Agitprop: Kako je Nosi se prekrio Jazovku

Medijsko potiranje jugokomunističkog velezločina, gdje je skončalo četiri puta više nevinih žrtava nego na Ovčari, opravdano je samo s platforme bezgrješnog antifašizma. Je li antifašizam ubijanje djece, žena, redovnica, bolesnika odvedenih iz zagrebačkih bolnica? Kako to da o zločinima antifašizma nema predstava? Ni filmova. A kad se i pojavi kakav film u pravilu režiran bez potpore proračunskih, pardon – sizovskih sredstava, onda mu se zabrani projekcija. Je li i to antifašizam? Nije li normalno na takve akcije, nasilja i politike režima očekivati reakciju? Je li na velikosrpski teror u sklopu monarhističke Jugoslavije bilo opravdano očekivati reakciju? I dogodila se. Nazvati takvu vrstu opravdanoga otpora fašizmom jest poraz zdrave pameti. Upravo nam to rade po ne znam koji put u posljednjih stotinjak godina. Provokaciju nazivaju „diskurzivni relej“. Prosvjednike „huliganima“, što je korak do etikete „ustaša“. Festivali poput Nosi se jesu relej – uređaj koji prima i dalje emitira, sklopnik za pretvaranje (elektro)jugokomunističkih u mehaničke signale. Kad Hrvatima treba objasniti „ratove na ovim prostorima“, onda se primjenjuje antifašistički (jugokomunistički) kriterij rsiz, usiz i siz financiranja i pretvaranja ideoloških signala u mehaničke. Sve je jasnije kako je Hrvatskoj potrebna unutarnja oluja.

Upravo gledamo školski primjer specijalnoratovskog djelovanja protiv Hrvatske. Događa se na relaciji Benkovac – Jazovka. Jedan od najvećih sprovoda hrvatskih žrtava u povijesti hrvatskoga naroda (Macelj je dosad vodeći), u kojemu je pokopano 814 žrtava jugokomunističkoga terora, uspješno je medijski prekriven navodnim nasiljem nad „festivalom Nosi se“, odnosno „nasiljem u Benkovcu“. Tamo, hvala Bogu, nitko nije ubijen, ranjen, nokautiran, ma, izgleda nikome u Benkovcu nije opaljena ni čvrga (osim ako ne pronađu dva lažna svjedoka i podobnog suca za prekršaje). Stvoren je, međutim, „slučaj Benkovac“.

Zakasnjele reakcije umjesto pravodobnih akcija

Dok Hrvati pokapaju nevine žrtve jugokomunističkoga terora i okrutnog nasilja (ubijanih metkom u glavu, nožem i sjekirom – kako stoji u antropološkom izvješću), neojugokomunistička falanaga izvodi ofenzivu. Beskonačna traka štanca članke o „otkazivanju festivala“, o njegovu održavanju „u tajnosti“, pljušte etikete na sve strane, ugrožen je festival i kultura u cjelini, angažirani su „analitičari“ za peglanje pučanstva per capita. Bilo je jasno da ofenziva kreće čim je ministrica dala priopćenje za javnost u duhu sekretarice Republičke samoupravne interesne zajednice (RSIZ), čime se dodatno ukopala u garnituru sizonja djelatnih u „izmijenjenim okolnostima“ bivše „tvrđave samoupravnog socijalizma“.

Već s evidentnim i nedvojbenim medijski orkestriranim prekrivanjem sprovoda žrtava iz Jazovke „festival“ izrazito estetski domišljenog imena „Nosi se“ (nomen est omen) ispunio je svoju svrhu. Opravdao je i uložena proračunska sredstva i revolucionarnu „antifašističku“ kulturnu politiku. I aktualna kulturna politika i aktualna „kulturna“ scena sustavnih provokatora i agresivnih antitalenata, koji u sinergiji sišu tijelo i dušu države i nacije, u Benkovcu su naišle na demokratski otpor. Po zakonu akcije i reakcije otpor se mogao i očekivati. Hrvati uglavnom izvode zakasnjele reakcije umjesto pravodobnih akcija, ali to je druga priča. Rijetko krenu, ali kad krenu u akciju – onda je to bljeskovito i olujno.

Ofenziva navodi na to da je riječ o zaostalim „ustašama“ iz „ratova na ovim prostorima“. U pravu je bio velikosrpski propagandni stroj kad je sve Hrvate nazvao ustašama, čak i svoje sluge i trojanske konje u hrvatskim redovima. „Nosi se“ i upravljači državnih, županijskih i gradskih proračuna (u ovom slučaju svi iz hdz-redova!) naštrebali su jugokomunističke zamke za Hrvate i dva i pol desetljeća implementiraju ih ne štedeći novce ne bi li ovladali duhom vremena. Implementaciju izvode tamo gdje je podobno političko tlo pod nadzorom uhljeba, oportunista i niškoristi drugih vrsta. Dvadeset pet godina kuhaju Hrvate mic po mic tehnikom kuhanja žaba. Zagrijavaju vodu. I sad su ratni vojni veterani u Benkovcu iskočili iz vrele vode.

