Sergej Maidukov: NATO nije pripravan za rat protiv Rusije!

To da NATO nije pripravan za rat postalo je očito prošli mjesec, kada su skupi borbeni zrakoplovi angažirani da obore jeftine bespilotne letjelice – ističe u svom članku objavljenom na katarskom portalu AlJazeera Saregej Maidukov, ukrajinski publicist, autor “Život u bijegu: jedna obitelj u potrazi za mirom u ratom razorenoj Ukrajini”.

Desetljećima se Sjevernoatlantski pakt (NATO) pripremao za rat, uvjeren u svoju prednost nad svakim protivnikom. Njegove države članice uložile su velika sredstva u najsuvremenije oružje. Stealth [za radare teško vidljive] letjelice, precizno oružje, tajne podmornice i nosači zrakoplova veličine grada stajali su kao čuvari Zapada.

Ta se moć donedavno činila nepokolebljivom. I tako, 10. rujna, tijekom još jednog masovnog ruskog zračnog napada na Ukrajinu, više od 20 ruskih dronova prešlo je u susjednu Poljsku. Članica NATO-a morala je uporabiti vojnu opremu vrijednu više milijuna eura – borbene zrakoplove F-16 i F-35, vojne helikoptere i raketne sustave zemlja-zrak Patriot – kako bi oborila potencijalne prijetnje. Nekoliko bespilotnih letjelica oboreno je, uključujući tri Shaheda i nekoliko jeftino izrađenih lutki od pjene.

Bilijuni dolara ulaganja u vojsku nisu mogli zaštititi granice NATO-a od dvadesetak jeftinih dronova

Ta operacija presretanja ne samo da je bila skupa, već je i razbila mit o zapadnoj vojnoj moći. Bilijuni dolara ulaganja u vojnoindustrijski kompleks nisu mogli zaštititi granice NATO-a od dvadesetak jeftinih dronova.

Sljedećih su dana neidentificirane letjelice zatvorile [tj. prisilile uprave na privremenu obustavu zračnog prometa] zračne luke u Norveškoj, Danskoj i Njemačkoj, što je zrakoplovne prijevoznike koštalo milijune eura; u Belgiji su dronovi također uočeni u blizini vojne baze.

Europski mediji puni su priča o neidentificiranim dronovima, protuzračnoj obrani i nagađanjima o mogućim pravcima ruskog udara. Rumunjska? Poljska? Baltičke države? Duž cijele istočne granice Europske unije nema mjesta gdje se stanovništvo osjeća istinski sigurno.

Teško je zamisliti razmjere kaosa ako ruske snage zaista krenu u ofenzivu. Koliko bi zemalja djelovalo prema članku 5 NATO-a, koji dopušta kolektivnu akciju protiv vojne prijetnje protiv jedne članice, i koliko hitro? Do tada, dokle bi prodrle ruske snage?

Ostaje središnje pitanje: može li Sjevernoatlantski savez i njegova moderna vojna tehnologija zaustaviti takav napredak?

Rat u Ukrajini pokazao je da je odgovor ne. Ruske snage pokazuju upornost u borbi koja je moguća samo pod diktatorskim režimima, gdje su vojnici indoktrinirani i boje se vlastitog zapovjedništva više nego neprijatelja.

Sasvim nova situacija na ratištu, posve drukčije od one u Prvom i Drugom svjetskom ratu

Suvremene metode ratovanja protiv vojski po uzoru na Prvi i Drugi svjetski rat nisu ni izbliza tako učinkovite kao što su generali nekoć tvrdili. Treba samo pogledati crtu bojišnice u Ukrajini i vojne strategije koje se stalno razvijaju.

Suočeni s golemom vojnom silom s naizgled neograničenim proračunom i neograničenim vojnim dosegom, Ukrajinci su se morali žurno prilagoditi. Počeli su se koristiti bespilotnim letjelicama protiv ruskog oklopa, no ni neprijatelj nije pred tim napadima ostao prekriženih ruku. Počelo je graditi improvizirane metalne kaveze iznad tenkovskih kupola za apsorbiranje eksplozija.

