STIER: Bez izbornog zakona neće doći do političkog pluralizma kod Hrvata

subota, 11.listopada 2025

Europarlamentarac i voditelj izaslanstva Europskog parlamenta za odnose s Bosnom i Hercegovinom i Kosovom Davor Ivo Stier govorio je za Klix.ba o trenutačnom statusu BiH na putu EU, o politici Hrvatske, izbornom zakonu, pojmu legitimnog predstavljanja i drugim temama.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je u posljednji trenutak usvojilo Program reformi za Plan rasta EU. Možemo li ovim tempom pričati o tome da će Bosna i Hercegovina ikada postati članica Europske unije?

Usvajanje Reformske agende treba pozdraviti, iako je točno da se očekivalo da će to biti učinjeno puno ranije. Isto tako, nakon odluke Vijeća u ožujku 2024. očekivalo se da će BiH puno brže donijeti četiri potrebna zakona, imenovati pregovarača i otvoriti pregovore. Utoliko je bilo zbunjujuće i razočaravajuće kada su Zakon o VSTV-u srušili neki članovi vladajuće većine u Parlamentu, iako su ministri iz tih istih redova u Vijeću ministara glasali za prijedlog zakona jer je bio usklađen s europskom pravnom stečevinom. Takve situacije i gubitak vremena treba izbjeći u budućnosti. Svjestan sam da će zbog blizine općih izbora 2026. biti sve manje političkog manevarskog prostora za postizanje dogovora među strankama, ali usvajanje Reformske agende, kao i prije toga sporazum s Frontexom, pokazuje da su dogovori u BiH mogući i da se važne odluke ipak mogu donijeti.

Koliko zastupnici Europskog parlamenta dobro razumiju situaciju u Bosni i Hercegovini i je li zbog situacije na istoku Europe, Bosna i Hercegovina pala u drugi plan kada se poglede iz Strazbura, ali i Brisela?

Europska unija je zbog ruske agresije odlučila dodijeliti Ukrajini status kandidata i time se proširenje vratilo na dnevni red te su se otvorile nove prilike za Moldaviju, Gruziju i zemlje Zapadnog Balkana. Moldavija je takvu situaciju iskoristila, Gruzija nažalost nije, a na Zapadnom Balkanu umnožavaju se propuštene šanse, osim u slučaju Albanije. U trenutku velikih tektonskih promjena na međunarodnoj sceni Zapadni Balkan možda nije prioritet, ali to ne znači da će se dozvoliti njegova destabilizacija. Stoga ne mogu proći koncepti poput “srpskog svijeta” kojim bi Beograd promijenio odnos snaga u regiji. To između ostalog znači da se neće dozvoliti prijetnje teritorijalnoj cjelovitosti i suverenosti BiH. Istovremeno će se inzistirati na ravnoteži snaga unutar država Zapadnog Balkana. U slučaju BiH ta se ravnoteža prvenstveno može osigurati poticanjem konstruktivnog i ravnopravnog odnosa među konstitutivnim narodima. Mogli bismo sada nabrojiti situacije u drugim zemljama regije, ali je princip uvijek isti, a to je da nijedan čimbenik ne smije imati dominantnu poziciju nad drugima, na regionalnoj razini ili unutar pojedinih država, kako bi se kroz takvu ravnotežu snaga te promicanjem europskih vrijednosti dijaloga i dogovora pridonijelo osiguranju mira.

Prošle godine ste kazali da “Dejtonska BiH može u EU”? Jeste li još uvijek ovog stava, posebno u kontekstu da se u temelju “Dejtonske BiH” nalazi diskriminacija građana koji nisu konstitutivni narodi, što je u više presuda utvrdio Europski sud za ljudska prava?

Europski sud za ljudska prava radi na temelju Europske konvencije o ljudskim pravima, a ona je dio pravnog poretka BiH upravo zahvaljujući Daytonskom sporazumu. Naime, aneksom IV Daytonskog sporazuma donesen je Ustav BiH, a u njemu piše da “prava i slobode predviđeni Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njezinim protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini” te da “ova konvencija ima prioritet nad svim ostalim zakonima”. Svojim presudama, od Sejdić-Finci do posljednje presude u slučaju Kovačević, Europski sud za ljudska prava je označio gdje jesu i gdje nisu diskriminacije te okvir u kojemu se može i mora urediti izborno zakonodavstvo. Problem je u nedostatku političke volje za dogovorom kako bi se promijenilo izborno zakonodavstvo sukladno odlukama Europskog suda i samog Ustavnog suda BiH. Dakle, problem nije u Daytonu, koji omogućava promjene za bolje funkcioniranje države i zaštitu ljudskih prava, ali na način da takve reforme moraju i dalje osiguravati temeljnu ravnotežu unutar zemlje, prvenstveno osiguranjem ravnopravnosti među konstitutivnim narodima i svim građanima BiH.

Je li insistiranje na “legitimnom predstavljanju” kao političkom pitanju kontraproduktivno i usporava neke druge reforme koje bi bilo moguće provesti uz manje političkog trenja?

Promjena izbornog zakona je pitanje vladavine prava, to jest provedbe odluka europskog i domaćeg Ustavnog suda. Zato je ta reforma dio poznatih 14 prioriteta BiH na putu prema EU. Brzina i kvaliteta kojim će se to učiniti izravno utječe na odnose među narodima i građanima u BiH, a ustanovili smo da je to nužno za unutarnju stabilnost države. Kad govorite o legitimnom predstavljanju, odnosno o kvaliteti predstavničke demokracije, onda moraju se sagledati dvije dimenzije. Jedna je prilično poznata općoj javnosti, a to je načelo da jedan narod ne bi trebao drugome birati predstavnike, čime su se načelno složili svi relevantni politički čimbenici u zemlji, posebice u Federaciji, iako kasnije to ne provode u praksi. Međutim, postoji i druga dimenzija, a to je činjenica da bez promjene izbornog zakona neće doći do pravog političkog pluralizma unutar hrvatskog naroda u BiH, zbog nužnosti političke homogenizacije, što je također pitanje kvalitete predstavničke demokracije. Utoliko mislim da su promjene izbornog zakona u interesu svakog demokrata i patriota u BiH, bez obzira na njegovu nacionalnost.

Smatrate li i dalje da Hrvatska treba svoje članstvo u EU iskoristiti kako bi riješila “hrvatsko pitanje”? Ukoliko je odgovor potvrdan, kako definirate “hrvatsko pitanje”?

Hrvatskoj je integracija BiH u Europsku uniju od primarnog interesa zbog vlastite nacionalne sigurnosti. Bez integracije BiH, ali i ostalih zemalja Zapadnog Balkana, Hrvatska ostaje na rubu Europske unije, u susjedstvu s nestabilnom regijom. A za integraciju BiH u EU je potreban mir koji proizlazi iz uređenih i stabilnih odnosa unutar same BiH, u prvom redu između svojih konstitutivnih čimbenika. Jasno je da Hrvatska želi da hrvatski narod u BiH bude ravnopravan i živi u skladu s ostalim narodima u BiH, kao što želi i podržava europsku perspektivu i prosperitet za sve ljude u BiH.

Radite li vi osobno na popravljanju odnosa i prije svega povjerenja između Bosni i Hercegovine i Hrvatske, kako prevazići probleme kao što je pitanje Trgovske gore?

Treba istaknuti kako je suradnja BiH i Republike Hrvatske vrlo razvijena u mnogim područjima života, iako se neki trude da te odnose nepotrebno problematiziraju. Svakodnevno iskustvo međusobnog povjerenja između naših građana treba biti stvarni pokazatelj i najbolja motivacija. Uvjeren sam da nema pitanja koja se ne mogu riješiti dijalogom, poštujući uvijek norme međunarodnog prava. Posljednjih godinu dana sam intenzivno razgovarao s bosanskohercegovačkim parlamentarcima u okviru mješovitog EU-BiH Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje (POSP) i na taj način pokušavam pridonijeti kulturi dijaloga. Kao što znate, redoviti sastanci POSP-a su treći od onih 14 prioriteta koje je Europska komisija naznačila na putu BiH prema članstvu. Dugo godina je rad POSP-a bio blokiran, a prije godinu dana je prijetila nova blokada nakon što supredsjedateljica BiH komponente nije bila ponovno izabrana u Parlament BiH. Međutim, dijalogom i dobrom voljom je situacija riješena te smo zajedničkim zalaganjem kolega iz obje strane unaprijedili parlamentarnu suradnju BiH i Europske unije.

hms.ba / Hrvatsko nebo