Strah od trećeg svjetskog rata jača. Nuklearno oružje se gomila, a dvije države kontroliraju 88 posto

Globalne napetosti su na vrhuncu, a američki predsjednik Donald Trump upozorio je ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da “kocka s trećim svjetskim ratom” jer ne prihvaća američke mirovne uvjete. Kina je također oštro odgovorila na Trumpovo obećanje o uvođenju dodatnih carina, upozorivši da je Peking spreman za carinski rat ili “bilo koju drugu vrstu rata”. U međuvremenu, europski čelnici javno izjavljuju da su sposobni poraziti Rusiju u velikom sukobu.

“Europa kao cjelina uistinu je sposobna pobijediti u bilo kojem vojnom, financijskom ili ekonomskom sukobu s Rusijom – mi smo jednostavno jači”, rekao je poljski premijer Donald Tusk ukrajinskom čelniku Zelenskom uoči summita EU-a. “Samo smo trebali početi vjerovati u to. A čini se da se danas to i događa.”

Prema podacima Federacije američkih znanstvenika, postoji jasan dokaz da su se nuklearne zalihe pet država povećale od 1986. godine: Kina (s 224 na 500 bojevih glava), Pakistan (s 0 na 170), Indija (s 0 na 172), Izrael (s 44 na 90) i Sjeverna Koreja (s 0 na 50). Stručnjaci su otkrili da su 2.100 američkih, ruskih, britanskih i francuskih bojevih glava u stanju visoke pripravnosti i spremne za upotrebu u kratkom roku. Budući da nijedna zemlja na svijetu otvoreno ne otkriva točan broj nuklearnih bojevih glava u svom arsenalu, istraživački tim napravio je procjenu, no ističe da je to sve teže učiniti u posljednjim godinama. Kako bi došli do svojih brojki za 2024., FAS je koristio javno dostupne informacije, povijesne zapise i procurjele podatke vladinih dužnosnika. Međutim, znanstvenici kažu da vlade ponovno postaju tajnovite u vezi s nuklearnim arsenalima.

Prva Trumpova administracija prekinula je politiku potpunog otkrivanja američkih nuklearnih zaliha 2019. godine, što je bila praksa uspostavljena tijekom Obamine administracije 2010. Iako je Bidenova administracija najavila 2021. da će obnoviti politiku transparentnosti, istraživači su primijetili da Bijela kuća nije deklasificirala nikakve podatke o američkom nuklearnom arsenalu tri godine zaredom. Od 2024. godine ni SAD ni Rusija više ne razmjenjuju podatke o svojim strateškim bojevim glavama i lansirnim sustavima raspoređenima diljem svijeta – unatoč tome što je to propisano sporazumom Novi START. Taj sporazum trebao je povećati sigurnost SAD-a postavljanjem ograničenja na raspoređene ruske interkontinentalne nuklearne projektile. Think tank FAS je ipak zaključio da su SAD i dalje najtransparentnija nacija kada je u pitanju veličina njihovog nuklearnog arsenala, dok su izraelski saveznici SAD-a najtajnovitiji. Još jedan američki saveznik, Ujedinjeno Kraljevstvo, također je prestalo objavljivati podatke o svom nuklearnom arsenalu – koji, prema istraživačima, iznosi 225 bojevih glava.

Izvješće je istaknulo da nije svaka nuklearna bojna glava odmah spremna za lansiranje u ratu. Od 12.121 bojne glave za koju se vjeruje da postoji 2024. godine, oko 9.585 službeno je dio vojnih zaliha, što znači da ih te zemlje mogu lansirati s brodova, podmornica ili zrakoplova. Ostale su povučene iz upotrebe i čekaju demontažu – uključujući više od 1.300 u SAD-u i još 1.200 u Rusiji.

Istraživački tim dodao je da je nešto više od 3.900 nuklearnih bombi trenutno pričvršćeno na projektile ili se nalazi na aktivnim bazama bombardera. Međutim, čak i te brojke bile bi “pretjerane” u bilo kojem nuklearnom ratu, prema barem jednoj studiji. Godine 2018. tim sa Sveučilišta Michigan Tech zaključio je da bi detonacija samo 100 nuklearnih projektila bila dovoljna za učinkovito uništenje civilizacije. Znanstvenici su dodali da bi svaka zemlja koja upotrijebi više od 100 nuklearnih bojevih glava, čak i ako nitko ne uzvrati, izazvala toliku ekološku štetu da bi napad rezultirao smrću njezinih vlastitih građana. Profesor Joshua Pearce rekao je: “Ako upotrijebimo 1.000 nuklearnih bojevih glava protiv neprijatelja i nitko ne uzvrati, vidjet ćemo da će umrijeti 50 puta više Amerikanaca nego na 11. rujna zbog posljedica našeg vlastitog oružja.”

večernji.ba / Hrvatsko nebo