
Konakovićevi niski udarci prema Čoviću i HDZ-u mogli bi mu se vratiti kao bumerang
Lider Naroda i pravde Elmedin Konaković ponovo optužuje HDZ BiH i lidera te stranke Dragana Čovića sa savezništvo s onim (Dodikom) koji, kako je rekao, napada ustavni poredak BiH, protivi se članstvu BiH u EU i vrijeđa europske dužnosnike, dok prešućuje Čovićevu izjavu kako su njemu i HDZ-u partneri svi oni koji su spremni podržati dva europska zakona ( Zakon o Sudu i VSTV-u) i Izborni zakon, kojim bi se omogućilo Hrvatima da kao i druga dva naroda mogu izabrati svog člana Predsjedništva BiH. Što je sporno u takvom Čovićevom pristupu? Ništa.
Dok optužuje Dodika za rušenje ustavnog poretka, Konaković ne primjećuje da i sam to čini odbijajući dati podršku izmjenama, kako je to i Ustavni sud BiH utvrdio, neustavnog Izbornog zakona, zahvaljujući kojem se već 16 godina narušava natkrovljujuće načelo Ustava BiH o konstitutivnosti i jednakopravnosti ( hrvatskog) naroda. Konakovićevo i obrazloženje drugih bošnjačkih političara da je prijedlog izmjena kojeg je predložila izaslanica Marina Pendeš neustavan “ne drži vodu”, jer o ustavnosti ne odlučuju političari već Ustavni sud BiH i to tek kada zakonski prijedlog stupi na snagu. Ako spomenuti prijedlog ne ugrožava vitalni nacionalni interes Bošnjaka, a Ustavni sud BiH je već presudio da ne ugrožava, a onemogućava Bošnjacima da biraju hrvatskog člana Predsjedništva, što je protuustavan čin, zašto Konaković i ostali bošnjački lideri ne podrže taj prijedlog, pa nakon usvajanje upute apelaciju Ustavnom sudu BiH da se provjeri ustavnost tog zakona. Neće jer ne žele vratiti Hrvatima ustavna prava koja su im oteli, pa traže izgovore.
Jedan od tih izgovora je i da prijedlog izaslanice Marine Pendeš ne sadrži provedbu presude Europskog suda BiH. To je točno. I takvi prijedlozi su nuđeni, pa su i oni odbijeni. Za njihovu implementaciju potrebne su minimalne izmjene Ustava BiH koje zahtijevaju dvotrećinsku podršku u oba doma Parlamenta BiH, a takva podrška u posljednjih 30 godina osigurana je samo jednom- u slučaju Brčkog.
HDZ je predlagao- usvojimo u prvoj fazi izmjene kojima bi se otklonila diskriminacija jednog konstitutivnog naroda, pa ćemo u drugoj fazi rješavati provedbu presude Europskog suda, kada se osigura dvotrećinaska većina za to. Ali Konaković i bošnjački političari ni to ne prihvaćaju. A sami ne predlažu riješenja utemeljena na Ustavu.
To što Hrvatima već 16 godina Bošnjaci biraju člana Predsjedništva, 5 izaslanika u hrvatski klub federalnog i jednog u Klub Hrvata državnog Doma naroda, pa na temelju toga u dva navrata formiraju vlast u Federaciji bez onih koji predstavljaju većinsku izbornu volju Hrvata, za Konakovića je trećerazredno pitanje. Ali za Hrvate, to je najvažnije i najprioritetnije nacionalno pitanje. I ne samo za Hrvate, već i za očuvanje daytonske BiH.
Dodikov SNSD i oporbene stranke iz RS spremne su podržati legitimne hrvatske zahtijeve, za razliku od Konakovićevog NiP-a i drugih bošnjačkih stranaka. Njima je prioritet izbaciti SNSD iz vlasti jer ruši ustavni poredak. I traži Konaković od Čovića i HDZ-a podršku za to ignorirajući legitime zahtijeve Hrvata za izmjenom Izbornog zakona. Kada bi HDZ i Čović koristili Konakovićeve metode, onda bi s jednakim obrazloženjem mogli zatražiti od SNSD-a ( a možda bi ih u tome, iz drugih razloga, podržali i SDfA zastupnici) da iz vlasti izbace Konakovića i Trojku zbog opstrukcije izmjena Izbornog zakona kojima se narušava temeljno načelo Ustava BiH o konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda, što također, predstavlja rušenje ustavnog poretka i Daytonskom mirovnog sporazuma, te ugrožava mir i stabilnost BiH.
A kada bi se koristili Konakovićevim niskim udarcima mogli bi ga optužiti i da u vlast želi uvući SDS Radovana Karadžića koji je pred Međunarodnim sudom u Haagu osuđen za ratne zločine i genocid nad Bošnjacima. Konakovićevi udarci ispod pojasa i prijetnje nikoga neće zastrašiti. Umjesto toga bolje bi bilo da shvati da je izlaz iz slijepe ulice -upravo ono što nudi hrvatska strana. Konkretnije Čović- usvojiti dva europska zakona i izmijeniti Izborni zakon kako bi se i Hrvatima omogućio izbor svog predstavnika u državni vrh zemlje. Time bi BiH ispunila uvjete za početak pregovora o članstvu u EU i riješila problem koji skoro 20 godina opterećuje hrvatsko-bošnjačke odnose.
Piše: Milan Šutalo
hms.ba / Hrvatsko nebo