Zdravko Gavran: Sastanak na Aljasci dvosjekli je mač za pozvane i nepozvane, a imat će enormne posljedice, kako god završio
Vrijeme:6 min, 40 sec
…Sve u svemu, jako je mnogo toga za sve zvane i nezvane na kocki. A Trump nema više vremena za nemoćno umoljavanje sad Moskve, sad Kijiva, sad Bruxellesa, Londona, Pariza i ostalih da pristanu na rješenje kojim bi se – kako je obećao – zaustavio rusko-ukrajinski rat. Njemu u tom pogledu ura otkucava još od preuzimanja mandata u siječnju. Osim toga, odnos spram Izraelu i Palestini (uz niz drugih otvorenih međunarodnih dvojbi i izazova) nova je i vrlo ozbiljna kritična točka u prijeporima među zapadnim državama. Zaoštravanjem odnosa s njima Trump bi riskirao da (Netanyahuov) Izrael i SAD ostanu praktički sami na jednoj, a čitav svijet na drugoj strani bliskoistočne vjetrometine. A to bi vodilo SAD k onoj vrsti međunarodne osamljenosti kakvu ni najokorjeliji američki izolacionisti ne bi poželjeli.
Američko-ruski sastanak na vrhu, najavljen za petak na Aljasci, ima enormno značenje da rusko-ukrajinski rat, za mir u Europi i za međunarodne odnose općenito. Na taj sastanak obje strane polaze s tvrdo postavljenih pozicija: SAD želi prekid rata odmah uz u najmanju ruku faktično priznavanje dijela ruskih osvajanja na terenu, ali i uz određenu „razmjenu teritorija“, iako nitko još ne zna što bi to značilo.
S druge strane, Putin, čini se, ne želi prekid svih ratnih operacija odmah, nego samo hvatanje čvršćih uporišta za konsolidaciju osvajanja u donjeckoj i luhanskoj oblasti radi nastavka osvajanja preostalih teritorija dviju ukrajinskih oblasti pokrajina koje su već ustavno uključene u sastav Ruske Federacije (hersonske i zaporiške). Ujedno, želi (po svemu sudeći) fingiranjem mirovne spremnosti i kooperativnosti – a ne stvarnom spremnošću na primirje i na kompromisno mirovno rješenje – izbjeći zaprijećene američke sekundarne sankcije, za koje ultimativni američki rok istječe toga istoga dana.
Pristane li Trump, ne pristane li Putin…
Pristane li Trump na Putinovu opciju, Ukrajina će pretrpjeti (gledano formalnopravno i moralno) snažan udarac s leđa i biti izložena daljnjim udarcima sprijeda. No možda će (gledano stvarnostno) biti pošteđena daljnjih teritorijalnih gubitaka i time produbljivanja vanjske i unutarnje političke krize. Pretjera li Putin u svojoj tvrdoći, sve će pasti u vodu, a Trump će zacijelo posegnuti za sankcioniranjem svih država koje kupuju ruske energente. To će pak imati vrlo teške, teško predvidive i dalekosežne posljedice za odnose SAD-a s mnogim državama, posebice s Indijom, Kinom i Turskom.
Glede Zelenskog, za kojega se još ne zna hoće li biti pozvan i, bude li u posljednji čas pozvan, hoće li se odazvati, za njega preveliko popuštanje (a upravo je izrazio spremnost na određene, vjerojatno samo taktičke, teritorijalne ustupke) može biti politički pogubno. Ne pokaže li pak fleksibilnost koju Trump od njega očito očekuje, dakle ne bude li spreman nekih se (osvojenih i još neosvojenih) dijelova ukrajinskog područja odreći do daljnjega, a nekih možda i zauvijek, Ukrajini prijeti izvlačenje SAD-a iz ovoga rata i obustava vojne, financijske i druge pomoći Ukrajini. Trump bi poput Pilata oprao ruke rekavši: Evo, sve sam pokušao, ali nisam uspio; SAD diže ruke od Ukrajine, ili pak: SAD kažnjava Rusiju za nju teškim sekundarnim sankcijama.
Ukrajina na velikoj kušnji; može izgubiti mnogo više nego dosad
A Ukrajina je već sada u defenzivi i njezina obrana na velikoj je kušnji; može izgubiti mnogo više nego dosad. Najnovije vijesti govore o odnedavno neviđenom slomu ukrajinske obrane i prodoru ruskih snaga 15-20 kilometara u dubinu u smjeru Slovjanska i Krematorska, u donjeckoj oblasti, tih davnih ključnih ciljeva ruske invazije. Ne pristane li na mir, Ukrajina s obzirom na objektivno stanje na terenu i širi kontekst može računati na daljnje ruske vojne prodore, pa i riskirati urušavanje, u daljnjem razdoblju, možda i ukupne obrane, a time i staviti na kocku svoju cjelokupnu suverenost.
