Obrana i sigurnost Izvješće uspoređuje rusku i europsku vojnu industriju
Vrijeme:3 min, 57 sec
Ruski vojni izdaci rastu tako brzo da nadmašuju sve europske zemlje zajedno unatoč njihovim nastojanjima da povećaju proračune i ponovno se naoružaju, navodi se u najnovijem izvješću IISS (Međunarodnog instituta za strateške studije) nazvanom “Military Balance” objavljenom danas. Think tank je rekao da su ruski vojni izdaci prošle godine bili predviđeni na 13,1 bilijuna rubalja (145,9 milijardi dolara), ili 6,7 posto bruto domaćeg proizvoda zemlje – više od 40 posto više nego prethodne godine. U međuvremenu, kombinirana europska obrambena potrošnja u 2024. godini iznosila je 457 milijardi dolara, što je više od 50 posto više u nominalnim vrijednostima nego 2014., i 11,7 posto više u realnim vrijednostima nego prethodne godine.
Ali ako se ruska potrošnja izračuna prema paritetu kupovne moći – koji se koristi u zemljama poput Rusije gdje su domaći inputi znatno jeftiniji nego na svjetskom tržištu – vojni izdaci Kremlja iznosili bi 461,6 milijardi dolara, piše IISS. To što Rusija, prema ovom indikatoru, nadmašuje cijelu Europu po vojnim izdacima nešto je novo, rezultat njezinog “izvanrednog” obrambenog rasta i industrijske reforme, rekla je Fenella McGerty, viša suradnica IISS-a za obrambenu ekonomiju za Politico.
To daje dodatnu težinu ideji koju navode neki zapadni političari- da bi Rusija mogla nastavili napadati prema zapadu. “Nismo spremni za ono što nam dolazi za četiri do pet godina”, upozorio je prošle godine glavni tajnik NATO-a Mark Rutte. Ta su upozorenja podržali dužnosnici obrane iz cijele Europe. Posljednji dolazi od danske obavještajne službe, koja je ovaj tjedan rekla da bi Rusija mogla biti spremna voditi “rat velikih razmjera” u Europi u roku od pet godina.
‘Ambiciozni planovi’ ruske vojne industrije
Ruska potrošnja za obranu naglo je porasla od invazije na Ukrajinu prije gotovo tri godine i trebala bi se ove godine povećati za dodatnih 14 posto na 15,6 bilijuna rubalja. Ratni napori natjerali su Rusiju na velike promjene, jer se njezin obrambeni sektor konsolidirao kako bi povećao proizvodnju u ključnim područjima poput streljiva i topničkih sustava potrebnih za podršku njezinoj takozvanoj taktici iscrpljivanja na prvim crtama bojišnice.
Industrijska baza zemlje sada je raširena širom gospodarstva, a privatni sektor sve više igra ulogu. “To je prava prilagodba koju vidimo, ne samo u smislu potrošnje”, rekla je McGerty. U Europi postoji strah da bi ruski pojačani obrambeni industrijski kapacitet mogao biti iskorišten protiv Europske unije i NATO-a. Međutim, gambit ruskog čelnika Vladimira Putina u Ukrajini nanio je veliku cijenu ruskoj vojsci, a IISS je procijenio da je od početka rata izgubljeno ruskih 14 000 oklopnih vozila (glavnih borbenih tenkova, borbenih vozila pješaštva i oklopnih transportera). Dok su neki zamijenjeni domaćom proizvodnjom, zemlja je također bila prisiljena koristiti “starinske” modele poput oklopnih transportera BTR-50 i tenkova T-62, koji datiraju još iz 1950-ih.
Unatoč značajnim gubicima, analitičari IISS-a očekuju da Rusija ima razinu potrošnje i zaliha oružja da nastavi svoju taktiku visokih gubitaka najmanje do kraja 2025. Unatoč visokim razinama potrošnje, zemlja još uvijek ima “ambiciozne planove” da bude velika poslijeratna sila, rekao je Henry Boyd, viši suradnik za vojne sposobnosti i procjenu podataka.
Europa sve više pokušava nadoknaditi godine niske potrošnje za obranu nakon Hladnog rata. Prošle su godine 24 od 32 članice NATO-a postigle cilj saveza da troše najmanje 2 posto BDP-a na obranu, iako predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump sada želi da se taj iznos poveća na 5 posto.
Europa i dalje kupuje uglavnom od SAD-a
Zemlje geografski bliske Rusiji utrkuju se u izgradnji svoje vojske, čak i ako to znači kupnju izvan Europe. Na primjer, Poljska je između veljače 2022. i kraja listopada 2024. potpisala ugovore vrijedne 16,9 milijardi dolara s južnokorejskim proizvođačima oružja koji pokrivaju sve, od mobilnih haubica do tenkova i mlaznih borbenih aviona. Neke zemlje, predvođene Francuskom, žele da europske nacije troše više kod kuće i da programi potrošnje EU favoriziraju domaće industrije. Drugi, uključujući Njemačku, Poljsku i baltičke zemlje, žele osigurati snažne sigurnosne veze sa SAD-om pod Trumpom i nabaviti gotovu opremu koja je potrebna njihovim snagama. Između sredine 2022. i sredine 2023., 63 posto svih obrambenih narudžbi EU-a dano je američkim tvrtkama, a daljnjih 15 posto drugim dobavljačima izvan EU-a, prema prošlogodišnjem Draghijevom izvješću, koje poziva da se europska vojna industrija učini konkurentnijom.
EU je svjesna problema i vrši pritisak na zemlje članice da troše puno više na obranu. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen rekla je prošle godine da bi blok trebao razmotriti potrošnju dodatnih 500 milijardi eura na obranu u sljedećem desetljeću. Bruxelles također uspostavlja programe za jačanje vojno-industrijskog kompleksa EU-a. Prvi pokušaj je Program europske obrambene industrije vrijedan 1,5 milijardi eura, iako je doveo do spora među zemljama članicama oko toga koliko bi bio otvoren za financiranje proizvođačima oružja izvan EU.
geopolitika.news / Hrvatsko nebo
