durandove linije kao granice

Nekoliko dana nakon jednog od najgorih sukoba u godinama između Pakistana i Afganistana, susjedne zemlje su se ponovo u srijedu međusobno optužile za noćašnje smrtonosne prekogranične napade. U borbama noćas duž granice između Pakistana i Afganistana poginula su, koliko priznaje pakistanska vojska, 23 pakistanska vojnika, dok afganistanska strana navodi da je ubila njih 58 u odmazdi za, kako je rečeno, ponovno kršenje suvereniteta afganistanskog teritorija i zračnog prostora. U sukobu je korišteno lako i teško naoružanje, javio je DPA. Vojska je izjavila da stanje na terenu pokazuje da afganistanski talibani i TTP “gomilaju svoje snage”. O kakvoj je organizaciji riječ, te što je u zaleđu graničnih prijepora između agfanistanskih talibana odnosno Paštuna i pakistanskih snaga, o tomu više u nastavku članka.

“Afganistanski talibani pribjegli su kukavičkim napadima na četiri lokacije u području Spin Boldaka u Balučistanu”, naveo je Ured za odnose s javnošću (ISPR) vojske Pakistana, koji je izvijestio da afganistanski talibani i borci grupe Tehrik-e-Taliban Pakistan (TTP) napadaju Pakistan. Najmanje 20 boraca je ubijeno, a mnogi su ranjeni na afganistanskoj strani, navodi se.

Što je TTP po kojim je terorističkim akcijama postao poznat?

Tehrik-e Taliban Pakistan (TTP), također poznat kao „Pakistanski talibani“, savez je nekadašnjih različitih militantnih skupina koje su se okupile 2007. nakon pakistanskih vojnih operacija protiv militanata povezanih s Al-Qaidom u plemenskim područjima pod federalnom upravom. Osnovan pod vodstvom Baitullaha Mehsuda, koji je u međuvremenu umro, TTP je ukorijenjen duž granice između Afganistana i Pakistana. Neke procjene pokazuju da TTP ima između 30.000 i 35.000 članova.

Iskazani cilj TTP-a jest svrgavanje izabrane vlade Pakistana kako bi se uspostavio emirat na temelju njegova tumačenja islamskog zakona. U tu svrhu, TTP je radio na destabilizaciji Pakistana izravnim napadima na pakistansku vojsku i ubojstvima političara.

U napadima TTP-a, koji su uključivali više bombaša samoubojica, ubijene su stotine pripadnika pakistanskih obrambenih snaga, osoblja za provođenje zakona i civila. Baitullah Mehsud, tada vođa TTP-a, javno je preuzeo odgovornost za napad 30. ožujka 2009. na policijsku akademiju u Lahoreu, Pakistan, u kojem su napadači pucali iz automatskih strojnica na nenaoružanu gomilu policijskih novaka, ubivši osam ljudi i ranivši 100 drugih. Nakon pakistanskih vojnih operacija protiv skupina povezanih s Al-Qaidom (osobito Islamskog pokreta Uzbekistana i Islamske džihadske skupine u Južnom Vaziristanu u rujnu 2009., TTP je preuzeo odgovornost za brojne samoubilačke napade visokog profila čiji je cilj bio “kazniti” vladu i dovesti do promjene politike. TTP je također preuzeo odgovornost za samoubilački napad na sjedište Svjetskog programa za hranu u Islamabadu u listopadu 2009. i za napad u srpnju 2010. u kojem je ubijeno više od 50 ljudi koji su čekali da prime zalihe pomoći ispred ureda višeg vladinog dužnosnika u Mohmand Tribal Agency, Pakistan. Ostali napadi uključuju dvostruki samoubilački bombaški napad na upravnu zgradu u agenciji Mohmand u prosincu 2010., u kojem je poginulo više od 40 ljudi, i napad na bazu pakistanske vojske u Mardanu u veljači 2011., u kojem je ubijen 31 vojnik. U svibnju 2011. operativci TTP-a upali su u pomorsku bazu Mehran u Karachiju i ubili najmanje 10 pakistanskih časnika sigurnosti.

