Nataša Božinović: LIJEVI I DESNI EKSTREMIZMI

Ovlaš sam bacila oko na HTV dokumentarac o transrodnim bićima. Vidjeh neku američku hippie obitelj koja ćuti sinovu transrodnost te ga ohrabrena raznim alkemičarima i psiholozima; odijeva, bodri, oslovljava curicom… Posebno je stravično kada se takvo što radi djeci, a još je užasnije kada se  promiče kao humana vrijednost i ima zeleno svjetlo na HTV-u.  Posve druga vrsta dokumentaraca, primjerice „What Is a Woman?“  i „Am I Rasist“,  Matta Walsha koji raskrinkavaju opće woke ludilo, na HTV-u imaju crveno svjetlo. Ono što se u svijetu, bar mi se čini, počinje hrabrije opisivati karikaturom ljudskog duha, na HTV u se još prodaje pod humanost. Filmovi koji nas educiraju o ozbiljnoj razini opasnosti woke rodne ideologije na ljudsku opstojnost, još su za HTV  neprihvatljivi.  

Osim što društveno kulturnim proizvodima hranimo ono što nas ždere nacionalno, jugoslavensku ideologiju, istim proizvodima hranimo i ono što nas  ždere kao dionike zapadne civilizacije, woke rodnu  ideologiju. Ta je činjenica daleko morbidnija time što u samoubilačkoj fazi vegetiramo već desetljećima. I onda kada se čitav Zapad počinje osvještavati, ili bar donekle osjećati da treba obnoviti stupove na kojima počiva, ili bar stidljivo u mainstreamu davati naznaku destruktivnosti woke ludila, mi  moramo biti zadnji koji puše to isto ludilo.

Zabrinjavajuća je količina lojalne privrženosti nečemu što te poništava. Banalni primjer je Eurovizija i naša tipično hrvatska ulizivačina sa slanjem lika koji trendovski kasni čak i na eurovizijskoj platformi. A koja je nedvojbeno woke ideološka platforma od početka. Nama se i danas nakon europskoga poraza našega predstavnika  Marka Bošnjaka, u mainstream medijima nameće zaključak da je to valjda zato što je lik Hrvatima antipatičan radi opće vladajuće homofobije u Hrvatskoj. Kako to? Gej padne na najgejevskijoj paradi; Euroviziji i onda mu je kriva homofobna Hrvatska!? Ona koja ga je izabrala, ona koja ga je tamo poslala!?

Bogoljubljivi influenceri

Ne vrijedi uvijek ona, klin se klinom izbija. Opasnost za uspješno triježnjenje od rodne woke ideologije osim lijevih ekstremista poput  naše Lane Bobić, svakako predstavljaju i oni koji su na ekstremno suprotnome ideološkome polu od nje. Kako je Lana Bobić lažna promotorica feminizma i ženskih prava tako je primjerice,  Andrew Tate, lažni promotor muškosti i muških prava.  Oboje su eklatantni primjerci rušitelja i zatiranja zapadne civilizacije.  Oboje pomažu proizvodnji očajnika, ekstremne bipolarizacije društva i društvenoga kaosa. Andrew je britanski influencer tzv. toksičnoga mačizma. Teži kompleksaš koji svoju toksičnost širi preko društvenih mreža. Kako to može biti opasno kada ga slijede maloljetnici, pokazuje nam izvrsna britanska mini serija Adolescence.  Preporučam je svima, a posebno onima koji imaju sina u tinejđerskoj dobi koji, ne daj Bože, prati Tatea ili slične likove po mrežama. Zahvaljujući globalnoj internetskoj povezanosti, Andrew Tate nije samo neka daleka inozemna negativna pojava, nego je, nažalost i naša.

Svugdje, pa i u nas se  formiraju influencerski lideri  koji se intelektualno i moralno ne mogu nositi s izazovima koje nam društvena dinamika nameće. Dodatni problem leži u tome što zbog svoje narcisoidnosti,  silno to žele. Često se zaogrću plaštom vjere, pa je time njihovo influisanje, bar meni, pomalo i licemjernije od agresivna Tateova mačizma. Bilo agresivniji, bilo bogoljubljiviji, intelektualno potkapacitirani  influišu na sve strane i stvaraju čete poklonika primitivaca, a što isto tako predstavlja opasnost za društveno kulturno blagostanje kao i Lana banana, Gej Bošnjak i niz drugih kič likova sa suprotna ideološka pola. Ne spola.

Nedavno sam pisala o našemu influencerskome (oku ugodnom), svećeniku koji kožni dermatitis heteroseksualnih izvanbračnih parova liječi seksualnom apstinencijom, a pisala sam i o mladome vjerniku koji javno svjedoči svoju vjeru promovirajući isti „lijek“, samo ga on rabi za slučaj predbračne „čistoće“. U nju, za razliku od nje, njegove žene, nije uopće ušao „čist“. Mala digresija: tu se nameće par pitanja i glede demografije. Budu li tako vjerske verzije Andrewa Tatea influisale predbračnu čistoću samo za ženu, pa gdje će ti silni muškarci koji seksualno žele  žene koje ne misle ženiti nego samo spolno s njima općiti, naći onu čistu za brak i jednostranu predbračnu čistoću… Hm,  matematički to nikako ne ide. Demografski, još manje.

Kako pametni telefon ima bolju memoriju od mene, on mi, misli on, radi uslugu time što mi štanca reelsove s ovakvim i sličnim kvazivjeronaučnim sadržajima. Tako da sam opet, htjela, ne htjela,  naišla na oku ugodnog svećenika.  Sada je liječio pederluk. Pola sadržaja videa čak je u redu ako netko može slušati tu vrstu vrtićke edukacije, bolje reći prizemna dociranja. (Ko Puljkova „znanstvena“ predavanja u vrtiću, samo drugi ideološki pol. Ne spol). Prvi dio reelsa, svećenik influencer govori mladim ljudima da ne mrze homoseksualce, što je ok, ali….   Osobno  ne poznam nikoga tko ih mrzi, pa je li potrebno izmišljati problem koji generalno ipak ne vlada u hrvatskome društvu?  Ne znači da ako vam je Marko Bošnjak antipatičan lik, da ste homofob. Jednostavno je većini ljudi određeni broj homoseksualaca poput antipatičnoga Bošnjaka, došao na vrh glave s promocijom vlastite seksualnosti kao što bi im se i bilo tko drugi popeo na vrh glave ukoliko promiče svoju, bilo koju vrstu seksualnosti. Rekao bi svećenik influencer: „ To nije nešto s čim bi se trebalo ponositi“. Točno, ali nažalost nije se zaustavio na tome.  Veli on da je homoseksualnost izlječiva, pa reče da zna lika koji je danas sretno oženjen za ženu!? Pokaže nam i knjigu drugoga lika: „Bio sam gay“! A sad kao više nije!? To je naravno ok, posebno ako je njegova žena uvjerena u to i pristaje prihvatiti njegovu gej prošlost.

Nije na meni da kudim konkretni odabir, ali definitivno jest na meni da kudim svećenikove influencerske tlapnje jer su one javne.  Smatram važnim pobuditi interes za drugu stranu u odnosu s „izliječenima“, na što svećenik ne usmjerava javnost. Ne bi bilo loše da se zamisli ocem žene iz takva odnosa i da se iskreno zapita bi li „izliječenoga“ poželio za zeta.  Problem svih tih osobnih pričica koje žele biti influencerskim društvenim vodičima jest što je netko iz priče zanemaren, što se vlastito kvazi produhovljenje događa nauštrb nekog drugoga.

Beznačajno sebstvo

Slično, samo ideološki obrnuto, dogodilo se s izlaskom iz ormara lika koji je napisao knjigu „Imati muda“.  Da podsjetim. Lik je javno objavio svoju privatnu sreću cijelome svijetu. Sreća se sastoji u tome da je on gej.  Što je naravno OK… Ali! On ima dijete s bivšom ženom. Dakle njegova je javno reklamirana  srećica  bivšu mu ženu stajala dijela života, a dijete stajalo traumatične spoznaje da mu je otac ustvari gej. Njegova pogreška koja je njima nanijela sramotu, u narodu se prenosi kao njegova hrabrost, prosvjetljenje, produhovljenje… Konkretno, prenose je  Maja Sever i Aleksandar Stanković u emisiji NU2.  A najmanje dvoje ljudi ne uživa  blagodati izlaska iz ormara konkretnog lika, pisca knjige „Imati muda“.   Ni bivše seksualne partnerice javnoga influencera bračne čistoće, a koje on spominje u svojoj javnoj ispovjedi kao beznačajne,  ne veseli spoznaja da su služile samo seksualnim užicima pokajnika. Vidite li ekstremnu povezanost nasuprotnih ekstremnih ideologija?

Smatram da  “popovanja” glede izlječenja, predbračne čistoće itd…, daju štofa općenito mladim ljudima koji teže modernosti. Zahvaljujući Yugo medijima, modernost im se krivo predočava u rodnim ideologijama, anticrkvenim i antihrvatskim slikama, pa tu kvazimodernost identificiraju s Jugosferom.  A što pokazuju SFRJ zastave na LGBT paradama. Važnije je s aspekta hrvatske društvene dinamike pohrvaćenje, a ne „izlječenje“.

Kako god okreneš, ulazili, izlazili, u ormar ili u što drugo, ili ormar ili što drugo mimoilazili, nije na potkapacitiranim influencerima, pa bili oni izrazito lijevi poput Maje Sever ili izrazito desni poput svećenika, da promoviraju iščašenosti svojih junaka  koji  dožive duhovno produhovljenje, svoju osobnu srećicu nauštrb drugih ljudi, žrtvujući obraz i dostojanstvo drugih ljudi. I konačno, da nauštrb cijele nacije ističući beznačajno sebstvo, prinose kolektivnome zaboravu važnih događaja i osoba za Hrvatsku, te općem kolektivnome zaglupljivanju.   I još da nam takvo što pakiraju u moralne društvene veličine i vrijednosti.

Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo