Put ka funkcionalnoj BiH Ukidanje Federacije jedino je racionalno rješenje i za BiH i za hrvatski narod

Daytonija je zemlja koja predstavlja jednu u nizu utopijskih vizija uređenja države koje su pokušavali osmisliti veliki umovi još od Aristotela do Platona i njegove Države, zatim Utopije Thomasa Moora, pa sve do visokih predstavnika koji su «zemljicu» Bosnu i Hercegovinu, kako je nazva Mak Dizdar, pokušali još od Kulina bana i dobrijeh dana pa sve do današnje nove Ecumene definirati i u isto vrijeme i defragmentirati i deinstitunacionalizirati i dekonstituirati. Kako tu zemlju tako i njene narode, a da ne pronikoše u bitak te iste i hrvatske i bošnjačke i srpske države Bosne i Hercegovine skrojivši utopijski model Deytonije sazdane od dva entiteta i tri etniciteta sa četiri razine vlasti u entitetu daytonske Federacije BiH te tri razine vlasti u daytonskoj Republici Srpskoj.

Tako je utemeljen disfunkcionalan koncept, jer ne postoji ni autonomija društva ni kolektiviteta niti postoji autonomija pojedinca u odnosu na samu državu.

Platon je u svojoj Državi pokušao formulirati apsolutno najbolju državu, dok je Aristotel tvrdio da ne postoji apsolutno najbolja država već samo relativno najbolja država u odnosu na postojeće stanje. A obzirom na postojeće stanje Daytonska Bosna i Hercegovina ili Daytonija niti je država u suvremenom smislu te riječi, a još manje relativno dobra država.

U zadnje vrijeme svjedoci smo raznih prijedloga rješenja funkcionalnijeg ustroja na koje upućuje ne samo neravnopravan položaj hrvatskog naroda već i obveze pred pristupnog puta ka europskoj, a sve manje daytonskoj zajednici, nego i katastrofalna socijalna i ekonomska slika disfunkcionalne države.

U takovoj bezizlaznoj situaciji u kojoj Visoki predstavnik (OHR) nameće odluke protivno Središnjem izbornom povjerenstvu BUH u isto vrijeme govoreći kako se domaći politički akteri o budućnosti BIH trebaju sami dogovoriti, sve više se otvara zrakoprazni prostor političkog mešetarenje tipa nebuloznih prijedloga o ukidanju Kantona ili ekspertnoj «teritorijalnoj reorganizaciji» samo kantonalnog preustroja Federacije BiH, u kojoj se dio suvereniteta potpisanog u Washingtonu i Daytonu dodatno oduzima hrvatskom narodu te tako pokušava cementirati hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini, a posebice u Posavini i Središnjoj Bosni.

Tri oprečna prijedloga od kojih se u jednom Bošnjaci pozivaju na nestanak Republike Srpske i povratak unitarnoj državi, Srbi su za jačanje Republike Srpske sa slabom središnjom vlasti na razini države i Hrvati, koji se nalaze između političkog nakovnja i čekića, koji jedini izlaz za opstanak vide u zalaganju za “treći entitet”.

Međutim, svi ovi ustavni prijedlozi pate od iste temeljne greške: ne uspijevaju ukazati na to kako se pokrenuti naprijed. Oni ne polaze od aktualne realnosti – od ustava, skupština, vlada koje postoje i stvarnih interesa koji iza njih stoje, u prvom redu teritorijalno određenih prirodnih resursa i proračunskih kasica na svim razinama vlasti.

• Što je entitet ?

Pojam entiteta, nažalost, nema potpunu definiciju, već se definira na različite načine. Pod pojmom entiteta podrazumijeva se sve što se može jednoznačno odrediti, identificirati i razlikovati. Tako široko postavljena definicija pokazuje da entitet može biti svaki “realan” ili “apstraktan” objekt o kojem u određenom trenutku razmišljamo.

Entitet je političkom smislu upravna jedinica koja je sastavni dio većih upravnih cjelina, kao država ili provincija.

Entitet je i pojedinačnost koja se ispunjava sadržajem i ulazi u sastav cjeline političke zajednice, ali i računarskog programa, neke definicije…
U BiH stvarnosti “entiteti” su kao zanimljiv izum Daytonskog mirovnog sporazuma – nastali kao ustavna kategorija, ostavljajući za sobom dvanaest jednakih federalnih jedinica.

Uz aksiom da u srazu domaćih politika i politika međunarodne zajednice nije sporna razina općine-grada ili jedinice lokalne samouprave, a u smislu ispunjavanja obveza prema putu u euroatlantske integracije niti razina države, temeljni problem predstavlja definiranje srednje razine vlasti u okvirima postojećih administrativnih kapaciteta kao mehanizama za radikalnu izmjenu ustavne reforme.

• Lijepo i dobro je ono što se bez interesa sviđa svima. !

Ovo promišljanje nema za cilj baviti se mapama nego ukazati na potrebu ustavne postavke funkcionalnog federalizma zasnovanog na konsocijacijskom modelu decentralizirane države.

(Ne)ustavno postavljena Vlada Federacije BiH bez izbornog legimiteta i parlamentarne većine predstavlja najveću kočnicu bilo kakve reforme.
Politički sustav Bosne i Hercegovine proistekao kao rezultat iz dva mirovna sporazuma (Washington 1994. i Dayton 1995.) i jedne međunarodne arbitraže (Distrikt Brčko 1999.) u startu je uspostavio asimetrično rješenje koje se sastoji od dva entiteta i tri etniciteta.

Federacija Bosne i Hercegovine u Washingtonu zamišljena kao Hrvatsko-Bošnjačka federacija, a u Daytonu uspostavljena kao jedan od BiH entiteta sa paritetnom Vladom nametanjem izmjena i tako uspostavljenog Ustava vremenom se pretvorila u formulu 8: 5: 3. Uz isključivanje zaštitih mehanizama hrvatski predstavnici tako postaju institucionalno dekonstituirani u vlastitoj domovini te gube mogućnost jednakog prava u procesu donošenja odluka čime su narušeni temelji demokracije u kojoj osnovna prava konstituiraju demokraciju, a demokratski sustav osigurava osnovna prava. Tako hrvatski narod postaje politički apstraktan objekt u federalnom entitetu.

U tako postavljenom sustavu Federacija dodatno preuzima nadležnosti Županija u oblastima izravne županijske nadležnosti te iz podijeljene nadležnosti Federacije i Kantona i dalje vršeći centralizaciju u oblastima prostornog uređenja, korištenja mineralnih sirovina, energetici, obrazovanju, informiranju… uključivo financijsku centralizaciju. Ovim tempom se provodi puzajuća ustavna reforma na štetu najmalobrojnijeg Hrvatskog naroda.
Centraliziranjem dva entiteta Bosna i Hercegovina definitivno ide putem ka svojoj disoluciji.

Iz rečenih razloga jedino racionalno rješenje kako za Bosnu i Hercegovinu tako i za Hrvatski narod jeste: Prijedlog ukidanja Federacije Bosne i Hercegovine

• Ukidanje Federacije Bosne i Hercegovine sa ciljem izgradnje funkcionalne države

Rezultat prve faze ustavne reforme bi bila pojednostavljena, troslojna federalna država sa dvanaest autonomnih jedinica: deset federalnih kantona, Republikom Srpskom i Distriktom Brčko. To bi predstavljalo temeljnu promjenu državne strukture, kojom bi ona prerasla u normalan, evropski federalni sustav sa državnom, srednjom i općinskom-gradskom razinom vlasti.

Proces demontiranja trenutne federalne vlade mogao bi početi odmah, kroz zakonodavne akcije federalne i kantonalnih skupština. Ovo je reforma koja bi se mogla, i zapravo morala, dogovoriti i provesti unutar demokratskih institucija BiH podrazumijeva prijenos Ustavom FBiH definiranih podijeljenih nadležnosti sa FBiH na Županije/Kantone, a federalnih nadležnosti na državnu razinu. Temeljna pretpostavka podrazumijeva legalnu i legitimnu rekonstrukciju Vlade FBiH.

Srednja razina vlasti koja bi imala, odnosno već postoji, izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast postaje funkcionalna spona vlasti koja osigurava prava kolektiviteta i u isto vrijeme osigurava prava pojedinaca pretočenih u listu individualnih prava i sloboda na cijelom teritoriju BIH.

Tako su ravnopravno osigurana kolektivna i individualna prava kako naroda, ostalih tako i građana BIH što je ustavna kategorija.

Konsocijacijski model poznat u Belgiji u prvom redu na razini BiH podrazumijeva: paritet u donošenju odluka, rotaciju i konsenzus uz pravo veta. Nacionalna i individualna prava osiguravaju se tako i u zakonodavnoj i izvršnoj grani vlasti.

Administrativno teritorijalni ustroj treba polaziti od sadašnjih dvanaest «entiteta» uz ustavnu mogućnost osnivanja međužupanijskih vijeća, kao i eventualne teritorijalne korekcije postojećeg administrativno teritorijalnog ustroja BIH sa administrativnim oblastima stvorenim u skladu sa ekonomskim kriterijima sa istovjetnim rješenjima ustroja Gradova; Mostara, Banja Luke, Travnika, Tuzle… te Sarajevom kao glavnim gradom uređenim kao distrikt.

Primjenom pozitivnih iskustava Švicarske konfederacije kantona i potkantona, Belgijskog modela pokrajina i jezičnih (narodnosnih) zajednica, te federalnom pokrajinskom političkom uređenju Austrije, moguće je provesti reformu polazeći od postojećeg ustavnog i teritorijalnog okvira i doći do cilja funkcionalne države koja treba čvrsto stajati na tri noge, a ne biti u stanju labilne ravnoteže kako je sadašnju BiH nazvao Banjalučki biskup Franjo Komarica koji je rekao kako doživljava BiH kao: “tronožac s tri različite dužine nogu, pa taj tronožac stalno hramlje i izvrće se”.

Svi ostali dijelovi ugovora konstitutivnih naroda i ostalih sa Državom ostvarivi su dogovorom legalnih i legitimnih predstavnika naroda i hipotekarnih jamaca međunarodne zajednice počevši od prvog koraka – ukidanja Federacija BiH i prijenosa podijeljenih ustavnih ovlasti sa Federacije na Kantone/Županije, odnosno na razinu države BIH.

Vrijednost ovog prijedloga je u tome da može biti postignut korak po korak, započinjući odmah. Prvi korak ostvarljiv je ukidanjem federalnih ministarstava koja su neustavno uzurpirala oblasti koje pripadaju Županijama sve do sveobuhvatne reforme i donošenja novog ustava koji bi osigurao mogućnost funkcioniranja simetričnog federalizma sa istim nadležnostima i ustavnim ustrojem svake od tri razine vlasti.

Teritorijalnost federalizma uspostavljenih entiteta sa autonomijom segmenata (podkantona i/ili narodnosnih-jezičnih zajednica) koji su u manjini u bilo kojem entitetu treba osigurati mehanizme jednake proporcionalnosti te pravilo da je manjina sama sebi vlast u pitanjima koja se tiču samo nje, podrazumijeva mogućnost usklađivanja kontinuiteta distribucije središnje razine vlasti sa diskontinuitetom teritorija u oblastima bitnim za tu zajednicu. Upravo to načelo postaje vezivno tkivo ukupnosti prostora BIH te bogatstva njene različitosti i osigurava institucijsku ravnopravnost i suverenost i naroda i građana i ostalih.

U Europskom parlamentu sigurno se ne sjedi na nestabilnim stolcima?!