TTP je također preuzeo odgovornost za pokušaj bombaškog napada na Times Squareu, New York, SAD, 1. svibnja 2010., a u travnju 2010. pokrenuo je višestruki napad na konzulat Sjedinjenih Država u Peshawaru, ubivši najmanje šest Pakistanaca i ranivši 20 drugih.

Kakvo je trenutno stanje na terenu?

Vojska je izjavila da stanje na terenu pokazuje da afganistanski talibani i TTP “gomilaju svoje snage”. “Na svaki čin agresije protiv Pakistana odgovorit će se punom silom”, rekao je ISPR, dodajući da napad u Balučistanu nije bio jedini. Sličan napad odbijen je tijekom noći u sjeverozapadnoj provinciji Khyber Pakhtunkhwa, u regiji Kuram. Pretpostavlja se da je ubijeno najmanje 30 afganistanskih talibana i boraca TTP-a, a uništeno je šest tenkova koji pripadaju afganistanskim snagama, dodaje se.

TTP je u Pakistanu na listi zabranjenih terorističkih organizacija. Mnoge države smatraju TTP terorističkom organizacijom.

Portparol u Afganistanu vladajućih talibana Zabihulah Mujahid optužio je Islamabad za pokretanje napada u Spin Boldaku, navodeći da je u tom napadu ubijeno više od 12 civila, a oko 100 ranjeno.

Liječnik u Kandaharu rekao je za privatnu afganistansku televiziju TOLOnews da su većina žrtava dovezenih u bolnicu civili, uključujući žene i djecu. Bolnica je navodno primila više od 80 ranjenih i zabilježila između 10 i 15 smrtnih slučajeva.

Do najnovijeg nasilja došlo je nakon sukoba tijekom vikenda duž Durandove linije, sporne granice između Afganistana i Pakistana, pri čemu obje strane tvrde da su jedna drugoj nanijele teške žrtve.

U zaleđu ovog sukoba dugotrajni je prijepor o granici između Afganistana i Pakistana, koju mnogi Paštuni, pripadnici glavnog naroda u Afganistanu i dijela populacije u prekograničnim područjima u Pakistanu, ne priznaju. Granica je naime povučena u skladu s davnom odlukom o uspostavi „Durandove linije“.

Britanski diplomat uspostavio afganistansko-indijsku granicu g. 1893., koja je poslije, korigirana, postala granicom između Afganistana i Pakistana

Durandova linija, kako ju prikazuje specijalizirani časopis PISjournal, uspostavljena je 1893. godine kao međunarodna granica između Indije i Emirata Afganistan od Mortimera Duranda, britanskog diplomata indijske državne službe, i Abdurahmana Kana, afganistanskog emira, kako bi utvrdili granicu svojih sfera utjecaja te poboljšali diplomatske odnose i trgovinu. Britanci su u to vrijeme smatrali Afganistan nezavisnom državom iako su kontrolirali vanjske odnose i diplomatske odnose Kabula. Sporazum je uključivao obvezu da se ne će vršiti uplitanje Engleza izvan Durandove linije. Granica je uspostavila Afganistan kao svojevrsnu tampon-zonu između britanske Indije i carske Rusije, pred kraj britansko-ruske velike igre. Liniju, izmijenjenu Angloafganistanskim ugovorom iz 1919. godine naslijedio je Pakistan 1947. godine, nakon uspostave državne nezavisnosti.

Durandova linija presijeca područja plemena etničkih Paštuna i proteže se k jugu kroz provinciju Balučistan, teritorijalno najveću, ali nerazvijenu provinciju Pakistana, politički razdvajajući etničke Paštune (kojih je u Balučistanu većina), te Baluče i druge etničke grupe, koje žive s obje strane granice Pakistana i Afganistana. Linija također razgraničava pakistansku sjeverozapadnu provinciju Khyber Pakhtunkhwa, Balučistan i Gilgit-Baltistan u sjevernom i zapadnom Pakistanu od sjeveroistočnih i južnih provincija Afganistana. Iz geopolitičke i geostrateške perspektive, ta linija opisana je kao jedna od najopasnijih granica na svijetu.

