Predsjednički izbori nagovijestili su kraj hadezeovske Hrvatske

Pobjeda Zorana Milanovića u drugom krugu nad HDZ-ovim kandidatom Draganom Primorcem u omjeru tri četvrtine naprama jednoj četvrtini odviše je uvjerljiva da bi se nju moglo vidjeti i razumjeti samo kao trenutni izbor ili hir većine biračkoga tijela. To da je i znatan dio glasača HDZ-a glasovao za Milanovića, koji je bio kandidat SDP-a, šokantan je fenomen, koji nadilazi dimenzije ovih izbora samih po sebi, a čije je realno značenje prenapuhano. No ovi izbori nagovijestili su kraj hadezeovske Hrvatske. 

 Do lokalnih izbora Plenković se, unatoč ovom porazu HDZ-a, može osjećati sigurnim u sadašnjem sedlu

Ako Plenković i jest trasirao pobjedu svoga sudruga, a sada formalnog suparnika iz redova komunističke ’zlatne mladeži’ i iz hodnika zrinjevačke diplomacije, stvari su se u međuvremenu otele i njegovoj kontroli. Otišle su „predaleko“ – a ni sav trud ni svi novci uloženi u Primorca posljednjih dana nisu uspjeli ni ublažiti Primorčev odnosno HDZ-ov poraz, a kamoli preokrenuti rezultat. Stoga se Plenković našao u ponešto nebranu grožđu. No ne treba se previše brinuti: do lokalnih izbora može se osjećati sigurnim u sadašnjem sedlu.

U razgovoru s novinarima Plenković je jedva potiskivao ljutnju, ali nije skrivao nezadovoljstvo mnogočim, a s prijezirom se odnosio i spram trima četvrtinama birača koji su zaokružili Milanovića.

Ovo što se u prvom i drugom krugu dogodilo pokazalo je da pravi bolesnik možda i jesu birači, ali da je težak bolesnik, možda i nasmrt, zapravo vladajući HDZ. I to Plenkovićev HDZ. Sjetimo se njegovih riječi na početcima njegove vršne karijere: Prvo ću promijeniti HDZ, a zatim i Hrvatsku.

Milanović je bio Plenkovićev kandidat, ali je dobio „previše“, to je sada problem

Milanović je zapravo bio Plenkovićev kandidat (što tisuće i tisuće slijepih i fanatičnih glasača HDZ-a nije razumjelo), ali je uspio u prevelikom omjeru, a Primorac kao formalni Plekovićev kandidat doživio je potop. To je sada neočekivan problem za Plenkovića u samoj stranci, gdje se očekuju raščišćavanja, ali nije izgledno da će ih i biti. No za Plenkovića se – objektivno gledano – može reći da je isticanjem lažnog kandidata uspješno nastavio svoju (?) politiku promjene stranke i promjene države. Njega se stoga ni ovaj put ne može smatrati gubitnikom, jer je i došao uništiti tu stranku… a čini se i državu.

Kao sve veći autokrat na čelu HDZ-a među podobnim oportunistima, probitačnicima i kukavnim kimoglavcima, gurnuvši u stranu ili pripitomivši niz onih koji su mu se eventualno mogli usprotiviti, on je tu „stožernu stranku“ hrvatskog naroda doveo u situaciju ogoljelosti od bitnih sadržaja i dimenzija koje je ona imala u prvim godinama svoga postojanja. U prvom redu ogolio ju je od odnosno lišio stvarnog hrvatstva, zatim stvarnog katolištva, potom stvarnog suverenizma, pa stvarnog antijugoslavenstva i antivelikosrpstva, isto tako i intelektualizma, odgovornosti i etičnosti.

Plenković odnosom naspram HDZ-u i svojom politikom doveo do toga da Milanović preuzme baklju tuđmanizma

Kao apsolutni šef Vlade i saborske većine, Plenković je Hrvatsku doveo do toga da SDP-ov Milanović preuzme u svoje ruke baklju tuđmanizma (gorke li ironije povijesti!) i da bude trasiran put povratku na vlast što izravnih sljednika, što zdušnih pristaša nekadašnjega Saveza komunista Hrvatske. Rastočio je supstrat HDZ-a – uzdignuvši na visoke pozicije ljude iz istoga miljea SRH i SFRJ – i time otvorio prostor za ulazak u ispražnjeni HDZ-ov atar drugih snaga i stranaka. Umjesto da je sam pokušao biti novi Tuđman, moderni hrvatski Tuđman, on je sustavnim nizom izdaja tuđmanizma jačao kult samoga sebe, ali je sadržajno i politički omogućio Milanoviću da preuzme u znatnoj mjeri ulogu koja je dugo bila vlastita, isključivo pridržana, HDZ-u.

Za ono kratkoročno dobro financijske naravi i za uspjehe na međunarodnom planu koje je Plenković ostvario, na izborima u ožujku birači su nagradili HDZ, zatvorivši jedno oko da ne vide sve ono čime nisu bili zadovoljni i što ih je mučilo i frustriralo. Sada pak naplatili su HDZ-u sve ono što mu na izborima za Hrvatski sabor nisu naplatili. I to ’sa zateznim kamatama’.

Ovi izbori uvjerljivo su poniženje za sve strukture i dužnosnike i zajednice HDZ-a

Samovoljna i drska Plenkovićeva ’demokratska’ odluka da za kandidata HDZ-a ta stranka odabere čovjeka koji je izbačen iz HDZ-a zato što se prije 15 godina kandidirao protiv tadašnjeg kandidata HDZ-a dr. Andrije Hebranga vratila se Plenkoviću kao bumerang. Takvu revanšu pripomogli su i mnogi iz struktura HDZ-a, koji smatraju da je time prevršio svaku mjeru, te gledaju kako bi ga se nekako riješili, ali mu se ne usude otvoreno suprotstaviti, bojeći se, s razlogom, da bi to značilo njihov politički kraj.

Biračko klatno stalno se klati sad više na ovu, sad više na onu stranu, pa stoga nijedne izbore ne treba smatrati trajnim pokazateljem raspoloženja i stanja. No ovi izbori toliko su uvjerljivo poniženje za sve strukture i dužnosnike i zajednice HDZ-a koje su posljednjih dana krenule u široku i žestoku ofenzivu protiv Milanovića, a u korist Primorca. No na tri četvrtine birača to nije imalo utjecaja, naprotiv, tri četvrtine birača opalilo im je danas pljusku, koja će ih dugo peći.

Ta pljuska neka je vrsta nacionalnog plebiscita protiv onoga što HDZ hoće i što zastupa, odnosno plebiscita za one koje HDZ ne može vidjeti ni smisliti. Iako to nitko iz te stranke nije večeras želio javno priznati, ovo je toliko strašan ne samo izborni poraz, nego poraz vjerodostojnosti HDZ-a i povjerenja birača u nj, da bi se stranačka vodstva i članstvo morali ovaj put ozbiljno zapitati kakva je budućnost i koji je uopće politički smisao te stranke, ako se zanemare povlastice i koristi što ih mnogi na svim razinama uživaju na njezin račun. HDZ je toliko idejno, ideološki, politički i kadrovski iscrpljen i potrošen da sve više sliči na olupinu nekadašnjega sebe. Bivšega sebe.

Plenkovićev HDZ utro je put i prvom i drugom mandatu Zorana Milanovića, a sada se širom otvaraju vrata i povratku SDP-a na vlast već u ovoj godini 2025.

Ako su ovi izbori nagovijestili kraj hadezeovske Hrvatske, a očito je da jesu, tada su oni zacijelo nagovijestili i kraj HDZ-a kakav se profilirao i etablirao od smrti predsjednika Tuđmana naovamo, a osobito u ovih osam godina pod Plenkovićem. Zaslugom svojih svekolikih ’zaslužnih’ i ’mudrih’ politika, HDZ je utro put i prvom i drugom mandatu Zorana Milanovića, a sada se širom otvaraju vrata i povratku SDP-a na vlast već u ovoj godini 2025. nakon gotovo neminovnih izvanrednih izbora. Neka je slava svim karijernim ’dotepencima’ koji su dosad preuzimali HDZ i onima koji su im se bez ispaljenog metka svaki put iznova, i sve više, u svemu pokoravali! (zag)

zag / Hrvatsko nebo