Jozo Pavković: Hoće li Trump krenuti u rješavanje krize u BiH i ostatku Balkana

Poruke iz Washingtona osluškuju se i u Podgorici, Skoplju i Beogradu. Svi se, baš kao i u BiH, nadaju da će ono malo pozornosti koju Trumpova administracija posveti zapadnom Balkanu prevagnuti u njihovu političku korist.

Doznali smo ime prvog američkog pape, ali ne i novog američkog veleposlanika u Bosni i Hercegovini. Ovako se, polušaljivo, komentirao u BiH izbor novog poglavara Katoličke crkve, koji je bio najvažniji globalni događaj proteklog tjedna.

Sve strane u Bosni i Hercegovini još čekaju na “bijeli dim” iz Washingtona jer prevladava stav da će upravo budući veleposlanik imati najveći utjecaj na američku politiku u BiH za vrijeme Trumpova mandata. Neki ozbiljniji upliv administracije SAD-a nije realno očekivati, ali daytonska BiH sigurno će i ubuduće biti pod utjecajem iz Washingtona.

Trumpova vlast, sudeći po nekim potezima, neće potpuno zaboraviti zapadni Balkan. Osjetile su to dvije zemlje koje su, možda, i najodaniji američki saveznici u ovoj regiji koja se ljulja između nastojanja da se priključi Europskoj uniji i utjecaja Rusije, Kine i drugih istočnih sila. Na tek održanim parlamentarnim izborima u Albaniji premijer Edi Rama suočio se s teškim zadatkom obraniti vlast svojih socijalista i spriječiti dolazak oporbene Demokratske stranke na vlast.

Izazov je bio velik jer su u izbornom timu oporbenjaka bili neki od glavnih ljudi iz Trumpove predsjedničke kampanje. Ključna osoba tu je Chris LaCivita, republikanski strateg koji je vodio politički povratak Donalda Trumpa 2024. godine. Uz trumpovski slogan “Učinimo Albaniju ponovno veličanstvenom” pokušali su srušiti premijera Ramu na nedjeljnim izborima.

Rama se pak pragmatičnim potezima, baš kao i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, bori za Trumpovu naklonost. Predao je jedan od najunosnijih razvojnih projekata u modernoj povijesti zemlje Trumpovu zetu Jaredu Kushneru, uključujući 99-godišnji najam otoka Sazan – bivše vojne baze uz južnu obalu Albanije – i zemljišta na delti rijeke Vjosa.

U sjeni institucionalne krize u BiH ona je na Kosovu, gdje ni nakon 14 pokušaja nije privedeno kraju konstituiranje državnog parlamenta nakon provedenih izbora. Dosadašnji premijer Albin Kurti i njegova stranka Samoopredjeljenje iz tih su izbora izišli kao relativni pobjednici. Međutim, upravo bi promjena stava SAD-a mogla kumovati njegovu odlasku s vlasti.

Poznato je da se Kosovo od proglašenja neovisnosti snažno oslanja na američku potporu i da se pri donošenju ključnih odluka u Prištini osluškuje što kaže Washington. A što misli aktualna Trumpova administracija, moglo se iščitati iz poruka koje je njegov suradnik Richard Grenell još u veljači uputio Kurtiju, nazivajući njegovu vladu nepouzdanom. Iako je teško vjerovati da se sam predsjednik Trump uopće bavi Kosovom i cijelom regijom, ostala je zabilježena i njegova konstatacija “Kurti je katastrofa”. Da ne bude nikakve dvojbe koga Washington podržava u najmlađoj europskoj državi, pokazali su susreti koje je Kurtijev najveći oponent Ramush Haradinaj imao u Washingtonu. Amerikanci očito vjeruju da s Haradinajem mogu lakše doći do cilja, a to je normalizacija odnosa Kosova i Srbije. Dobije li Kosovo novu vladu, koja neće biti po volji SAD-u, međunarodna pozicija Prištine bit će itekako oslabljena, a upravo se toga Kosovari najviše i boje.

Poruke iz Washingtona osluškuju se i u Podgorici, Skoplju i Beogradu. Svi se, baš kao i u BiH, nadaju da će ono malo pozornosti koju Trumpova administracija posveti zapadnom Balkanu prevagnuti u njihovu političku korist. Zato je iščekivanje imena papina sunarodnjaka, koji će zasjesti u zgradu Veleposlanstva u Sarajevu, lako razumjeti. Američki veleposlanik u BiH uvijek je bio više od diplomata. Naivno bi bilo očekivati da će ovaj put biti drukčije.

vecernji.ba/Hrvatsko nebo