Uskrsna čestitka urednikā i administratorā portala i drugih mrežnih stranica Hrvatskog neba

Urednici i upravitelj portala i drugih mrežnih stranica Hrvatskog neba svim čitateljima, prijateljima i podupirateljima žele sretan Uskrs – najveći kršćanski blagdan. Da svima bude blagoslovljen, radostan i u ljubavi i slozi Dan u kojem je Milost svladala grijeh, u kojem je Život svladao smrt, u kojem je Dobro svladalo zlo i u kojem je Svjetlo svladalo tminu. Jednom zauvijek.

Ovi naši dani što ih na ovoj tvrdoj zemlji živimo, a ni sve godine kojima raspolažemo nisu nam dani ututanj. Dani su nam da se u njima odlučujemo za onu istinu, ono dobro i onaj put koji nam je svojim naukom, svojom mukom i svojim uskrsnućem darovao Isus Krist, Spasitelj svijeta. Svijeta kojem treba spasenje. Kojem treba ono što si ne može sam podariti. A toga što nam sve treba nagomilalo se dosta, do grla.

Iz svojih patnja očekujemo i molimo po Uskrsu radost i smirenje u Bogu, koji je oduvijek i zauvijek. Iz svojih nemoći žudimo za blaženstvom. Iz svojih osamljenosti zazivamo veće razumijevanje i veću bliskost jedni s drugima. To osobito vrijedi za svijest i osjećaj zajedničke pripadnosti Crkvi Kristovoj te za svijest i osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu, ali i zajednici europskih naroda te čitavu čovječanstvu.

Uskrsnuće koje slavimo ujedno je i dar i obveza. Dar od Boga i obveza prema Njemu. U nju ulaze i svi naši poslovi i svi naši odnosi. I oni vanjski, i oni unutarnji. I djela i misli. I planovi i nastojanja.

Zaključit ćemo ovu zahvalom na suradnji, potpori i suosjećanju, i na svakom danu koji nam Gospodin daje da bismo pokušavali činiti ono što Njemu nije mrsko, iako znamo da svi činimo i svašta drugo.

Prenosim dvije misli koje je prije više od šesto godina iznijela velika dominikanka, danas naučiteljica Crkve, sveta Katarina Sijenska. One su izražene riječima koje je ona „čula“ i izdiktirala pisarima (bila je praktički nepismena, a ne bi ni stigla sama zapisati sve što je kroz nju naviralo kao gejzir) tako kao da se njoj i nama po njoj obraća sam Bog:

 „Meni je čovjek bio mnogo dužan za opstojnost koju sam mu dao stvarajući ga na svoju sliku i priliku. Bio je dužan dati mi slavu, a on mi ju je uskratio i htio ju je dati samomu sebi; tako je prekršio poslušnost koju sam mu naložio i postao je mojim neprijateljem. Ali ja sam poniznošću srušio njegovu oholost, ponizivši se time što sam uzeo vašu narav; istrgnuo sam vas iz ropstva đavolskog i učinio vas slobodnima.“

„Ovo je dug koji su primili: dragocjena božanska Krv u kojoj su uskrsnuli na život milosti. Koliko li su, dakle, sada dužni biti zahvalniji nakon otkupljenja negoli prije? Dužni su dati mi slavu i hvalu i slijediti stope utjelovljene Riječi, koja je jedinorođeni Sin, vraćajući mi dug ljubavi prema meni i prema bližnjemu uz prave i stvarne krjeposti. Dužni su me mnogo ljubiti. Ako to ne čine, više me vrijeđaju i ja im po pravdi vraćam veću kaznu…“

Uredništvo i uprava Hrvatskog neba

Upravitelj i glavni urednik: Slavko Mišo Bojčić

Hrvatsko nebo