Tko su Paštuni?

Paštuni su velika iranska etnička skupina čiji pripadnici žive uglavnom na prostoru istočnog i južnog Afganistana i u pakistanskom Balučistanu. Paštune posebno karakterizira njihov jezik paštu, moralni kod časti i privrženost islamu. Procjenjuje se da ima oko 50 milijuna Paštuna, ali točan broj nije poznat zbog nedostatka službenog popisa u Afganistanu od g. 1979. Većina Paštuna živi u regiji Paštunistan, koja je podijeljena između Afganistana i Pakistana Durandovom linijom nakon Drugog Anglo-afganistanskog rata, koji su Englezi izgubili; Aftanistan je za sve osvajače bio u novijoj povijesti tvrd orah. Paštuni su znatna manjinska skupina u Pakistanu, gdje u stanovništvu imaju udjel od 15 posto. Najviše Paštuna izvan Aftanistana živi u pakistanskim pokrajinama Sindu i Pandžabu odnosno u gradovima Karachiju i Lahoreu.

Afganistan nikada ne će priznati Durandovu liniju kao granicu

Iako je Durandova linija međunarodno priznata kao zapadna granica Pakistana, ona ostaje uglavnom nepriznata u Afganistanu. Sardar Mohammed Daoud Khan, bivši premijer i predsjednik Afganistana, oštro se suprotstavio granici i pokrenuo propagandni rat u cilju diskreditacije pravne valjanosti te granice. Za vrijeme njegova posjeta Pakistanu g. 1976. ublažio je svoj ton i priznao Durandovu liniju kao granicu. Međutim, tijekom g. 2017., usred prekograničnih tenzija, bivši afganistanski predsjednik Hamid Karzai, koji je ostao živjeti u Kabulu nakon povratka talibana na vlast, izjavio je da Afganistan nikada ne će priznati Durandovu liniju kao granicu između dvije zemlje.

U strahu od etničke homogenizacije Paštuna koji bi jednog dana mogli pokazati aspiracije u smislu stvaranja vlastite paštunske etničke države, što bi dovelo do prijetnje teritorijalnom integritetu Pakistana, pakistanske su vlasti nastojale etničko pitanje reducirati na marginalno pitanje i nevažnu stvar, potencirajući isključivo islamski karakter Paštuna u skladu s vlastitom državnom ideologijom, koja je zasnovana na islamu.

Upravo je taj pristup Islamabada prema Paštunima preferirao jačanje islamističke ideologije talibana, koji dolaze iz reda Paštuna. Pakistan je uspostavljen na temelju islamskog identiteta i bilo kakvo potenciranje etničkih razlika koje su u Pakistanu prihvaćene, ali više u obliku folklora i običaja, a manje u obliku etničkog samoodređenja, moglo bi dovesti do neželjenih posljedica i potaknuti etnički i teritorijalni secesionizam.

Akademska i obavještajna zajednica u Indiji radi na poticanju separatističkih tendencija u Pakistanu pružanjem tajne potpore etničkim separatističkim snagama u Pakistanu. Ovih dana Indiju je posjetio afganistanski ministar vanjskih poslova, što je Pakistan razumio kao otvoreno miješanje Indije u pakistansko-afganistanske odnose.

Proljetos je došlo do sukoba vojnih zrakoplovstava Indije i Pakistana, no oružani sukoba nije eskalirao, nego je zaustavljen. Zasluge za njegovo tako žurno zaustavljanje pripisao si je američki predsjednik D. Trump. SAD nastoji održavati podjednako dobre odnose i s Pakistanom, koji se oslanja i na Kinu, i s Indijom, koja se tradicionalno, pod ljevičarskim vladama, oslanjala na Moskvu, a ove godine ojačala je suradnju i s Rusijom i s Kinom.  (zag)

Hrvatsko nebo