Glede Europljana, koje SAD ne ignorira (odmah su izviješteni o dogovoru, a za sutra je najavljen još jedan krug transatlantskih konzultacija, sa Zelenskim kao ’pridruženim’ sudionikom), situacija nije dobra. Kao prvo, oni su Trumpovom inicijativom praktički izbačeni iz igre, iako ih se još uvijek izvješćuje i, kao, pita što misle, ponešto i sluša i uvažava. No njih na sastanku, kada u ovom trenutku stvari stoje, ne će biti. Pa i da ih bude, kojim bi adutom na njemu raspolagali?
Moguće i uvlačenje Europe u rat s Rusijom, ali i velik poremećaj transatlantskih odnosa
S druge strane, ne bude li aljaški sastanak uspješan, te se SAD izvuče iz ukrajinskog rata, Rusiju kazni dodatnim sankcijama, a pomaganje Ukrajini u ratu prebaci posve na leđa europskih zemalja i još poneke kao što je Kanada, to će značiti uvlačenje Europe kao cjeline, a napose pojedinih europskih zemalja u glib sužene suodgovornosti za budućnost Ukrajine, a time i u silan rizik otvorene vojne konfrontacije s ruskom vojnom silom, i to u bliskoj budućnosti. Ratni bubnjevi već se čuju iz Moldavije…, Baltik je trajno ugrožen, a o eventualnoj ruskoj upotrebi strateških oružja protiv velikih europskih sila da se i ne nagađa.
Takva opcija prepuštanja ukrajinske obrane u ruke „ratobornih“ Europljana na prvi pogled ne će škoditi SAD-u, jer će ga rasteretiti pomaganja Ukrajini i oslabiti protuameričke naboje u Rusiji, koji su razmjerno visoka rizika. No izvuče li se SAD posve sebično i bezobzirno iz ukrajinskoga ratnog klinča na račun Ukrajinaca i Europljana, to će biti težak udarac za ukupne transatlantske odnose. Koliko god Europa bila geopolitički i po svom ustroju slaba i nesložna, ona je ipak i dovoljno moćna da bi SAD-u odgovaralo ostajanje bez europskih zemalja kao geopolitičkih i vojnih saveznika i dobrih trgovinskih partnera u bliskoj budućnosti (Europi se već nudi Kina kao supstitut za sve njezine trgovinske potrebe). Ako pak SAD raspali po drugim zemljama sekundarnim sankcijama zbog uvoza ruskih energenata, mogu se očekivati silni poremećaji u ekonomskim, a onda i u političkim odnosima u cijelomu svijetu. Može se dogoditi i to da Kina, Indija, Turska i ostali ignoriraju američku prijetnju sekundarnim sankcijama, tj. da nastave uvoziti ruske energente, te da se s njima solidarizira velik dio svijeta. Počeo bi globalni trgovinski i monetarni rat protiv SAD-a, što bi za tu gospodarsku velesilu značilo iznimno težak udarac, koliko god i ostali zbog poremećene trgovine sa SAD-om zbog njega ispaštali.
Sve u svemu, jako je mnogo toga za sve zvane i nezvane na kocki. A Trump nema više vremena za nemoćno umoljavanje sad Moskve, sad Kijiva, sad Bruxellesa, Londona, Pariza i ostalih da pristanu na rješenje kojim bi se – kako je obećao – zaustavio rusko-ukrajinski rat. Njemu u tom pogledu ura otkucava još od preuzimanja mandata u siječnju. Osim toga, odnos spram Izraelu i Palestini (uz niz drugih otvorenih međunarodnih dvojbi i izazova) nova je i vrlo ozbiljna kritična točka u prijeporima među zapadnim državama. Zaoštravanjem odnosa s njima Trump bi riskirao da (Netanyahuov) Izrael i SAD ostanu praktički sami na jednoj, a čitav svijet na drugoj strani bliskoistočne vjetrometine. A to bi vodilo SAD k onoj vrsti međunarodne osamljenosti kakvu ni najokorjeliji američki izolacionisti ne bi poželjeli.
P. S. Neki spekuliraju o namjeri Trumpa da se s Putinom i Xi-jem dogovori o svemu bitnomu, da tako razriješe opasne međusobne antagonizme te da bude uspostavljen „multipolarni“ svijet (u skladu s ruskim i kineskim ambicijama), te da i Europljani i ostali diljem svijeta time budu dovedeni pred svršen čin uspostave trojne prevlasti (hegemonije) nad čovječanstvom. Možda takvo što (što je zacijelo iluzorno) za okvirnu svjetsku sigurnost u XXI. stoljeću i ne bi bilo loše, u svrhu izbjegavanja daljnjih i vrlo opasnih oružanih sukoba među njima i njihovim saveznicima. Ali nametati svima ostalima, umjesto američkoga, ugrubo sklepani ili samo željeni „tripolarni“ odnosno trilateralni mir (kao novi globalni mir) moglo bi se i te kako osvetiti i jednima i drugima i trećima, koliko god bili ili mislili da jesu veliki i moćni.
Povezano:
Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo
