Indija bi mogla pripomoći da se demografski, a i gospodarski spasi sve starija Europa

Članak s tom idejom u naslovu objavio je danas Politico.eu, specijalizirano glasilo za praćenje europskih političkih i međunarodnih tema. Tu je prikazan potencijal što ga nudi  moguća suradnja između Europske unije i Indije. Povod je taj što su upravo predsjednica Europskog povjerenstva (komisije) Ursula von der Leyen i indijski premijer Narendra Modi zadužili pregovaračke timove da usuglase dosad neuskladive međusobne razlike kako bi se priveo kraju tekst prijedloga o ugovoru o slobodnoj trgovini (FTA). O postizanju slobodnotrgovinskog sporazuma pregovara se još od g. 2007. Von der Leyen sada ističe kako bi bila riječ o „najvećem sporazumu te vrste na svijetu”.

Čini se da je poticaj za promicanje dogovora rezultat natezanja EU-a da pronađe alternativna tržišta, dok najbliži saveznik EU-a, SAD, objavljuje carinski rat. Von der Leyen je u prvo potpisala za neke članice prijeporan sporazum s latinoameričkim blokom Mercosur, a onda se okrenula Indiji. “I EU i Indija mogu izgubiti od svijeta podijeljenih sfera utjecaja i izolacionizma. No oboji možemo dobiti od svijeta suradnje i zajedničkog rada”, rekla je tijekom svog posjeta New Delhiju u veljači ove godine.

“Tamo ima mnogo ljudi”

S više od 1,4 milijarde ljudi, Indija nudi golemo tržište za europsku robu i usluge, a i proizvodnu bazu u koju se može ulagati i njegovati ju kako bi se pariralo Kini. Osim toga, Indija – što Politico smatra „ključnim“ – Indija nudi i „golemu zalihu ljudskog kapitala koju treba iskoristiti“. Izraz „ljudski kapital“ odnosi se na milijune kvalificiranih radnika iz Indije, koje bi se dalo zaposliti u Europi.

“Tamo ima mnogo ljudi” – ističu neki europski konzultanti, koji upravo u Indiji vide ponajbolji rezervoar radne snage koja bi ublažila demografsko nazadovanje i starenje europskih društava te koja bi popunila praznine na tržištu radne snage u Europi.

Još g. 2023. EU je priredio akcijski plan za privlačenje stranih radnika i rješavanje problema s nedostatkom radnika u 42 zanimanja. Pod uvjetom da njihove stručne kvalifikacije (svjedodžbe, diplome, certifikati) budu priznati i proces izdavanja europskih viza za njih olakšan, indijski građani spremni su doći u Europu, raditi i popuniti akutne i dugoročne nedostatke radne snage.

Indijska iseljenička zajednica već se proslavila u tehnologiji, zdravstvenoj zaštiti i ugostiteljstvu u većem dijelu Zapada. Indijski liječnici i medicinske sestre vrlo su traženi u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu; pogodni su da ih se zaposli kao hotelsko i restoransko osoblje koje govori engleski jezik te kao sezonske turističke radnike. Na cijeni su i indijski tehničari. Indija ima kvalificiranu i talentiranu radnu snagu koja bi mogla zadovoljiti potrebe EU-a i rado bi osigurala kvalificiranu radnu snagu Europi, no odluka o tomu na Europi je, kažu indijski analitičari.

To jest problem zbog jačanja protuimigracijskih raspoloženja i stranaka u Europi. No kako se najveći otpor useljavanju odnosi na muslimane pridošle najviše iz ratom pogođenih zemalja na

Indijci uvelike nisu muslimani niti oni koji dolaze u Europu s ratom pogođenog Bliskog istoka

Bliskom istoku, indijska vlada vidi šansu da Europi ponudi svoju radnu snagu, koja je većinski hinduističke, a ne islamske vjere. U tom smjeru Indija već djeluje: pristala je na sporazum po kojem je spremna primati natrag sve vlastite državljane koji su nezakonito pridošli u Europu. A potpisala je nedavno i sporazume s Njemačkom, Italijom i Francuskom s ciljem da se poboljšaju uvjeti primanja indijskih studenata i stručnjaka, ali i da se vrati natrag one koji doputuju bez odgovarajuće dokumentacije. Italija može dopuštati onima koji su diplomirali u Indiji privremeni boravak do 12 mjeseci, a s Indijom se je dogovorila o kvotama za sezonske i nesezonske radnike za sljedeće dvije godine, za one koji su kvalificirani za poslove u ugostiteljstvu, poljoprivredi i nekim drugim sektorima.

Pojedine europske zemlje već imaju sporazuma s Indijom o primanju određenog broja indijskih studenata i stručnjaka u okviru kvota

Spremnost Indije na povrat i prihvat njezinih državljana nezakonito dospjelih u Europu golica uši mnogih Europljana, koji su zainteresirani za nova useljavanja, ali kontrolirana i takva da donose kvalificiranu i discipliniranu radnu snagu na kontinentu čije stanovništvo sve starije odnosno u polaganom odumiranju.

Politico navodi izjavu neovisne konzultantice Site Sharme, koja radi kao viša savjetnica Ministarstva za razvoj vještina i poduzetništvo pri vladi Indije. On kaže sljedeće: Trenutno više od 600 milijuna ljudi u našoj zemlji ima starosnu dob između 18 i 35 godina. Za usporedbu, prosječna dob u Njemačkoj je 45 godina, a svega je 14 milijuna domaćih ljudi s državljanskim statusom u toj dobnoj skupini.

Sklopljeni sporazum između Berlina i New Delhija omogućuje “kvalificiranim mladim Indijcima da steknu profesionalno iskustvo, studiraju, započnu strukovnu obuku ili rade u Njemačkoj”, dodaje Sharma, spominjući da sporazum također teoretski predlaže “bilateralne sporazume o zapošljavanju između Njemačke savezne agencije za zapošljavanje i stranaka na indijskoj državnoj ili nacionalnoj razini, posebice u zdravstvu, ugostiteljstvu te mehaničarima i električarima.” No dosad Njemačka dopušta samo “razmjenu 3000 radnika godišnje”.

Carine na europske automobile, vino i visku sežu sada u Indiji i do više od 100 posto

No sada pokrenuti pregovori o finalizaciji sporazuma o slobodnoj trgovini, u kojima su i Bruxelles i New Delhi raspoloženi za ustupke, otvara novu šansu za europsko gospodarstvo i europski izvoz u Indiju. Čini se da bi Indija napokon mogla smanjiti carine na europsku robu, koje sada iznosi i do 100 posto ili više od 100 posto za europske automobile, vino i viski. S druge strane, povećana je spremnost nekih u Europi da se otvori i olakša izvoz indijskih poljoprivrednih proizvoda.

Sve je veći i europski pritisak da se Indiju – informatički vrlo naprednu zemlju –  osnaži za proizvodnju poluvodiča odnosno naprednih čipova i drugih proizvoda, kao alternative Kini i Tajvanu,  a očekivanja od Indije odnose se i na osiguravanje azijskih opskrbnih lanaca, da ne bi ostali samo pod kontrolom Kine, te na moguće partnerstvo u proizvodnji zelenog vodika. I dok se Indija prije protivila EU-ovu porezu na proizvode s velikim udjelom ugljika kao što je čelik te optuživala Bruxelles za protekcionizam u ime klimatski čistoga industrijskog rasta, sada se nada da će to zaobići ističući svoju predanost obnovljivoj energiji i ispunjavanju cilja neto nule štetnih emisija u atmosferu do g 2070.

S treće strane, Indija je uvelike protekcionističko gospodarstvo, koje u socijalističkoj maniri štiti i zatvara svoje tržište za strane proizvode i usluge. Sada bi se i to moramo promijeniti želi li ući u zonu slobodne trgovine s Europskom unijom.

Politico/Hrvatsko nebo