Vance: Amerika ne želi Europu kao vazalni kontinent, a srž Trumpove politike jest pravedno re-balansiranje globalne trgovine, na dobrobit Amerike

“Nije dobro da Europa bude stalni sigurnosni vazal [doživotni ovisnik, podčinjeni upravitelj] Sjedinjenih Država.” To je rekao JD Vance tijekom telefonskog razgovora s britanskim glasilom UnHerdom u ponedjeljak, što je bio njegov prvi veliki intervju za europsku mediju mrežu otkako je preuzeo dužnost potpredsjednika, napisao je Sohrab Ahmari, koji je s njim razgovarao. Za leđima ovog razgovora stoji tjedan previranja na financijskim tržištima izazvanih carinama predsjednika Trumpa proglašenima na „Dan oslobođenja“, kako je taj dan on nazvao.

Odluka o primjeni (i potom djelomičnom ukidanju) visokih carina na europske saveznike – u kombinaciji s nizom oštrih Vanceovih izjava o Europi, kako javnih tako i procurjelih privatnih poruka – natjerala je mnoge na kontinentu da se zapitaju može li se Amerika i dalje smatrati prijateljem.

Vanceov odgovor glasi: Da, pod uvjetom da su europski čelnici spremni preuzeti neovisniju ulogu na međunarodnoj pozornici i više odgovarati vlastitim glasačima, posebice kada je riječ o pitanju imigracije.

“Volim Europu”, kaže mi Vance u opsežnu intervjuu iz svog ureda u Zapadnom krilu, pokazujući diplomatsku stranu koja nije uvijek bila u prvom planu. “Volim Europljane. Više sam puta rekao kako mislim da ne možete odvojiti američku kulturu od europske kulture. Mi smo u velikoj mjeri proizvod filozofija, teologija i naravno migracijskih obrazaca koji su došli iz Europe, a koji su pokrenuli Sjedinjene Američke Države.”

Europski čelnici druga su stvar. Uzmimo za primjer ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koji je u nedavnom intervjuu za američki TV program 60 Minutes optužio Vancea da je “nekako opravdao” rusku invaziju na njegovu zemlju.

Vance se tome suprotstavlja pozivajući se na svoje osude postupaka Moskve od 2022. Ali dodaje: “Također sam pokušao primijeniti strateško priznanje da, ako želite privesti kraju taj sukob, morate pokušati razumjeti gdje i Rusi i Ukrajinci vide svoje strateške ciljeve. To ne znači da moralno podržavate rusku stvar ili da podržavate invaziju punog opsega, ali morate pokušati razumjeti koje su njihove strateške crvene linije, na isti način na koji morate pokušati razumjeti što Ukrajinci pokušavaju izvući iz sukoba.”

“Mislim da je pomalo apsurdno da Zelenski kaže [američkoj] vladi, koja trenutačno drži cijelu njegovu vladu i ratne napore na okupu, da smo nekako na strani Rusa.” Takva vrsta retorike, kaže Vance, “sigurno nije produktivna”.

Osim Ukrajine, američki potpredsjednik zabrinut je da europski čelnici još uvijek ne uspijevaju uzeti u obzir realnost 21. stoljeća u pogledu useljavanja, integracije i sigurnosti.

Vance kaže: “Vrlo smo frustrirani – ’mi’, što znači ja, predsjednik, svakako cijela Trumpova administracija – što europsko stanovništvo i dalje vapi za osjetljivijom ekonomskom i migracijskom politikom, a čelnici Europe nastavljaju prolaziti kroz ove izbore i nastavljaju nuditi europskim narodima suprotno od onoga za što se čini da su ovi glasovali.”

Useljavanje je u srži Vanceove opipljive frustracije europskim čelnicima, a zatim je tu sigurnost

Useljavanje je u srži Vanceove opipljive frustracije europskim čelnicima. On tvrdi da je, kao i u Sjedinjenim Državama, politika otvorenih granica koja se prenosi odozgor otrovna za demokratsko povjerenje. Kako primjećuje, “cijeli demokratski projekt Zapada pada u vodu kada ljudi i dalje traže manje useljavanja, a njihovi vođe nagrađuju ih s više useljavanja”.

Druga slijepa točka Europe, kaže Vance, jest sigurnost. “Stvarnost je – grubo je to reći, ali je također istina – da je cijela sigurnosna infrastruktura Europe bila, cijeli moj život, subvencionirana od Sjedinjenih Američkih Država.” Još prije četvrt stoljeća, “moglo bi se reći da je Europa imala mnogo živahnih vojski, barem vojski koje su mogle braniti vlastite domovine”.

Prelazeći odmah na današnju situaciju, kaže Vance, i “većina europskih nacija nema vojsku koja im može pružiti razumnu obranu”. Istina, “Britanci su očita iznimka, Francuzi su očita iznimka, Poljaci su očita iznimka. Ali, na neki način, oni su iznimke koje potvrđuju pravilo, da su europski čelnici radikalno premalo ulagali u sigurnost, i to se mora promijeniti.”

Vanceova poruka kontinentu, kaže on, ista je ona koju je prenio Charles de Gaulle na vrhuncu Hladnog rata, kada je francuski predsjednik inzistirao na zdravoj dozi neovisnosti od Washingtona. De Gaulle je “volio Sjedinjene Američke Države, ali [on] je priznao ono što sam i ja sigurno prepoznao, da nije u interesu Europe, a nije ni u interesu Amerike, da Europa bude stalni sigurnosni vazal Sjedinjenih Država”.

„Da su Europljani bili malo neovisniji i malo spremniji ustati, možda smo mogli spasiti cijeli svijet od strateške katastrofe koja je bila invazija na Irak pod američkim vodstvom.”

Ono što potpredsjednik nije jasno rekao prije ovog intervjua jest da bi radije vidio snažnu i neovisnu Europu upravo zato što bi ona tada mogla djelovati kao bolja kontrola protiv pogrješnih vanjskopolitičkih poteza Amerikanaca.

On kaže: “Ne mislim da je neovisnost Europe loša za Sjedinjene Države – to je dobro za Sjedinjene Države. Samo se vraćam kroz povijest, mislim – iskreno – da su Britanci i Francuzi sigurno bili u pravu u svojim neslaganjima s Eisenhowerom glede Sueskog kanala.”

Vance također aludira na svoje iskustvo kao borbenog veterana rata u Iraku. “Nešto što znam malo više osobno: mislim da su mnoge europske nacije bile u pravu u svezi s našom invazijom na Irak. I, iskreno, da su Europljani bili malo neovisniji i malo spremniji ustati, onda smo možda mogli spasiti cijeli svijet od strateške katastrofe koja je bila invazija na Irak pod američkim vodstvom.”

Zaključak: “Ne želim da Europljani rade sve što im Amerikanci kažu. Ne mislim da je to u njihovu interesu, a ne mislim da je ni u našem interesu.”

Govoreći konkretno o Ujedinjenoj Kraljevini [V. Britaniji], Vance stavlja snažan naglasak na mjesto koje ona zauzima u naklonosti predsjednika Trumpa – s vrlo vjerojatnim trgovinskim sporazumom kao rezultatom.

“Sigurno jako mnogo radimo s vladom Keira Starmera” na trgovinskom sporazumu, kaže Vance. “Predsjednik stvarno voli Ujedinjenu Kraljevinu. Volio je kraljicu. Divi se i voli kralja. To je vrlo važan odnos. A on je poslovni čovjek i ima niz važnih poslovnih odnosa u [Britaniji]. Ali mislim da je mnogo dublje od toga. Postoji stvarna kulturološka srodnost. I naravno, u osnovi je Amerika anglo [engleska].” Stoga, “mislim da postoji dobra šansa da dođemo do odličnog sporazuma koji je u najboljem interesu obiju zemalja”.

Druge europske države vjerojatno će također postići nove trgovinske aranžmane, iako bi uspon mogao biti strmiji. Već sada, “s Ujedinjenom Kraljevinom imamo mnogo recipročniji odnos nego što ga imamo s, recimo, Njemačkom… Iako volimo Nijemce, oni uvelike ovise o izvozu u Sjedinjene Države, ali su prilično strogi prema mnogim američkim tvrtkama koje bi željele izvoziti u Njemačku.”

Vodilja američke državne uprave bit će “pravednost”, kaže Vance; on misli da će to „dovesti do mnogo pozitivnih trgovinskih odnosa s Europom

Vodilja američke državne uprave bit će “pravednost”, kaže Vance. “Mislim da će to dovesti do mnogo pozitivnih trgovinskih odnosa s Europom. I opet, mi Europu itekako vidimo kao našeg saveznika. Samo želimo da to bude savez u kojem su Europljani malo neovisniji, a naši sigurnosni i trgovinski odnosi to će odražavati.”

Kako su financijska tržišta posljednjih tjedana bila uzdrmana, nije bilo jasno kako izgleda uspjeh sa stajališta američke državne uprave. Pitam Vancea kako će dugoročno procijeniti tarifnu politiku. “Ono što želimo vidjeti jesu niži trgovinski deficiti, zapravo posvuda”, kaže Vance. “Ponekad, trgovinski deficit ima smisla. Na primjer, Amerika ne proizvodi banane. Dakle, očito ćemo uvoziti banane, a ne izvoziti banane. Dakle, s određenim kategorijama proizvoda, a možda čak i s nekim zemljama, mali trgovinski deficit može biti opravdan.”

Međutim, status-quo-sustav u cjelini nepodnošljiv je sa stajališta Bijele kuće. “Ono do čega je globalni trgovinski sustav doveo”, žali se Vance, “veliki su i trajni trgovinski deficiti u kategorijama proizvoda, s velikom većinom zemalja koje stvarno iskorištavaju Sjedinjene Države [domaće tržište] da apsorbiraju svoj višak izvoza. To je bilo loše za nas. Bilo je loše za američke proizvođače. Bilo je loše za radnike. I ne daj Bože da bi Amerika ikad povodila budući rat, to bi bilo loše za američke trupe.”

Temeljna politika SAD-a pod Trumpovim vodstvom jest re-balansiranje globalne trgovine

Ali prije nego što je postao političar, Vance je bio rizični kapitalist. Je li posljednjih tjedana doživio mučne trenutke gledajući kako mu vlastiti portfelj tone u crveno? Njegov odgovora bio je smiren.

“Svaka primjena novog sustava u biti će uzdrmati financijska tržišta”, kaže Vance. “Predsjednik je bio vrlo dosljedan govoreći da je ovo dugoročna igra… Sada, naravno, morate reagirati na ono što vam poslovna zajednica govori, što vam govore radnici, što vam govore tržišta obveznica. Sve su to varijable na koje moramo reagirati” kako bismo “politiku učinili uspješnom”.

Ali Vance kaže da državna uprava ne može sama upravljati burzom. “Nijedan plan neće, znate, biti savršeno proveden… Vrlo smo svjesni činjenice da živimo u zamršenu svijetu u kojem ničije odluke nisu statične. Ali temeljna politika jest re-balansiranje globalne trgovine i mislim da je Predsjednik bio vrlo jasan i uporan u tome.”

Iako se čini da su prilagodbe i odgode carina umirile tržišta i saveznike, Trumpova državna uprava za sada je odlučna primijeniti svoju marku šok-terapije 2.0 na međunarodni sustav. Cilj je, naravno, gotovo dijametralno suprotan izvornoj terapiji: dok je šok terapija 1.0 ciljala na svijet [pozivajući ga] da slijedi Ameriku u prihvaćanju neoliberalne globalizacije i da slijedi Washington u njegovim vojnim avanturama, ova je usmjerena na preokretanje obaju ishoda.

“Mi nismo ni na čijoj strani, mi smo na strani Amerike.”

Sve u svemu, predanost Trump-Vanceove uprave preokretanju stranice globalizacije kakvu smo znali seže dublje nego što saveznici i protivnici mogu zamisliti. Kao što Vance kaže: “Mi nismo ni na čijoj strani, mi smo na strani Amerike.”

Povezano:

Z. Gavran: ’Preskače’ li Trumpova Amerika Europu i okreće li joj leđa?

UnHerd/Hrvatsko nebo