Nataša Božinović: Mirkotvorko i Ratoslavko

Velikosrpska propaganda iz čuvenoga SFRJ stripa s dvojicom fiktivnih partizana; Mirko i Slavko, oba super junaka i oba pozitivca, danas je evoluirala u dva stvarna protagonista; jednoga pozitivca i drugoga negativca: Mirkotvorka i Ratoslavka. Točnije Josipa Reihla Kira i Branimira Glavaša  u dokumentarcu Mirotvorac.

Autor strip partizana Mirka i Slavka je bivši četnik koji se, kao i većina njegove braće po oružju i ideologiji, pridružio partizanima na samome kraju rata. Što još jednom pokazuje da je jugoslavenska ideologija izvorno, u sredini i na samome kraju, uvijek bila i ostala velikosrpska ideologija. Za očekivati je da velikosrpsku ideologiju, ma u kojem obliku i kontekstu: četničkome,  partizansko-komunističkome, Vučićevu , ili Srpske pravoslavne crkve,  provode Srbi. Pa hoće li to raditi majstorski kao Srđan Dragojević  Lepa sela lepo gore, ili će to raditi filmski i umjetnički neuspjelo kao Predrag Antonijević  Daru iz Jasenovca, i jedno i drugo, i uspjelo i neuspjelo, ima, za Boga miloga, čistu zdravorazumsku logiku: autori Srbi lažu i obmanjuju u korist i na račun svoje države!!!

Međutim, kada se dogodi hrvatski film s hrvatskim autorstvom i novcem,  a koji propagira istu velikosrpsku ideologiju, (iako se to redovito događa od Račan-Mesićeve pošasti sveukupna života i moralnoga zdravlja Lijepe naše), moram priznati, svaki puta, reagiram: pa dokle više???? Dokle ćemo trpjeti bijednu beogradsku služinčad da drma Hrvatskom? Ako se to pita kralja i kraljicu ispraznica: Andreja i Ninu, oni će vam izbiflati definicije slobode govora kao da ste vi ti koji ju narušavaju, a ne ovi koji propagiraju velikosrpsku propagandu i svojim aktivizmima huškaju na neki novi rat u kojem bi priželjkivali srbijansku pobjedu. Meni osobno nezamislivo je da bilo koja radnja koja je protuustavna(ideja nekog novog ujedinjenja  Jugoslavije jest), bude dozvoljena, pa i onda kada se radi o lovi samih aktera protuustavne ideologije. Ali da Hrvati plaćaju „slobodu govora“ koja ima intenciju ukinuti hrvatsku slobodu govora i državu, to je blago rečeno, neprihvatljivo. Stoga, Andreju i Nina, nije pitanje slobode govora, pitanje je hrvatskoga novca kojim upravljate i kojim plaćate beogradske poslove.

Kada, nazovi hrvatski autori rade u korist Beograda s hrvatskom lovom, to ima puno bolji učinak od samih  srbijanskih uradaka.   Ako ste stranac prosječne inteligencije i znanja i ako vam o ratu pričaju Srbi  kako su ih povampireni Hrvati, ustaše isprovocirali na rat, kako su ih sasvim nedužne i sasvim nenamjerno naoružane, uznemiravali, izbacivali iz stanova, pljačkali, tukli…, takvo što uzimate s rezervom. Ali kada ti sami  Hrvati, pričaju to isto, točnije  beogradska služinčad, poput Hedla i Zovka, staneš pa se zamisliš. Zato je srbijanska Dara iz jasenovca mala beba( da ne kažem p. dim),  spram „hrvatskoga“ Mirotvorca. Zato, Vučiću kali ordenje!!! Orden Cara Dušana, Nemanje… što li. Ni ti,  Crkvo Svetosavska,  ne bud’ škrta, izrađuj, pozlatom pozlaćuj orden Svetog Save, Sv. Vukašina Jasenovačkoga… itd.  U Hrvatskoj zaslužnih ima poveći broj. Hedl i Zovko, mogu stati u red onih koji bi   s golemom količinom ljubavi i pažnje osigurali  prazno mjesto za vaša priznanja na zidu svoga doma. Odmah pored slike druga Tita.

Iako je o samome filmu Mirotvorac, napisano  vrlo zgodih opservacija od kompetentnih ljudi, ipak smatram važnim istaknuti  pojedine manipulativne doskočice u filmu. Da bude jasno, glavna tema filma nije Kir-mirotvorac. Glavna tema filma je: za rat su krivi Hrvati, u najmanju ruku jedni i drugi. Logičan kontekst;  da je Hrvatima bilo u interesu rat prolongirati što se može više, jer nismo bili dovoljno naoružani, potpuno je isključen. Već u uvodnoj riječi, uočite da je nesretno stradali Reihl Kir samo sporedni lik kojega tvorci filma prljavo i beskrupulozno iskorištavaju za promociju velikosrpske ideologije: „ U Hrvatskoj pobjeđuje HDZ, nakon čega jača antisrpska retorika u društvu. Kod srpskog stanovništva to oživljava sjećanje na  zločine iz 2. Svjet.rata“,  kad smo ih isto tako nevine klali, pa imaju puno opravdanje da nam uzvrate. Kako 45. Tako i 91…   Film je prepun takvih manipulativnih sugestija i krupnih laži. Primjerice, masakr u Borovu selu koji se dogodio dva mjeseca prije svirepa ubojstva nesretnoga Kira, spomenut je tako da  nema riječi o masakriranju i iživljavanju nad tijelima stradalih hrvatskih policajaca. Smisao toga događaja, malicioznih autora Mirotvorca, je tobožnja prvotna hrvatska provokacija. Ispada da je 12 stradalih na životinjski način ustvari stradalo pukom ljudskom osvetom. Autor sugerira da su svoju sudbinu pomalo i zaslužili jer su nevinu srpsku nejač njihove kolege provocirali želeći staviti hrvatsku zastavu usred Hrvatske???!!!

Nadalje; Srbi u Mirotvorcu,  Kiru ,noću u sijenu vraćaju naoružanje koje im je JNA dala. Ma tko može u to vjerovati!!!??? „Srbi su“, veli jedan sugovornik: „bili za razgovor, HDZ nije!“,  i tako se nižu izjave bez lica sugovornika. Oni se šutnjom i slikom prikazuju na kraju filma. Što bi, kao psihološki, trebalo djelovati na gledatelje. Autor valjda hoće reći da su nemoćni  ti njegovi junaci-sugovornici da njihova „istina“ izađe na svjetlo dana, a meni djeluje da su onako usmeno, uz neku video pozadinu iz toga doba, mogli bolje lagati i ostaviti bolji dojam. Ustvari ne moraju lagati, opisuju svoje osjećaje vođeni svojom ideologijom i osobnim doživljajem, a što autori koriste za oblikovanje svoje laži. U pozadini, katkad samo slikom, gledate oku ugodnoga Kira koji može biti po izgledu maneken ili holivudski glumac. U takav izgled super junaka,  autori  filma lukavo utjelovljuju mir i super moć da taj mir može i ostvariti. Ali nije njihovo viđenje  mira antipod ratu nego je antipod povampirenim Hrvatima željnima rata. Takvi su negativci pak utjelovljeni u liku Glavaša.  A Glavaš, ko Glavaš, nalikuje više seoskoj bahatoj loli negoli manekenu mira. Idealan je prototip povampirena Hrvata kakvoga Zovko i Hedl žele nametnuti u silnome dodvoravanju Beogradu.

A Beograd, ko Beograd…  U to vrijeme tenkove zasipa cvijećem, pa nekim tupastim Hrvatima tada, kakvi su autori filma Mirotvorac danas, i tenkovi djeluju mirotvorno, a gdje neće Josip Reihl Kir. I sad će mi netko reći: izgled nije važan. A tu komunjare i Jugoslaveni znaju posao. Uzmite Che Guevaru za primjer i zamislite da izgleda kao Tomić, ili Puljak, ili Tomašević…  Pa majke ti, ‘ko bi to stavio na majicu.  Na kraju filma kamera nas uvodi u neku osnovnu školu za srpsku manjinu.  Đaci slikaju nešto. Kamera ćiri iznad njihovih ramena. Ne znaš što je. Na kraju vidiš portrete Kira poredane njih 10-15 kao Warholova Merlinka. Svi su đaci genijalci, slikari? Ili je samo jedan Warholl, a više Kirova? Ne zna se. Kir im je božanstvo, svetinja. Htjede osigurati mir, ali ga ruka ustaška, spremna za dom, smaknuše pri tom!

Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo