Rizik od nuklearnog rata raste zbog nove utrke u naoružavanju

SIPRI upozorava na novu utrku u nuklearnom naoružavanju, dok kontrola slabi. Umjetna inteligencija i svemirske tehnologije dodatno mijenjaju nuklearne kapacitete. Tko će biti novi pukovnik Petrov?

Devet država posjeduje nuklearno oružje – Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Francuska, Izrael, Rusija, Kina, Sjeverna Koreja, Indija i Pakistan – i gotovo sve su tijekom 2024. nastavile s intenzivnim programima modernizacije, unaprjeđujući postojeće oružje i dodajući novije verzije.

To je jedno od ključnih saznanja iz izvješća za 2025. Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI).

Devedeset posto nuklearnog potencijala – dvije države

Istraživači SIPRI-ja zaključuju da je od ukupno procijenjenih 12.241 nuklearnih bojevih glava u siječnju 2025. oko 9.614 bilo u vojnim zalihama: ili postavljeno na rakete, ili smješteno u bazama s operativnim snagama, ili u središnjim skladištima iz kojih bi se mogle rasporediti.

Procjene govore da je oko 3.912 tih bojevih glava bilo raspoređeno na raketama i zrakoplovima, a oko 2.100 ih je bilo u stanju visoke borbene spremnosti na balističkim raketama.

Gotovo sve te glave, oko 90 posto, pripadaju Rusiji ili SAD-u, no procjenjuje se da i Kina sada možda drži neke bojeve glave na raketama.

Analitičari SIPRI-ja upozoravaju da sve više država razmatra razvoj ili smještaj nuklearnog oružja, uz obnovljene nacionalne rasprave o nuklearnom statusu i strategiji. To uključuje i nove dogovore o raspoređivanju nuklearnog oružja: Rusija tvrdi da je rasporedila nuklearno oružje na teritoriju Bjelorusije, dok su neke članice NATO-a u Europi pokazale spremnost da kod sebe smjeste američko nuklearno oružje.

Suština je sljedeća: svjetski nuklearni arsenali se povećavaju i unapređuju. SIPRI procjenjuje da Kina sada ima najmanje 600 nuklearnih bojevih glava i da njezin arsenal raste brže nego kod bilo koje druge zemlje.

Vjeruje se da je Indija tijekom 2024. blago proširila svoj nuklearni arsenal, dok je Pakistan nastavio razvijati nove sustave za upotrebu nuklearnog oružja – dakle, rakete i druge vojne platforme pomoću kojih se nuklearne bojeve glave mogu lansirati prema ciljevima. Istodobno je nastavio i s gomilanjem fizijskog materijala, koji je ključna sirovina za proizvodnju nuklearnog oružja.

Izrael, koji je 13. lipnja izveo napade na iranska nuklearna postrojenja, pri čemu su poginuli vojni čelnici i nuklearni znanstvenici, i dalje skriva podatke o vlastitim nuklearnim kapacitetima. Ipak, vjeruje se da je u procesu modernizacije svog arsenala, kao i unaprjeđenja postrojenja za proizvodnju plutonija u pustinji Negev.

Kraj nuklearnog razoružanja – nakon raspada SSSR-a

Sredinom 1980-ih, broj nuklearnih bojevih glava, bombi i granata u svijetu bio je mnogo veći nego sada – oko 64.000.

Od raspada Sovjetskog Saveza 1991. i kraja Hladnog rata, demontaža povučenih bojevih glava – onih koje su uklonjene iz nuklearnog arsenala – odvijala se brže nego raspoređivanje novih.

Međutim, sudeći prema najnovijim procjenama, čini se da se taj trend preokrenuo. „Najviše nas zabrinjava to što se dugoročno smanjenje broja nuklearnih bojevih glava bliži kraju“, rekao je direktor SIPRI-ja, Dan Smith, za DW.

Međunarodna sigurnost pogoršava se više od desetljeća

Iako je uobičajena praksa da države koje posjeduju nuklearno oružje moderniziraju i unapređuju svoje kapacitete, Smith kaže da je do pojačanja tog procesa došlo još krajem drugog mandata bivšeg predsjednika SAD-a Baracka Obame (od 2013. do 20. siječnja 2017.) uz veća ulaganja u nove generacije raketa i nosača.

„Već nekoliko godina prije toga, sigurnosni horizont u svijetu počeo se mračiti, i države s nuklearnim oružjem već su počele uvoditi procese koje bismo mogli nazvati ‘intenzivnom’ modernizacijom, dakle, ne samo lagano dotjerivanje, nego ozbiljne i velike promjene“, rekao je Smith.

Ruski predsjednik Vladimir Putin 2007. je održao govor na Minhenskej sigurnosnoj konferenciji u kojem je oštro kritizirao svjetski poredak pod dominacijom SAD-a, širenje NATO-a prema istoku i pristup razoružanju koji je, po njegovu mišljenju, ugrožavao rusku sigurnost.

Ali samo dvije godine kasnije, 2009., Barack Obama je u Pragu najavio cilj potpunog nuklearnog razoružanja. „Postojanje tisuća nuklearnih bojevih glava je najopasnija ostavština Hladnog rata“, rekao je tada. Dodao je da će SAD „poduzeti konkretne korake prema svijetu bez nuklearnog oružja“ i da će pregovarati o novom Sporazumu o smanjenju strateškog naoružanja (New START) s Rusijom. Taj sporazum je potpisan i stupio na snagu 2011.

Invazija Rusije na Ukrajinu

Međutim, nakon ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022., Bidenova administracija objavila je nuklearnu strategiju za 2022. u kojoj je modernizacija američkog nuklearnog arsenala označena kao jedan od glavnih prioriteta. U veljači 2023., predsjednik Putin potpisao je zakon kojim se obustavlja sudjelovanje Rusije u sporazumu New START.

„Val nesigurnosti je polako rastao još od 2007./08., preko 2014., do trenutka kada se počeo urušavati u veljači 2022. Mislim da su tada mnogi obični građani postali svjesni pogoršanja koje je već trajalo više od desetljeća“, rekao je Smith.

Umjetna inteligencija povećava rizik od rata

U uvodu izvješća SIPRI-ja za 2025., Smith upozorava na mogućnost nove utrke u nuklearnom naoružanju koja nosi „mnogo više rizika i neizvjesnosti“ nego u doba Hladnog rata — ponajprije zbog umjetne inteligencije i novih tehnologija u područjima kibernetičkih kapaciteta i svemirskih sustava.

„Predstojeća utrka u nuklearnom naoružanju bit će jednako vezana uz umjetnu inteligenciju, kibernetički prostor i svemir, koliko i uz rakete u bunkerima, na podmornicama ili bombe na zrakoplovima. Jednako će biti važan softver koliko i hardver“, rekao je Smith.

To dodatno komplicira pitanje kako kontrolirati i nadgledati nuklearno oružje i zalihe, jer je ranije konkurencija među nuklearnim silama bila uglavnom stvar brojki. Već se dugo vodi rasprava o umjetnoj inteligenciji u kontekstu takozvanih „robota ubojica“ (sustavi smrtonosnog autonomnog oružja), a od početka ruske invazije na Ukrajinu i o upotrebi automatiziranih i poluautomatiziranih dronova — ali ne toliko u vezi s nuklearnim oružjem.

Tko će biti u ulozi pukovnika Petrova?

Umjetna inteligencija omogućava obradu goleme količine informacija iznimno brzo, i u teoriji bi to trebalo pomoći donositeljima odluka da reagiraju brže. Međutim, ako dođe do greške u softveru ili u sustavu koji se u potpunosti oslanja na LLM-ove, strojno učenje i umjetnu inteligenciju, čak i manji tehnički kvar mogao bi potencijalno dovesti do nuklearnog napada.

„Mislim da mora postojati crvena linija s kojom će se vjerojatno složiti svi politički i vojni čelnici – a to je da odluku o lansiranju nuklearnog oružja ne smije donositi umjetna inteligencija“, rekao je Smith, podsjećajući na sovjetskog potpukovnika Stanislava Petrova.

Petrov je 1983. bio na dužnosti u sovjetskom zapovjednom centru za rano upozorenje na nuklearni napad, 100 kilometara južno od Moskve, kada je sustav prijavio lansiranje jedne interkontinentalne balističke rakete iz SAD-a, a zatim još četiri. Srećom, Petrov je posumnjao da je riječ o lažnoj uzbuni i odlučio da informaciju ne proslijedi odmah zapovjednom lancu – odluka koja je vjerojatno spriječila uzvratni nuklearni napad, a u najgorem slučaju i potpuni nuklearni rat.

„Pretpostavljam da je veliko pitanje: tko će u svijetu umjetne inteligencije imati ulogu potpukovnika Petrova?“ upitao je Smith.

dw.com/hr/Hrvatsko nebo