Prije 35 godina Njemačka je ponovno ujedinjena, što je otvorilo put širenju Europske zajednice odnosno unije na zemlje ’istočnog bloka’

Na današnji dan prije 35 godina, 3. listopada 1990., prestala je postojati Demokratska Republika Njemačka odnosno ’Istočna Njemačka’, a njezin teritorij faktično jei formalno priključen dotadašnjoj ‘Zapadnoj Njemačkoj’. Ponovno ujedinjenje Njemačke (njem. Deutsche Wiedervereinigung) označuje postupak pokrenut miroljubivom revolucijom 1989. i 1990.  Dan 3. listopada u Njemačkoj se slavi kao Dan državnosti odnosno Dan njemačkoga jedinstva – jer je tada završena podjela Njemačke koja je, kao posljedica Drugog svjetskog rata tijekom ‘Hladnoga rata’ odnosno podjele europskog kontinenta na zapadni, demokratski i kapitalistički te na istočni, totalitarni i komunistički, trajala četiri desetljeća.

Tom događaju prethodio je, kako opis tadašnjih zbivanja sažimlje Wikipedija, pad Berlinskog zida 9. studenog 1989., koji je prouzročio konačni raspad političkog sustava Istočne Njemačke. Tomu je bila ključna pretpostavka nezaobilazna suglasnost četiriju savezničkih sila iz Drugog svjetskog rata (SAD, još neraspadnutog SSSR-a, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva), koje su do tada po međunarodnom pravu imale ili polagale pravo na nadležnost nad cijelom Njemačkom.

Nakon predaje Njemačke u svibnju 1945. dotadašnja njemačka država nije naime anektirana, ukinuta ni formalno podijeljena. Dijelovi Njemačke koji nisu bili izgubljeni u teritorijalnim ustupcima pomicanjem poljske granice prema zapadu te sovjetskim otimanjem područja Königsberga (ruski: Kalinjingrada) na Baltičkom moru stavljeni su pod zajedničku upravu pobjedničkih sila. Sukladno preliminarnim dogovorima protuhitlerovske koalicije na konferenciji u Jalti, provedbom Berlinske deklaracije 1945. bijaše ostvarena podjela Njemačke na četiri okupacijske zone: SSSR-a, SAD-a, Velike Britanije i Francuske. De facto su uspostavljene i funkcionirale ‘dvije Njemačke’: jedna zapadna, iznutra slobodna i demokratska, i ekonomski jako napredno, i druga istočna, neslobodna, komunistička, totalitarna, privjesak SSSR-a, u nekim gospodarsko-socijalnim pitanjima razmjerno uspješna, no sve u svemu u velikom zaostajanju za zapadnom.

Zapadna Njemačka bila je članica i predziđe NATO-a, pod sigurnosnim kišobranom i s presudnim utjecajem SAD-a, a istočna članica i predziđe (vojno-sigurnosnog) Varšavskog ugovora odnosno Varšavskog pakta, pod sigurnosnim kišobranom i s presudnim utjecajem SSSR-a.

Tijekom prve godine postupka ujedinjenja g. 1990. (prije lustracije) stare ’klike’ bivših službenih elita (komunističke nomenklature) raspadajućeg državnog aparata pomagale su si međusobno pri otuđivanju ili preraspodjeli dobara, po formuli „spasiti što se može spasiti” ili „uzeti si što je bio moguće”. Riječ je bila o prisvajanju zemljišta, o sumnjivim privatizacijama ili restrukturiranju gospodarskih subjekata ili tvrtki odnosno o njihovu prelasku u privatne ruke. Događala se i nekontrolirana rasprodaja velikih tvrtki te prisvajanje vrijednih predmeta svih vrsta. Te su se klike koristile svojim vezama u razdoblju dok uprava nije još bila obnovljena, dok pravosudna tijela još nisu bila izmijenjena. Vršile su razne pritiske na pouzdanike i bivše vlasnike, ili plaćali mito da upućene osobe ne bi govorile o malverzacijama.

Saveznom kancelaru Helmutu Kohlu dao za ponovno ujedinjenje ključni pristanak (popraćen traženjem i dobivanjem određenih protuusluga) tadašnji francuski predsjednik Francois Mitterrand. Ono je omogućilo širenje tadašnje Europske zajednice odnosno, poslije, Europske unije na zemlje dotadašnjega ’istočnog bloka’.

Kakvo je danas stanje kada se usporede ta dva dijela njemačkog teritorija koja su preživjela teritorijalno kljaštrenje njemačkih zemalja g. 1945., po završetku II. svjetskog rata. O tomu piše Marcel Fürstenau na portalu Deutsche Welle (DW) u članku 35 godina od ponovnog ujedinjenja: gdje je danas Njemačka? Prenosimo članak:

35 godina od ponovnog ujedinjenja: gdje je danas Njemačka?

Zapad i istok i dalje mnogo toga dijeli

Zapad i istok i dalje mnogo toga dijeli. To se odnosi čak i na mlade ljude koji su odrasli u ujedinjenoj Njemačkoj. Zašto je to tako? Nova povjerenica savezne vlade za istočne pokrajine pokušala je to objasniti.

Elisabeth Kaiser potječe iz Gere u njemačkoj saveznoj zemlji Thüringen (Tiringija). Aktualna povjerenica savezne vlade za istočne pokrajine se rodila 1987. godine, Njemačka je tada još uvijek bila podijeljena. Dvije godine kasnije, Berlinski zid je pao, a 3. listopada 1990. komunistički DDR je konačno postao povijest.

„Nisam svjesno doživjela razdoblje ponovnog ujedinjenja, ali priče koje su mi pričali roditelji i bake i djedovi oblikovale su me”, piše Kaiser u svom godišnjem izvješću, predstavljenom u Berlinu uoči Dana njemačkog jedinstva. To je premijera za 38-godišnju socijaldemokratkinju (SPD), budući da je na dužnosti tek od svibnja 2025., kada je formirana nova savezna vlada.

Je li mlada generacija u Njemačkoj odrasla ujedinjeno?

U svom aktualnom izvješću, politologinja i sociologinja Kaiser fokusira se na pitanje kako mlađi doživljavaju Njemačku, koja je ujedinjena već 35 godina. I samo pitanje u naslovu sugerira da zasigurno postoje razlike između zapada i istoka: “Odrastanje u jedinstvu?”

Formalno, odgovor je “da”, jer postoji samo jedna njemačka država. “Mi, djeca s kraja 1980-ih i 1990-ih, prva smo generacija koja je socijalizirana u ujedinjenoj Njemačkoj”, navodi Kaiser u predgovoru svog godišnjeg izvješća. “Ipak, za mlade ljude koji tamo odrastaju, ‘Istok’ je još uvijek puno više od geografskih pojmova. To je prostor koji oblikuje identitete i utječe na biografije”, naglašava.

Istočnonjemački identitet izraženiji je od zapadnonjemačkog

U tom pogledu, Kaiser, koja je studirala na Sveučilištu u Potsdamu u istočnonjemačkoj saveznoj pokrajini Brandenburg, uočava razlike u usporedbi s mlađim ljudima sa zapada. „Mnogi mladi koji dolaze s područja stare Savezne Republike ne mogu se identificirati s oznakom zapadnog Nijemca – posebno ako žive na obali ili blizu Alpa. Nasuprot tome, mladi istočni Nijemci se puno češće identificiraju kao istočni Nijemci (nap. red: na njemačkom za to postoji poseban pojam: Ossis).”

Iz perspektive povjerenice za istočne pokrajine, za to postoje dobri razlozi. Iako mladi Nijemci odrastaju u istoj zemlji već tri i pol desetljeća, uvjeti tog odrastanja i dalje se značajno razlikuju. “To se posebno odnosi na prostor izvan istočnonjemačkih metropola.”

Manji prihodi, više socijalne pomoći

Kaiser ukazuje na takozvano Izvješće savezne vlade o jednakosti. Ono pokazuje da u malim gradovima i ruralnim regijama javni prijevoz i medicinske ustanove više nisu u potpunosti sigurni. Nadalje, ljudi tamo zarađuju ispodprosječne plaće i više ovise o socijalnim naknadama nego što je to prosjek za cijelu zemlju.

„Bogatstvo je također niže na istoku nego na zapadu”, dodaje Kaiser. Osim toga, starenje stanovništva u ruralnim regijama istočne Njemačke je znatno uznapredovalo. Udio mladih je daleko ispod nacionalnog prosjeka. „To oblikuje životni put mnogih istočnih Nijemaca do odrasle dobi.” Oni se, kaže povjerenica, puno rjeđe mogu osloniti na financijsku potporu roditelja nego njihovi vršnjaci na zapadu Njemačke.

Bogati zapad, siromašni istok

Prilikom predstavljanja svog godišnjeg izvješća, Kaiser je detaljnije objasnila ovaj aspekt: ​​„Do danas su mladi  na istoku u nepovoljnom položaju jer se bogatstvo prvenstveno prenosi nasljeđivanjem.” Podaci koje je objavio Savezni statistički ured za 2024. godinu su jasni: prema njima, porezni uredi u zapadnim saveznim zemljama oporezovali su preko 106 milijardi eura naslijeđene ili darovane imovine, dok je na istoku, uključujući Berlin, ta brojka bila manja od 7 milijardi eura.

Po glavi stanovnika to je bilo gotovo četiri puta više na zapadu: odnosno nešto manje od 1600 eura, u usporedbi sa samo 400 eura na istoku. Povjerenica za istok Njemačke ove znatne razlike smatra problematičnima. Stoga, kako dodaje, rasprava o promjenama poreza na nasljedstvo nije loša ideja.

Državni „dar” od 20.000 eura za sve?

Ovim se Kaiser nadovezuje na prijedloge stručnjaka Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW) od prije nekoliko godina: država bi trebala svim mladim odraslim osobama isplatiti namjensko „nasljedstvo” od 20.000 eura. To bi se moglo koristiti, na primjer, za financiranje obrazovanja, pokretanje posla ili ulaganje u nekretnine.

Zaklada “Nasljedstvo za sve” (Ein Erbe für Jeden) smatra to realnom i idejom koju bi se moglo financirati: “Isplatit će se iz fonda koji se puni relativno malim nametom na veća nasljedstva”, navodi se na njihovoj web stranici. Prema njihovim izračunima, pet posto godišnjeg poreza na nasljedstva u Njemačkoj bilo bi dovoljno za provedbu te ideje.

Cementiranje imovinske nejednakosti

No, povjerenica za istočne savezne zemlje također je svjesna da je rasprava o reformi poreza na nasljedstvo vruća tema unutar vladajuće koalicije. Postoji određena simpatija za to unutar njezine vlastite stranke SPD – ali gotovo nitko u CDU/CSU-u ne pokazuje sklonosti da se uhvati tog vrućeg krumpira. Stoga, čak i 35 godina nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke, znatne financijske razlike između istoka i zapada vjerojatno se ne će uskoro promijeniti – zaključuje se u članku DW-a.

Hrvatsko nebo