Precizni udari kazetnim strjeljivom Army Tactical Missile Systems (ATACMS) [na ruske položaje] naučili su Ruse raspršiti streljivo po malim skladištima te izbjegavati koncentraciju trupa i opreme.

Dronovi s obiju strana nadziru liniju bojišnice, no riječ je o spaljenoj zemlji: ne vidi se kretanje tenkova ili pješaštva. Rusko napredovanje nastavlja se potajno, uglavnom noću, s timovima od dva ili tri čovjeka koji prelaze zone izložene bombardiranju, postupno se zatim okupljajući za iznenadne napade. Postrojbe s obiju strana ukopane su duboko pod zemljom; ono što je vidljivo samo je broj žrtava – nekoliko tisuća svaki tjedan.

Europske članice NATO-a raspolažu s jedan i pol milijuna vojnika, no pitanje je što bi se događalo napadne li koju Rusija

Je li Europa spremna za ovu vrstu rata? Jesu li vojnici NATO-a sposobni tjednima preživjeti u jamama i ruševinama, bez komunikacije, kako bi izbjegli otkrivanje i uništenje?

Istraživanje koje je Gallup proveo prošle godine sugerira da je odgovor ne. U Poljskoj je 45 posto ispitanika reklo da bi dobrovoljno branili svoju zemlju ako bi zaprijetio rat. U Španjolskoj je ta brojka bila 29 posto; u Njemačkoj samo 23 posto; u Italiji mršavih 14 posto; prosjek EU bio je 32 posto.

Više od tri godine rata s Rusijom, Ukrajina sama pati od ozbiljnog nedostatka osoblja. Prisilno služenje vojnog roka postalo je sve nepopularnije, a izbjegavanje vojnog roka rašireno je, po onomu što se vidi u ukrajinskim medijima i po zapadnim promatračima. Čak i sa zapadnim oružjem i financiranjem, manjak vojnika ograničuje sposobnost Ukrajine da održi liniju ili provede smislene ofenzive.

Trenutačno aktivno osoblje europskih saveznika u sklopu NATO-a broji oko 1,47 milijuna; to uključuje Ujedinjeno Kraljevstvo. Ta se brojka čini znatnom, usporedi li se s Ukrajinom, gdje se vojska od 800.000 vojnika više od tri godine suočava s ruskim snagama od 600.000 vojnika preko fronte od 1.000 kilometara (621 milje), postupno se povlačeći.

Zatim, tu je i teško pitanje koliko bi zemalja doista poslalo trupe na istočnu frontu i u kojem broju. Bi li države članice NATO-a na istočnom krilu bile prepuštene same sebi, dok bi ih njihovi zapadni saveznici samo opskrbljivali oružjem? I bi li to dovelo do napetosti unutar saveza i njegove moguće paralize ili čak raspada?

Dok Europa oklijeva s kalkulatorima u rukama, Ukrajina se bori

Europa ima samo dvije mogućnosti da se osjeća čak i djelomično sigurnom: ili nastaviti trošiti bilijune eura na ubrzano širenje vlastitih vojnih kapaciteta, ili pokušati stati na kraj ruskoj agresiji pružanjem pune financijske i vojne potpore Ukrajini.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je da je njegovoj naciji potrebno 60 milijarda dolara godišnje za obranu od ruske agresije. To je težak teret za Zapad, posebno u ovim izazovnim vremenima. Ipak, to je zanemarivo u usporedbi s cijenom koju Ukrajina plaća – u novcu, vojnim i civilnim životima, izgubljenom teritoriju i uništenoj infrastrukturi.

Dok Europa oklijeva s kalkulatorima u rukama, Ukrajina se bori. Svakim danom rata povećava se opasnost od njegova širenja prema zapadu.

Sada je vrijeme za žurne odluke.

Naslovnica: Jedan od jeftinih ruskih dronova oborenih nad Poljskom uz angažiranje skupog naoružanja i velik trošak, a s vrlo slabim rezultatom

AlJazeera/Hrvatsko nebo