Zdravko Gavran: Nova Strategija za LGBTIQ+ Europske komisije nije ono što su inospolni svjetovni novovjerci očekivali

Europska komisija predstavila je u srijedu, 8. listopada svoju novu Strategija ravnopravnosti LGBTIQ+ [za razdoblje] 2026. – 2030. Ona je nastavak prethodne takve strategije za razdoblje 2021. – 2025. U hrvatskom medijskom prostoru, zaslugom prepisivanja iz britanskoga senzacionalističkog glasila Daily Mail, ta je strategija prikazana tako kao da će se njome uvesti pravo djece da neometano ’prepoznaju’, to jest samostalno biraju odnosno mijenjaju svoju spolnu pripadnost (i biološko-fizičke značajke) od malih nogu. Srećom, nije tako. Niti je riječ o zakonodavnom aktu EU-a niti se u njemu takvo što navodi niti Europska komisija ima mogućnosti prisiliti države članice da širom otvore vrata promjeni spola kod djece i mimo volje njihovih roditelja. Premda je istina i to da načelne odredbe i nebrojene formulacije i članci iz obvezujućih dokumenata otvaraju vrata i tomu, ali uglavnom samo načelno i hipotetski, bez novih konkretizacija u zakonodavnom smislu.

Kada govorimo o toj problematici te pokušamo najprije istražiti što se zaista iza brda valja ili ne valja, i što je konkretno i doista za države članice obvezujuće u toj novoj strategiji, naići ćemo na nevjerojatnu količinu već uvelike izlizanih riječi, fraza i općih mjesta te na upućivanje na nepregledne količine raznih dokumenata, od kojih najveći dio njih nije normativan ni obvezujući, nego savjetodavni ili referentni. Jezik je službenih dokumenata EU-a često pitijski nedorečen, pa samo iznimno dobro upućeni stručnjaci mogu razabrati ima li u novomu čega ’opipljiva’ ili nema.

Europska unija pretvorila se u strahotno postrojenje za proizvodnju neizmjerne i nepročitljive količine službenih i ostalih tekstova

Usput se ne može ne primijetiti i ovo: Prate li se makar izdaleka dokumenti koje uporno proizvode tijela EU-a, vidi se da je tu najčešće posrijedi neizmjerno ’prelijevanje iz šupljega u prazno’. Beskonačne količine riječi i nebrojene vrste dokumenata različite pravne i političke snage ili realno bez ikakve pravne i političke snage. EU se pretvorio u strahotno postrojenje koje je po neizmjerivoj i nepročitljivoj količini službenih i ostalih tekstova davno prestiglo dotad najveću ’tvornicu’ dokumenata i svakovrsnih ’papira’ na našem kontinentu: Vijeće Europe.

U svim dokumentima koji se bave individualnim i skupnim pravima osoba označenih kao LGBTIQ+, dakle osoba koje si uzimaju za pravo definirati svatko po svom ukusu svoj spolni, rodni, trans-rodni ili kakav već generički ili strogo individualistički takav identitet (što je logičko protuslovlje samo po sebi), nailazimo na ista opća mjesta. Tako se i ovdje govori o tomu da u zemljama EU-a postoji jaka „klima koju mnogi opisuju kao sve neprijateljskiju, s rastućom retorikom protiv LGBTIQ+ osoba i restriktivnim zakonodavstvom u nekoliko država članica EU-a“, kako se predstavljajući Strategiju izrazila povjerenica, članica Europskog povjerenstva (komisije) nadležna za ta pitanja. Ona se zove Hadja Lahbib; belgijska je državljanka alžirskog porijekla.

Nova Strategija: „daleko od onoga što je potrebno“

Fanatični pristaše nove svjetovne religije – nazovimo ih: inospolni svjetovni novovjerci – koji svako spolno samoodređenje smatraju legitimnim, a svako protivljenje njegovu iskazivanju „diskriminacijom“, čini se da su više nezadovoljni nego zadovoljni novom strategijom. Njezini kritičari govore da je ona „daleko od onoga što je potrebno“ te da nije primjerena ’današnjoj stvarnosti’. Oni naime smatraju da se upravo događa u društvima legebeteizacija tolikih razmjera da joj ništa više ne smije ni u kojem smislu ili dobnom uzrastu stajati na putu.

I njihova opravdanja ovakvih dokumenata i politika uvijek su slična, a polaze od žalopojki odnosno od brige za ’drukčije’. Tako je i povjerenica Lahbib sada izjavila novinarima da Strategiju želi posvetiti Mustafi, dječaku kojeg je upoznala kad je i sama imala 12 godina. On je, kako reče, bio njezin prijatelj kojeg su pretukli zato što je bio homoseksualac. Ona na to dodaje: “Unija ima obvezu zaštititi one ljude koji su drugačiji.”

I to je doista tako. Unija je, ne u svojim temeljnim ugovorima, nego u naknadno prihvaćenim ili izmijenjenim konvencijama o ljudskim pravima i svekolikim drugim dokumentima pojam „(anti)diskriminacije“ učinila stožernim. Onako kao što su komunisti svojedobno za najveće zlo imali „klasne neprijatelje“, „unutarnje i vanjske neprijatelje“, „kontrarevolucionare“, „imperijaliste“, „sitnosopstvenike“, „zatucane“, „kleronacionaliste“ i „klerofašiste“, „ostatke buržoaskoga društva“, „frakcionaše“, „konzervativce“, „protivnike napretka/progresa“, taoce raznih prijašnjih „otuđenja“ itd., tako i današnji Zapad ima za najveće protivnike i neprijatelje sve one koji druge po bilo kojem mjerilu „diskriminiraju“. Koji ih naime vide „drukčijima“ od većine i onda ih eventualno kao takve i tretiraju.

Za nevladine organizacije koje promiču LGBTIQ+ udvostručena sredstva

Tko ima vremena i volje, može krenuti u potragu za onih što donosi nova Strategija i na što se sve poziva. No osnovni uvid ne daje potvrdu medijskim tvrdnjama da se u njoj propisuje kako će svako dijete neovisno o broju godina imati pravo neometano određivati odnosno mijenjati svoj spolni ili rodni identitet. Niti se u strategiji kao takvoj vrsti dokumenta takvo što i može propisati.

Naprotiv, Europska komisija uglavnom rekapitulira prethodno formulirane zadaće i ciljeve, uz opširno opisivanje stanja, te, kao prvo, udvostručuje proračun za „skupine civilnog društva koje rade na jednakosti, do 3,6 milijardi eura u sljedećem dugoročnom proračunu EU-a za program CERV, koji podupire nevladine organizacije“, kako je napisao euobserver.

Establišment EU-a udvostručuje dakle novce za ’janjičare’ odnosno ’jurišnike’ novovjerskoga inospolnog poretka. U tomu je i dio odgovora odakle najednom tolike udruge i pojedinci koji se javno kite homoseksualnim, trans-spolnim i ostalim novodobnim perjem te se svojski i žestoko angažiraju po raznim institucijama, paradama i drugim aktivnostima s ciljem da utru put novomu carstvu na Zemlju u kojemu bi tradicionalno muško i žensko u što većoj mjeri i što prije postalo posvema prošlošću.

„Online otrov koji ne ostaje na mreži“ te „potiče nasilje u stvarnom svijetu“

Nadalje, Strategija se fokusira na digitalni svijet, uz obrazloženje da je „online otrov koji ne ostaje na mreži“ te da „potiče nasilje u stvarnom svijetu“. To obrazloženje dala je Lahbib, tvrdeći da je nasilje nad LGBTIQ+ zajednicom u porastu i da je svaka četvrta queer [čudna, ne-obična, drukčija od većine]-osoba i svaka druga trans-osoba imala neugodnih iskustva pri pokušaju promjene spolnog identiteta.

Pritiske na one koji žele službeno ili fizički promijeniti svoj spolni/rodni identitet nazivaju na engleskomu „conversion therapy“, što se prevodi kao „konverzijska terapija [spram promjeni spola]“. No izraz promašuje smisao; on se naime odnosi na razne službene i privatne pristupe takvim osobama protivne njihovoj nakani da budu nekog drugog spolnog identiteta. Odnosi se na pritiske na takve osobe, koje po općem stajalištu svih institucija EU-a imaju neupitna prava postati ili „biti“ sve što misle da jesu ili mijenjati to što su mislili da jesu, i to u svakom trenutku svoga života.

Kritičari prigovaraju da Europska komisija nije u novoj Strategiji definirala ni preporučila instrumente kojima bi se države članice EU-a prisiljavalo na provedbu općih mjesta dosadašnjih strategija, koja su im uglavnom pozitivna i prihvatljiva. Trenutačno je, žale se, svega osam država članica zabranilo u svom zakonodavstvu spomenutu ’konverzijsku terapiju’, dakle odbijanje da im se izađe ususret u njihovoj namjeri, odvraćanje od takvih postupaka i slično. Još uvijek nema konkretnih mjera za borbu protiv toga na europskoj razini, žale se sada kritičari.

Njima je povjerenica Lahbib, puna razumijevanja, odgovorila da je u tijeku „prikupljanje pouzdanih podataka kako bi se pronašli načini za zabranu [takvih pritisaka i ometanja katekumena transseksualnosti u ostvarivanju njihovih želja i ambicija] u budućnosti“.

Dvojica fanatičnih novovjeraca: „Napadi na LGBTIQ+ osobe nisu samo problem ravnopravnosti; to su pitanja nacionalne sigurnosti i demokracije“

Dvojica fanatičnih novovjeraca, kao autori osvrta na stranici jedne od zaklada EU-a, Heinrich-Böll-Stiftung European Union, rezimirala su svoje ocjene nove Strategije ovako:

Prvo, Europska komisija se mora prestati skrivati ​​iza bijelih knjiga i početi provoditi zakone EU-a. Pravni postupci protiv vlada koje napadaju temeljna prava šalju [tj. morali bi slati] jasnu poruku da se o demokraciji i jednakosti ne može pregovarati.

Drugo, EU mora pravilno financirati organizacije civilnog društva na prvim crtama. Te su skupine često prve koje se suočavaju s represijom autoritarnih aktera, ali posljednje dobivaju znatnu potporu EU-a.

Treće, Bruxelles mora preoblikovati to pitanje. Napadi na LGBTIQ+ osobe nisu samo problem ravnopravnosti; to su pitanja nacionalne sigurnosti i demokracije. Pokret protiv roda političko je oružje, često potpomognuto iz inozemstva, za slabljenje demokratskih institucija iznutra. Ako EU nastavi ovo tretirati kao pitanje prava na nišu [tj. prava na svoj kutak u kojem te nitko ne dira] nastavit će gubiti tlo pred ekstremistima.“

Zabranjene boje: Prijedlog Komisije preslab i da “ne odgovara današnjoj stvarnosti”

Zastupnici Europskog parlamenta iz parlamentarne ’međskupine’ LGBTIQ+ pozdravili su novu strategiju i njezino stavljanje u žarište internetskog uznemiravanja, ali su ju ujedno kritizirali kao kratkovidnu. „Ova strategija čini premalo za poboljšanje životnog iskustva naših najranjivijih skupina, posebno trans- i interseksualne zajednice“, rekao je nizozemski zastupnik Zelenih u Europskom parlamentu Kim van Sparrentak, supredsjedatelj te međuskupine, u izjavi.

Daljnje kritike stigle su od organizacije za prava LGBTIQ+ osoba Zabranjene boje, navodeći da je prijedlog Komisije preslab i da “ne odgovara današnjoj stvarnosti” jer ne iznosi nikakve konkretne zakonske prijedloge i ne prepoznaje dovoljno prijetnje koje dolaze iz EU-a. Nevladina pak organizacija sa sjedištem u Bruxellesu, kao i međuskupina LGBTIQ+ u parlamentu, istaknuli su da nova Strategija neće promijeniti situaciju za mnoge u, primjerice, Mađarskoj, gdje su povorke ponosa zabranjene, a građanima oduzeta sloboda okupljanja.

Tipična dženderistička kuknjava s ciljem da se zatre svaki otpor bilo koje vrste novokomponiranoj svjetovnoj kvazi-religiji

Tipična, zapravo, ljevičarsko-liberalistička i dženderistička kuknjava s ciljem da se zatre svaki otpor bilo koje vrste onomu što je za njih temeljni postulat i dogma njihove nove antropologije i njoj primjerene, novokomponirane svjetovne kvazi-religije. A Europska komisija tipičan je izdanak ‘novoga doba’, ali je i političko tijelo. Kao takvo, ono osluškuje i to kako bujaju otpori invaziji homoseksualizma i transseksualizma po Europi te sukladno tomu ublažava dosadašnji kurs, ali tako ju se ne može optužiti kako je izdala prethodnu lgbt-agendu. Niti ju kani izdati – osim, razumije se, ako zapušu dovoljno snažni, njoj protivni i za nju opasni vjetri.

Povezano:

Zdravko Gavran: Globalni tsunami protiv „Muško i žensko stvori ih“ (sve)

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo