Počinje 11. Zrin festival – održat će se u više mjesta i gradova sjeverozapadne i zapadne Hrvatske

U više mjesta sjeverne, središnjo-zapadne i zapadne Hrvatske održat će se od 30. svibnja do 13. lipnja 11. Zrin festival. Glazbeni program dan je na naslovnici. Po mjestu Zrin dobila je novo ime šibenska plemenitaška obitelj Šubića. Mjesto je teško stradalo u II. svjetskom ratu od partizana i četnika, a poslije rata komunističke su vlasti svu zemlju tamošnjih Hrvata konfiscirale, dok su preživjele žene i djecu otjerale u Slavoniju te im zabranile da se ikada više vrate u svoje rodno mjesto. Nitko se do danas nije vratio. Danas ondje živi ukupno osam ljudi.

Zrin je naselje smješteno u Sisačko-moslavačkoj županiji, a pripada općini Dvor. Nalazi se na južnim obroncima središnjeg dijela Zrinske gore. Zrinska gora je dobila naziv po srednjovjekovnoj utvrdi Zrin i staroj hrvatskoj plemićkoj i banskoj obitelji Šubić, koja je od dolaska na područje današnje Zrinske gore sredinom 14. stoljeća do izumrća odnosno austrijskog istrjebljenja loze Zrinskih upravljala brojnim posjedima na tom prostoru, poput Zrina (po kojem su ti hrvatski plemići i ratnici dobili ime), Goričke, Pedlja, Kostajnice i Gvozdanskog. Šubići su dobili novo ime – Zrinski – po mjestu Zrin. To im je mjesto bilo središnji posjede, na kojem su često boravili. Ruševine utvrda i dvoraca još i danas pobuđuju divljenje i moć slavne hrvatske plemenitaške obitelji. Ispod sela nalazila se je utvrda Zrin.

UNDH Zrin je bio ustaško-domobransko uporište, često napadano od četnika i partizana, dok su seljaci koji su radili na poljima povremeno otimani. Presudna bitka vođena je predvečer 9. rujna 1943., kada su Unska operativna grupa i VII. divizija Narodno-oslobodilačke vojske Hrvatske napale i nakon teške šestosatne borbe zauzele Zrin. Naselje je nakon osvajanja planski spaljeno, a imovinu je konfiscirala partizanska vojska ili su je spontano opljačkali srpski seljaci iz okolice. Štab Unske operativne grupe obavijestio je 12. rujna nadređeni štab Prvog korpusa NOVH da je u borbama u Zrinu i okolici ubijeno 83 „bandita“ te zaplijenjeno 25 karabina. Partizanski su gubitci po istom izvještaju iznosili 16 poginulih i 39 ranjenih boraca. Civilno stanovništvo Zrina (žene i djeca) potom je protjerano prema Divuši i Dvoru, tada pod kontrolom vlasti NDH.

Nakon rata sva pokretna i nepokretna imovina mještana bila je konfiscirana – presudom od 7. veljače 1946., napisanom na jednoj nepunoj stranici teksta – a svim stanovnicima, tj. udovicama i djeci, zabranjen je povratak u mjesto – slično kao što se dogodilo s Hrvatima u Španovici, Boričevcu kod Gračaca, Udbini i nekim drugim dijelovima SR Hrvatske u kojima se etničko čišćenje lokalnih Hrvata shvaćalo i prikazivalo kao antifašističku borbu. Žene i djeca iz Zrina su nakon rata teretnim vagonima prevezeni u Slavoniju i većinom kolonizirani u četiri sela pokraj Đakova: Slatinik, Drenje, Gašince i Lapovce, iz kojih je prethodno iseljeno njemačko stanovništvo. Hrvatima je strogo zabranjen povratak u Zrin, te se doista – sve do danas – ni jedan jedini Zrinjanin nije vratio na svoj obiteljski posjed.

Hrvatsko nebo