„Historiografski supermen“ Ivo Goldstein govori da je Hrvatska u “nacionalističkom i izolacionističkom limbu”, a o jugoslavenskom paklu šuti

On i antirevizionisti totalitarizama, država i politika poput njega održavaju otrovne stereotipe o bližoj hrvatskoj i jugoslavenskoj povijesti na životu. Za njih je „crna legenda“ odnosno mit o Jasenovcu temeljna vjerska dogma. Za njih je NDH svodiva na zločinaštvo. Za njih je Jugoslavija, sa svim svojim masovnim protuhrvatstvom, zločinima i sveukupnim staljinizmom, titoizmom i sa završnim udarom na proglašenje hrvatske nezavisnosti g. 1991. isključivo pozitivna protuteža onoj i ovoj nezavisnoj hrvatskoj državi. Takvi današnju Hrvatsku ocrnjuju kao izoliranu i u limbu, a šute – kao o alternativi kojoj su i dalje apologeti – o paklu neprežaljene im Jugoslavije.

Tportal objavio je u subotu intervju s dr. Ivom Goldsteinom pod naslovom Ugledni povjesničar za tportal: ‘Upali smo u nacionalistički limb iz kojeg ćemo se teško izvući’. Kao povod poslužila je njegova ljetos objavljena knjiga „Hrvatska u Drugom svjetskom ratu 1941. – 1945.“, za koju pisac članka odnosno urednik portala navodi da je to „prvi cjeloviti prikaz ovog teškog razdoblja u nas“.

Neka o njegovoj knjizi o NDH kažu što imaju povjesničari koji ga ne ignoriraju

Tvrdnja da je to „prvi cjelovit prikaz“ razdoblja NDH-a ravna je „znanstvenoj fantastici“ iliti fantazmagoriji. Goldstein je kao povjesničar poznat po tomu da ne istražuje osobito arhivske izvore, i da je gotovo totalno površan i jednostran te da umjesto historiografije „prodaje“ neojugoslavensku, neokomunističku, kroatofobnu i serbofilnu ideologiju. A koliko bi tek izvora trebao citirati, protumačiti i nepristrano kontekstualizirati kada bi htio napisao „cjelovit prikaz“, to je teško i zamisliti. Takav pothvat toliko nadilazi njegove umne sposobnosti da on toga čini se nije umno ni svjestan.

No o samoj njegovoj najnovijoj knjizi neka kažu svoje doista ugledni povjesničari. Goldstein ne uživa nikakvu ozbiljnu vjerodostojnost; njegove „povjesničarske“ metode doživjele su dosad teške i argumentirane diskvalifikacije od više vrlo ozbiljnih povjesničara, dok ga mnogi drugi povjesničari jednostavno – ignoriraju. Ostanimo ovdje stoga samo na tezi iz naslova, a zanemarimo sve ostale odgovore dane u ovom intervjuu, koji ne donose ništa novo. Donose izlizane, otrcane, paušalne i politički tendenciozne, jednostrane i publicističke ocjene. Iz kojih se vidi samo jedno pouzdano, a to je da se nije substancijalno ni milimetra odmaknuo od jugoslavenske historiografije, iako se tobože i od nje u jednom odgovoru distancira, valjda da bi izgledao „objektivan“. Što on nikada ne će i ne želi biti.

Kako (neistinito) o današnjoj Hrvatskoj, tako (neistinito) i o bivšim državama

Da ne bi bilo prigovora kako je naslov „izvađen iz konteksta“, citirajmo njegov čitav odgovor na pitanje koje je glasilo: „U nedavnoj ste se knjizi bavili revizionizmom i neoustaštvom kod nas. Kako vidite vruće nacionalističko ljeto koje smo upravo iskusili? Bojite li se za budućnost Hrvatske?“ Odgovor je glasio:

„Ne da se bojim nego sam, nažalost, sve više uvjeren da smo upali u nacionalistički i izolacionistički limb iz kojeg ćemo se teško izvući. Hrvatska se, kao mala država i mali narod, u ovom globaliziranom svijetu sve više zatvara u sebe. To je paradoksalno i za ne povjerovati – pa mi smo dio EU, u Schengenu smo, u eurozoni – ali je tako.

Druga izrečena ocjena odnosi se na suvremenu Hrvatsku, za koju on tvrdi da se „u ovom globaliziranom svijetu sve više zatvara u sebe“. Što  na nju reći? Andrej Plenković i Vesna Pusić na nju se grohotom smiju, Zoran Milanović grize nokte što nije malo više tako, a hrvatski suverenisti i nacionalisti svaki dan bude se ogorčeni time što je Hrvatska previše globalizirana, tj. što vodi politike mnogo više u skladu s Bruxellesom i drugim stranim metropolama negoli u skladu s njihovim očekivanjima odnosno s nacionalnim interesima. Što više reći o tako smiješnoj i promašenoj tvrdnji doli to da se po njoj može zaključivati koliko je Goldstein istinit i kada iznosi ocjene o prošlim državama, dakle o NDH-u i Jugoslaviji.

Hrvatska “upala u nacionalistički i izolacionistički limb”

Ocjena glasi da smo „upali u nacionalistički i izolacionistički limb“ zaslužuje samo lakonski odgovor, koji glasi: Ako je Hrvatska, što nije istina, „upala u nacionalistički i izolacionistički limb“, onda se za Goldsteina može s pravo tvrditi da njemu i dalje nimalo ne smeta jugoslavenski „internacionalistički i izolacionistički“ pakao niti je iz njega i njegova uljepšavanja i opravdavanja ikada „ispao“. A je li gori „limb“ ili „pakao“, to je svakomu lako provjeriti u svakom leksikonu.

Eto, takav formalno-politički povjesničar-sudac uporno i tvrdokorno i dalje nudi svoje ocjene i pričice o jednom povijesnom razdoblju, koje je svakako bilo mnogo kompleksnije i drukčije nego što on to želi priznati ili naslutiti. I gdje će mu samo biti kraj? A da, iako umirovljen sa 65 godina zaslugom njegovih (i to većinom ljevičarskih!) kolega na Filozofskom fakultetu, koji ga očito nisu više htjeli imati u blizini, ne pomišlja na mirovanje, pokazuje i zaključni dio njegovih odgovora danih u intervjuu. Zapitan o vlastitim ambicijama, on odgovara:

Ne, nikako nisam ispunio ambicije. Do kraja godine bit će objavljen leksikon ‘100 znamenitih Srba u Hrvatskoj’ u kojem sam glavni urednik, ali i jedan od autora. Sljedeće godine izlazi englesko izdanje mog ’Jasenovca’ u izdanju US Holocaust Memorial Museuma i Cornell Univ. Pressa. Radim već dulje vrijeme na biografiji Franje Tuđmana, ali to će potrajati. A ima još projekata koje pripremam.“

Za Goldsteinove historiografske ambicije „samo je nebo granica“

Za Goldsteinove ambicije, očito, „samo je nebo granica“. Takvu širinu bavljenja različitim temama, od kojih bi svaka iziskivala velik broj znanstvenih istraživanja i proučavanja da bi ju se imalo bolje istražilo, proučilo i cjelovito osvijetlilo, može, ispada, demonstrirati samo jedna čovjek, koji se zove Ivo Goldstein, i kojega po dosadašnjim knjigama i budućim planovima imamo stoga pravo i obvezu prozvati pravim „historiografskim supermenom“, ali lažnih moći i lažnog sjaja

On i antirevizionisti totalitarizama, država i politika poput njega održavaju otrovne stereotipe o bližoj hrvatskoj i jugoslavenskoj povijesti na životu. Za njih je „crna legenda“ odnosno mit o Jasenovcu temeljna vjerska dogma. Za njih je NDH svodiva na zločinaštvo. Za njih je Jugoslavija, sa svim svojim masovnim protuhrvatstvom, zločinima i sveukupnim staljinizmom, titoizmom i sa završnim udarom na proglašenje hrvatske nezavisnosti g. 1991. isključivo pozitivna protuteža onoj i ovoj nezavisnoj hrvatskoj državi. Takvi današnju Hrvatsku ocrnjuju kao izoliranu i u limbu, a šute – kao o alternativi kojoj su i dalje apologeti – o paklu neprežaljene im Jugoslavije. (zag)

Hrvatsko nebo