U povodu Uskrsa Kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup u miru: Nisu problem mladi, nego stariji koji ne žive kršćanstvo

Kristovo uskrsnuće temelj je naše vjere i daje nadu u život, ističe u intervjuu za Večernji list kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup u miru, i poziva vjernike na obraćenje i molitvu. Govori o važnosti zajedništva, obiteljskog života i svjedočenja vjere, kao i o izazovima koje donose sekularizacija i gubitak duhovnih vrijednosti. Osim toga, kardinal se osvrće na političku i društvenu situaciju u Bosni i Hercegovini, naglašavajući potrebu za odgovornošću, ljudskim dostojanstvom i suradnjom kako bi se smanjile napetosti i izgradila stabilnost.

Uskrs je najvažniji blagdan u kršćanskoj tradiciji. Što za vas znači Uskrs, a što biste poručili vjernicima kako bi ga što dublje živjeli i slavili?

– Kristovo uskrsnuće temelj je naše vjere. Da se nešto doživi, potrebno je i pripraviti se na to. Zato nam je korizma vrijeme obraćenja, pokore i praštanja da Krist uskrsne u našim srcima i da živimo to otajstvo živoga Krista među nama i u nama. Kristovo uskrsnuće daje nadu našem životu, utvrđuje pouzdanje u svim kušnjama. Krist je pobijedio zlo i smrt te se nadamo u njemu i po njemu doživjeti konačnu pobjedu.

Uskrs je vrijeme nade i obnove. Kakvu poruku nade i duhovne utjehe možete uputiti vjernicima, posebno u vremenu globalnih kriznih situacija i društvenih napetosti koje pogađaju mnoge ljude, uključujući BiH?

– To stanje koje proživljavamo plod je ljudske oholosti i sebičnosti, zaslijepljenosti ideologijom i materijalizmom. Treba pomoći čovjeku da progleda očima vjere. To nutarnje prosvjetljenje daje Bog svojim Duhom. Zato čovjek treba osobno moliti Duha Božjega da pobrkane vrednote i njihov kriterij ponovno posloži na pravi način. Nažalost, u javnosti se velikim dijelom dogodilo urušavanje pravih vrednota, a nameće se agresivni relativizam koji čovjeka zasljepljuje za duhovne i prave vrijednosti. Uz evangelizaciju, prevažni su molitva i utjecaj na javno mnijenje da se zaustavi rušenje pravih vrijednosti te da se čovjek iznutra otvori djelovanju Duha Svetoga.

Kako Uskrs utječe na osobnu vjeru i duhovni život vjernika, napose njegove utkanosti u važnost obiteljskoga i života u zajedništvu?

– Nitko nije otok, svi smo upućeni jedni na druge kao socijalna bića. Zato je prevažno slavlje Uskrsa doživjeti kroz liturgijska slavlja tijekom kojih se čovjek osjeća dijelom zajednice vjernika slaveći zajedno ovo najveće kršćansko otajstvo. Uz liturgijsko slavlje u crkvi, važna je i obiteljska liturgija. Sve ovisi o pripravi kroz korizmu koja poziva na intenzivniju molitvu, djela ljubavi i pokoru. Sve to pomaže čovjeku postići nutarnju slobodu jer nas je Bog stvorio kao slobodna bića. Grijeh i razne navezanosti velikim su nas dijelom zarobile pa je potrebno poći čišćenjem nutrine i osposobljavati se za suradnju s Bogom i ljudima.

U kontekstu sekularizacije i smanjenog interesa za vjerske vrijednosti kako možemo obnoviti duboko poštovanje Uskrsa u društvu, posebice među mladima, i učiniti ga središnjim dijelom duhovnog života?

– Rekao bih da nisu problem mladi, nego mi stariji koji ne svjedočimo autentično kršćanstvo. Mladi su doživjeli tu podijeljenost duha kod starijih, da jedno govore, a drugo žive. Kada dožive vjerodostojno svjedočenje iz kojeg dolazi istinska riječ uvjerenja, mladi su spremni boriti se s ovom sekularizacijom. To je posebno vidljivo kad susretnu pojedinog vjeroučitelja i navjestitelja vrijednog njihova povjerenja. Tada ih ne treba nagovarati i oni se s oduševljenjem okupljaju. Mladi su “gladni” svjedoka vjere i nade. Tu se moraju preispitati roditelji i mi u duhovnim zvanjima.

Kardinale Puljiću, situacija u Bosni i Hercegovini podsjeća na 1992. godinu, a mnogi su zabrinuti zbog političke i društvene nestabilnosti. Kako vidite trenutačnu situaciju u BiH i što bi trebalo učiniti kako bi se zaustavilo podizanje napetosti?

– Nažalost, život nas nije naučio pameti. Potrebno je što čvršće stati protiv huškanja i širenja mržnje. Ako ima ljudskosti, onda je dogovor onaj koji “kuću gradi”. Stara je poslovica da se vol za rogove veže, a čovjek za zadanu riječ. Nažalost, ljudi često nisu vjerodostojni u svom govoru i vladanju. Sve je manje odgovornosti u radu i govoru na svim razinama. Moral i etika velikim su dijelom “istjerani” iz javnog i privatnog života. Ne postoji recept za rješenje, nego valja staviti u središte čovjeka, njegovo dostojanstvo i prava, a ne korist i dominaciju nad drugima.

Kako gledate na povlačenje utjecaja Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini i je li se EU u stanju pobrinuti za svoje dvorište, posebice u kontekstu učinkovitijeg pomaganja BiH na putu stabilnosti i integracija u europske strukture?

– Ne smatram jako negativnim to što se Amerika povlači u svom djelovanju jer je bila pristrana i podupiranjem i ulaganjem. Europa je razjedinjena, kao i BiH, pa teško može pomoći bez jasnih stavova i načela oko uređenja “svoga dvorišta”. Nije samo ekonomija bitna nego i ono što čovjeka čini čovjekom u njegovu dostojanstvu i pravima. Osim njihove istinske pomoći i potpore, na kojima trebamo biti trajno zahvalni, dogodilo se i događa se žalosno “isisavanje” najsposobnijih ljudi iz naše zemlje kojima zapadnoeuropske, bogate zemlje popunjavaju svoje potrebe. A mi previše očekujemo od drugih umjesto da se okrenemo suradnji jednih s drugima za opće dobro te da se svaki čovjek i narod osjeća životno kod svoje kuće u ovoj našoj prelijepoj zemlji koju nam je dobri Bog darovao u svojoj božanskoj promisli.

Ukrajina, Sveta Zemlja, novi sukobi u najavi… Koliko su crkve i vjerske zajednice u svijetu sposobne doprinositi miru u toj regiji?

– Crkva čini ono što je u njezinoj moći: moli se i upućuje na načela mira i suživota. Također, posebno hrabro šalje poruku oko razoružanja i otpisivanja dugova najsiromašnijima. Poslovica kaže da je uzaludno slijepu čovjeku slikati i gluhu svirati. Često tako djeluju moćnici ovog svijeta. Također, poslovica kaže da stotinu pametnih ljudi ne može popraviti ono što jedna budala može pokvariti.

Kako se odnositi prema izazovima sekularizacije i gubitka duhovnih vrijednosti u društvu? Koje poruke trebamo slati mladima, a koje vjernicima uopće?

– U borbi protiv sekularizacije ne uspijeva govor, nego svjedočenje. Mladima treba pokazati vjerodostojan život, odnosno život u skladu s onim što se govori. Nisu mladi slijepi. Oni će brzo prepoznati vjerodostojno svjedočenje. Sveti papa Ivan Pavao II. vrlo je jasno pozvao Europu da se vrati svojim korijenima. Iz korjenitosti vjere izrast će snaga sadašnjosti i budućnosti.

Mladi u BiH i svijetu često se suočavaju s problemima poput otuđenosti, depresije i nasilja, a sve češće svjedočimo nasilnim incidentima poput masovnih ubojstava. Koji je, prema vašem mišljenju, korijen tih problema i kako Crkva može pomoći u prevenciji?

– Svi smo mi Crkva. Valja živjeti vjerodostojno svoju vjeru i nju svjedočeći prenijeti mladima. Ne treba nas čuditi takvo stanje jer velikim dijelom i politika i nemali broj medija urušavaju vrednote obitelji. Ne mogu biti važnije zarada i potrošnja od čovjeka i njegova dostojanstva. Tamo gdje se ne živi iz ljubavi i ne odgaja se u ljubavi često se rađaju mržnja, agresija i nasilje. U takvom stanju društva čovjek se često osjeća izgubljeno. Nerijetko se i vjernik, dolazeći u crkvu u ovim svetim danima i razmišljajući o tajnama Isusove smrti i uskrsnuća, zapita: gdje sam, kamo srljam? Isusove su riječi: “Ja sam put, istina i život” (Iv 14,6). Pozvani smo uvijek iznova vraćati se na Isusov put i u njemu tražiti istinu i život.

Mnogi stručnjaci i komentatori govore o “krizi identiteta” u mnogim zapadnim zemljama, osobito među mladima. Kako, prema vašem mišljenju, može izgledati obnova kršćanskog identiteta u postmoderno doba?

– Kršćanin mora postati svjestan da je dijete Božje. Cijenu djeteta Božjega ne određuju banka, politika ili oružje, nego Kristova smrt i uskrsnuće koje je obnovilo čovjekovo dostojanstvo. Ne treba mnogo mudrovati, nego se vratiti svome krštenju i obnovi u evanđeoskom duhu. Narod kaže da svako vrijeme ima svoje breme, a ovo su nama darovana vremena. Valja živjeti i proživljavati taj dar u suradnji s Gospodinom.

U SAD-u potpredsjednik J. D. Vance, državni tajnik Marco Rubio i drugi političari ističu važnost kršćanskog identiteta. Smatrate li da je ovo pozitivan trend i kako se to može reflektirati na društva poput onog u Europi?

– Dobro je to rečeno, ali valja djelovati u skladu s tim riječima i u kršćanskom duhu. Hvala Bogu da se stvar postavlja drugačije nego što se giba javno mišljenje.

Međutim, nije to lako korigirati jer su doneseni čudni, bezdušni zakoni i mnogi su stekli navike koje nije lako evangelizirati. Očekujem zaokret u javnim, političkim, ekonomskim i drugim stavovima koji će vrednovati čovjeka u cjelovitoj dimenziji njegova dostojanstva.

Kako gledate na upotrebu umjetne inteligencije u društvu? Koji su, po vašem mišljenju, najveći izazovi i opasnosti koje ona donosi, osobito u kontekstu etičkih pitanja?

– Nisam mjerodavan to područje komentirati, ali napredak treba služiti čovjeku, a ne čovjek onome što je sam izmislio. Osobnu komunikaciju licem u lice nikakvo umijeće ne može zamijeniti.

Bolest pape Franje izaziva zabrinutost među vjernicima. Kakve informacije imate o trenutačnoj situaciji u Vatikanu i o nagađanjima o mogućoj novoj konklavi?

– Tu nemam što nagađati. Papa Franjo je, dobrom Bogu hvala, prevladao bolest te sa svojim suradnicima vodi Crkvu. Kada ga Bog pozove, normalno je da će uslijediti konklave uz sudjelovanje svih kardinala koji nisu navršili osamdeset godina.

Autor:Zoran Krešić

večernji.ba / Hrvatsko nebo