Ugroženog labuda zamijenio ugroženi Nosi se

Benkovac je tijekom srbijanske okupacije bio središte agresorskih snaga, temeljito etnički očišćen. Očito je kako Benkovac nije prikladno mjesto za kuhanje žaba u jugokomunističkom gulašu. Ali je dobro kad je u pitanju proizvodnja ugroženosti jugokomunističkih ostataka. Iskakanje Hrvata iz pomno nadzirana zagrijavanja „kazana“ iskorišteno je za guranje Jazovke u drugi plan. Savršeno izvedeno! Svaka čast drugovima i drugaricama, nadmašili su sami sebe i najbolje dane Agitacije i propagande. Među njih pripada i onaj dan kad je Hrvatska pokapala više od tisuću žrtava jugokomunističkoga terora na Maclju. Na naslovnicama je – umjesto Maclja – osvanuo veliki labud na Jarunu. Navodno zaražen ptičjom gripom! U slučaju Jazovke labuda je zamijenio Nosi se u Benkovcu. Navodno ugrožen festival. Ista je to škola, isti obrazac djelovanja suvremenog agitpropa „jugokomunističkih ostataka“ (F. Tuđman).

Medijsko potiranje jugokomunističkog velezločina, gdje je skončalo četiri puta više nevinih žrtava nego na Ovčari, opravdano je samo s platforme bezgrješnog antifašizma. Je li antifašizam ubijanje djece, žena, redovnica, bolesnika odvedenih iz zagrebačkih bolnica? Kako to da o zločinima antifašizma nema predstava? Ni filmova. A kad se i pojavi kakav film u pravilu režiran bez potpore proračunskih, pardon – sizovskih sredstava, onda mu se zabrani projekcija. Je li i to antifašizam? Nije li normalno na takve akcije, nasilja i politike režima očekivati reakciju? Je li na velikosrpski teror u sklopu monarhističke Jugoslavije bilo opravdano očekivati reakciju? I dogodila se. Nazvati takvu vrstu opravdanoga otpora fašizmom jest poraz zdrave pameti. Upravo nam to rade po ne znam koji put u posljednjih stotinjak godina. Provokaciju nazivaju „diskurzivni relej“. Prosvjednike „huliganima“, što je korak do etikete „ustaša“. Festivali poput Nosi se jesu relej – uređaj koji prima i dalje emitira, sklopnik za pretvaranje (elektro)jugokomunističkih u mehaničke signale. Kad Hrvatima treba objasniti „ratove na ovim prostorima“, onda se primjenjuje antifašistički (jugokomunistički) kriterij rsiz, usiz i siz financiranja i pretvaranja ideoloških signala u mehaničke.

Sve je jasnije kako je Hrvatskoj potrebna unutarnja oluja. Otpor organiziran ne lokalno i ad hoc, već na nacionalnoj razini državnih izbora. Naime, kaj. Povijest nam se ponavlja. O tomu govore i dokumenti. Jedan od njih dolazi iz Benkovca, datiran „5. decembra“ (hrv. prosinca) godine 1943. Napisao ga je lokalni četnički ministar, preteča sizonja – „komandant odreda“ četnika.

Bez otpora samo se produžuje status quo zabilježen godine 1943.

U dokumentu, da ne povjeruješ usporednici s našim danima, piše: „Dana 5. decembra nekolko četnika došlo mi se žaliti u četničku kancelariju, da su mirno šetali po ulici u Benkovcu i u susretu sa Ustašama Ustaše su ih vredjali pogrdnim i nepristojnim rečima. Došlo je i do toga da su pojedine ustaše vredjale majku, oca i nacionalonost četnicima. Zauzet je stav izazivanja i vredjanja od strane Ustaša.

Molim Njemačku komandu da se pozovu zapovjednici ustaša i da im se na prednje skrene pažnja, da se mirnu ljudi ne vredjaju po ulici, jer je u interesu mira i reda.

Četnicima nije cilj vredjanja i izazivanja već je danas nama jedini cilj borba protivu komunizma skupa sa Njemačkim oružanim snagama.

Molim komandanta Njemačke mesne komande da se putem jedne naredbe skrene pažnja Ustaškom komandantu da se ustaše stave na bazu uredjene vojničke komande, i da se zabrani vredjanje četnika i gradjana na ulici“. – Evo scenarija za predstavu demontaže države i nacije!

Tak. Pametnomu dosta, a mladeži da zna što je i kako bilo jučer i danas. Pa, neka usporede četničke komandante, njihove sluge, sizonje, vremena, ljude i događaje. I zaključe sami što treba poduzeti, ili i dalje šutjeti. Akcija ili – „glavu dolje, ruke na leđa“?!

Povezano:

JAZOVKA – RANA KOJA OPOMINJE: U Sošicama pokopano 814 žrtava

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo