Meditacija o kršćaninovoj molitvi za Sveto trodnevlje: Zavrtne misli

Naše se misli same od sebe vrte oko našeg ja. A znamo da prevelika obuzetost sobom rađa gorkim plodovima. Baca nas u zabrinutost, tugu i tako dalje. Korisnije nam je udaljavati se od sebe, misli usmjeravati na ono izvana, na druge. U tom nam uvelike pomaže molitva, pa makar bila drljava. U molitvi, pa i kad molimo za same sebe, uvijek ispred sebe stavljamo Boga. Redoslijed molitve je takav da sebe stavljamo na posljednje mjesto. O Bože, smiluj mi se. Pomozi mi. Daj mi snage. – Tako počinje meditacija o kršćaninovoj molitvi anonimnog autora. Donosimo ju na početku Svetog trodnevlja, nakon Mise večere Gospodnje na današnji Veliki četvrtak. Veliko trodnevlje traje do vazmenoga/uskrsnoga bdijenja u subotu navečer. 

To je još i više kada molimo za druge. Tada skroz zaboravljamo na sebe. O, Bože, smiluj se mom susjedu. Blagoslovi ga svakim nebeskim i zemaljskim blagoslovom. Još ako je taj drugi naš neprijatelj, korist je još i veća. Tada moramo skroz zaboraviti na sebe i svoje osjećaje. O, Bože, pomozi mom neprijatelju. Daj mu da u nebu bude prvi do Tvoga lica, a na zemlji najsretniji čovjek.

U molitvi zahvale Boga skroz stavljamo u središte. Hvala Ti, o Bože, za sve. Za dobro i zlo. Za sve što mi daješ i ne daješ. Hvala Ti za život. Spasenje. Za svijet. Bližnje. Prijatelje i neprijatelje. Za travu što se zeleni i suši. Sjetimo se onog hvalospjeva iz Danijelove knjige. Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda, hvalite i uzvisujte Ga dovijeka. Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda, hvalite i uzvisujte Ga dovijeka. Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda, hvalite i uzvisujte Ga dovijeka. Pjevala su ga trojica mladića usred užarene peći. Nisu mislili na sebe, na svoj nezavidan položaj, nego na Gospoda. Eto, nisu izgorjeli. Nije im čak ostao na kosi i odjeći ni miris ognja. Izišli su iz vatre života neoštećeni. Ja im se nije ugušio.

Bez sumnje, molitva najdublje obuzima naše misli i najjače ih usmjerava. Dok smo zauzeti nekim poslom ili razmišljamo o nekom našem djelu, potajno nam se misao vrti oko nas samih. Sve je to, na kraju krajeva, radi nas. Novac je radi mene. Kuća je radi mene. Auto je radi mene. Pa i roditelji i djeca, muž ili žena – sve se nekako vrti oko mene. Slojevite su naše misli. U jednom sloju mislimo na druge, ali tko zna što se valja u nižim slojevima. Lako možemo pretpostaviti da zavrtna sila našega ja sve vuče na naš mlin.

Istina, može tako biti i u molitvi. U svemu nas duh laži može prevariti. Najdraže mu je izvrtati naše misli. Gonimo ga od sebe molitvom kajanja. Priznajemo da smo sebičnjaci. Odričemo se sotone i svih njegovih djela, svega njegova sjaja i njegovih zavođenja. A dok se odričemo njega, usput se odričemo i krivoga sebe. Tko se ne odrekne samoga sebe, ne može biti moj učenik. Rekao je to Onaj koji je čitav radi nas i radi našeg spasenja. Onaj koji je ponizio samoga sebe da nas uzvisi.

Nije molitva lak posao. Lako je zapustimo. A teška je upravo zato što se naše misli teško usmjeravaju na druge. Zato sv. Pavao kaže da nam Duh Sveti dolazi u pomoć. On svojim dahom odgoni zle duhove i svojom vodom razmekšava naše krute misli. Svojim ih ognjem uzdiže prema gore.

Zato, bilo kako bilo – vratimo se molitvi!

Hrvatsko nebo