Izetbegović osobno tražio od Mlaće zarobljenog časnika HVO-a radi razmjene za čelnika SDA u Mostaru
Vrijeme:4 min, 19 sec
Od 21 Hrvata koji je skončao na ovaj način, još uvijek se traga za posmrtnim ostacima njih 15, a na popisu nestalih bugojanskih Hrvata nalazi se i 13 civila čiji posmrtni ostatci nakon stravičnih likvidacija nikad nisu pronađeni. Za zločine nad ratnim zarobljenicima pred Sudom BiH sudi se Dževadu Mlaći, predsjedniku Ratnog predsjedništva, i Selmi Cikotiću, zapovjedniku Operativne grupe Zapad Armije RBiH
Da je s njime bio upoznat predsjednik Ratnog predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović, potvrđuje i dopis koji je 28. listopada 1993. uputio Dževadu Mlaći, predsjedniku Ratnog predsjedništva Bugojna. Izetbegović u dopisu od Mlaće, koji je bio gospodar života i smrti u Bugojnu u ratu, traži da pomogne oko razmjene u Mostaru. Sasvim konkretno, što dokazuje i dopis, Izetbegović od Mlaće traži da kontaktira bugojanski HVO te mu ponudi razmjenu jednog od časnika HVO-a kojeg su zarobili pri “oslobađanju” Bugojna za Zijada Demirovića, u to vrijeme predsjednika Regionalnog odbora SDA koji je zarobljen tijekom sukoba HVO-a i Armije RBiH u Mostaru, a koji Izetbegović opisuje kao napad HVO-a na Mostar. Izetbegović piše Mlaći kako je zabrinut za Demirovića, koji je već pola godine u nekom od mostarskih zatvora te da bi mu se, po njegovim spoznajama, moglo suditi s mogućnošću smrtne presude. Za razliku od Demirovića kojemu se, po Izetbegovićevim navodima, spremalo suđenje, zarobljeni pripadnici HVO-a u Bugojnu prilikom “oslobađanja” ovog grada od Hrvata likvidirani su bez prava na suđenje, oni najugledniji među njima odvedeni u nepoznato, a njihova tijela bila skrivena sve ove godine.
Od 21 Hrvata koji je skončao na ovaj način, još uvijek se traga za posmrtnim ostacima njih 15, a na popisu nestalih bugojanskih Hrvata nalazi se i 13 civila čiji posmrtni ostatci nakon stravičnih likvidacija nikad nisu pronađeni. Za zločine nad ratnim zarobljenicima pred Sudom BiH sudi se Dževadu Mlaći, predsjedniku Ratnog predsjedništva, i Selmi Cikotiću, zapovjedniku Operativne grupe Zapad Armije RBiH, u čijoj je odgovornosti bilo Bugojno. U nastavku suđenja na pretresu održanom ovoga tjedna pročitani su iskazi preminulih svjedoka u kojima su opisali zatočenje u ovom gradu 1993. Među ostalim i ono Ivice Đikića, koji je izjavio da se predao 24. srpnja 1993., kada su brat i on odvedeni u Marksistički centar Bugojno. Tamo je, rekao je svjedok u iskazu, kada je odnosio kantu u toalet, vidio u parkiranom prtljažniku crnog Mercedesa tijelo Vlatka Kapetanovića, ali nije mogao vidjeti je li bio živ. U iskazu je svjedok rekao da je nakon dva-tri dana prebačen u podrum Gimnazije, odakle su njega i još nekoliko zatvorenika izvukli do mokrog čvora i vezali za radijatore te da su ih pripadnici Armije BiH tukli i tjerali da pjevaju pjesme. Svjedok Miroslav Marijanović u iskazu je, među ostalim, naveo da je kao dobrovoljac pristupio u inženjeriju HVO-a i da je sa 17. na 18. srpnja 1993. sa suborcima zarobljen i premješten u podrum Gimnazije, piše Večernji list BiH.
