Zdravko Gavran: Plenkovićevi zečevi iz šešira
Vrijeme:6 min, 55 sec
Od dr. Prgometa do dr. Primorca popis je Plenkovićevih zečeva vrlo dug; neki su već zaboravljeni ili su iza brave ili su optuženi ili su osumnjičeni ili se nad njima provode istrage i izvidi ili su izgubili ugled ili su smijenjeni, eliminirani. No on neumorno i dalje kao onaj Nazorov odabranik („Drug Tito) jaše na čelu kolone uz usku stazu planinsku…“. Za njim klipsaju HDZ-ovci kao pokorna četa… sve dok ne shvate (ali tada će biti prekasno) da je to sve više put u njihovu propast, poput onoga za dalmatinske partizane izginule bez ikakve potrebe na Sutjesci. Vođa će se vjerojatno spasiti, zečevi i zaštićeni odabranici negdje će biti zbrinuti, od HDZ-a će ostati olupina, a većina Hrvatica i Hrvata potražit će dugoročno spas od Plenkovićeva samovlašća pod okriljem Milanovića odnosno tobože umjerene i one divlje crveno-žuto-zeleno-crne (jugoslavenske, boljševičke, pročetničke ili globalističke) ljevice. Kao što su upravo ovi izbori i pokazali. Oni nipošto nisu toliko uspjeh Milanovića i Kekinice koliko su posljedak dogovora ispod stola i osveta Plenkovićevoj samovolji, ali i preteča sloma vladavine HDZ-a, no i pokazatelj raširene besvijesti, demoraliziranosti, demotiviranosti, tuđosti, nemarnosti ili partijske podčinjenosti četiriju petina trenutno glasujućih i one druge polovine trenutno neglasujućih hrvatskih državljana.
O nekim se kandidatima koji su sudjelovali na ovim izborima vode se rasprave, a jednoga se (Jonjića) upravo sada hoće pošto poto i potopiti, iako je njegova jedina „krivnja“ u tomu što se uopće usudio osvojiti 5 (pet) posto glasova … i tako favorizirane trkače s jačim zaleđem na (lažnoj) desnici (Lozo i Bulja odnosno DOMiNO i Most) ostaviti sebi za leđima.
Time se ujedno skreće tema s temeljnog pitanja zašto su rezultati na ovim izborima ispali kakvi su ispali. A oni su upravo i poglavito odlučeni već samim odabirom HDZ-ova kandidata, naime kandidata stranke koja je relativno, ali vrlo uvjerljivo pobijedila na prošlogodišnjim izborima za Hrvatski sabor i za Europski parlament. Kako sada najednom da SDP-ov kandidat osvoji zamalo apsolutnu većinu, i to već u prvom krugu!?! – pitali su se začuđeni i zapanjeni mnogi.
Kadrovska politika – „majka svih politika“
U svakoj stranci odnosno vlasti glavna je stvar „kadrovska politika“. To osobito dobro znaju lenjinisti, budući da im je njihov začetnik objasnio kako je „kadrovska politika majka svih politika“. I dometnuo: „Najbolji način da kontroliramo opoziciju jest taj da kontroliramo njezine vođe.“
U strankama i vlastima kadrovsku politiku nitko ne vodi sâm ni posve bezobzirno. Nisu to mogli ni šefovi Komunističke partije Lenjin i Tito, Hruščov i Brežnjev, jedino Staljin, ali ni on nije baš sve oko sebe smio posmicati.
Jedan dio vodećih kadrova u svakoj zemlji i sustavu nužno izvire iz volje stranačke „baze“, točnije: glavnih igrača iliti stranačkih oligarha na terenu. Tako je i Plenković morao voditi računa o tomu da zadovolji njih, posebice one u Splitu i Dubrovniku, Zadru, Osijeku, Virovitici i drugdje gdje su dovoljno jaki na terenu. Drugi dio kadrovske politike mora računati sa stručnjacima, bez kojih nijedna vlada ne može funkcionirati. Tu su glavne financije: bez njih je sve „račun bez krčmara“. Tako je ministar Zdravko Marić, rijetko dobar stručnjak za te stvari, mogao biti odabran od Plenkovića iako je prije toga bio član Oreškovićeve vlade odnosno Karamarkov izbor. Nije smetalo ni to što nije bio član HDZ-a. O trećoj skupini kadrova odlučuje predsjednik odnosno vođa stranke ili vlade. Istina, njegove prijedloge trebaju odobriti određena tijela. Plenković predloži, Vlada prihvati. Vlada predloži, saborska većina prihvati. Plenković u HDZ-u nekoga predloži, Predsjedništvo i ostala tijela to prihvate. I . proces (demokratskog) odlučivanja completed.
Što je objavljeno, a što je ostalo skriveno
Tako je bilo i s odabirom Dragana Primorca za predsjedničkog kandidata. Ljetos je objavljeno da je Predsjedništvo HDZ-a „jednoglasno“ odlučilo dati mu potporu kao svom kandidatu, na prijedlog A. Plenkovića. Nije objavljeno odnosno ostalo je posve skriveno što je takvoj odluci prethodilo. Tko je ’gazdi’ i na koji način „servirao“ upravo problematičnog, iz stranke svojedobno izbačenog i realno promašenog kandidata Primorca, i zašto je on upravo njega prihvatio i zauzeo se da ga tijela njegove stranke – s najbrojnijim i najvjernijim biračkim tijelom – odobre. Iako su u njima dobro znali da je Primorac siguran promašaj.
Primorac je posljednji veliki zec što ga je Plenković izvukao iz svoga „alkemičarskog“, „mađioničarskog“ šešira. Nije prvi. Jedan od najpoznatijih zečeva dosad, na kojega su svi već posve zaboravili, bio je dr. Drago Prgomet, kojega je još davne godine 2017. Plenković izvukao iz šešira da bi ga nametnuo gradskom HDZ-u i svima ostalima kao kandidata za gradonačelnika Zagreba. Iako su svi u gradskoj organizaciji znali da je posve bezizgledan i toj stranci posve neprimjeren, i to „nestranački“ kandidat (koji je tijekom prethodne godine promijenio dvije ili tri, HDZ-u suprotstavljene stranke). No pokorni stranački kimoglavci, oportunisti i ’realisti’ kimnuli su… zapljeskali… i dali se na posao. A on je zatim doživio potop – i on, a i lista HDZ-a, jedno veći potop od drugoga. Kao i sada Primorac.
Bila je ta kandidatura usluga Milanu Bandiću, s kojim su i HDZ i SDP i neki drugi potajno ili otvoreno surađivali nakon što je Bandić napustio SDP. Nečastan posao, u svakom slučaju. Dvije godine nakon toga HDZ-ov Drago Prgomet, koji je doživio potop za gradonačelnika, postao je s tek 5,6 posto glasova birača predsjednik zagrebačke Gradske skupštine. On je tada najavio novo povezivanje Zagreba i Beograda i dao niz za bilo kojeg HDZ-ovca jako čudnih izjava. Plenkoviću one nisu smetale. Naprotiv, reklo bi se da su mu odgovarale i imponirale na temelju sveg njegova „bratimljenja“ sa službenim Srbima, Srbijancima, Pupovcem, ’manjincima’ i drugim ’etnobiznismenima’ te s raznim ostalima.
Čemu služe „zečevi“ i kako će se sve rasplesti
Prgomet i Primorac dva su između mnogih zečeva što ih je Plenković izvukao iz svoga majstorskog šešira. Zašto „zečeva“? Zato što se ta riječ u političkom žargonu upotrebljava za lažnjaka, za nepravog, prividno jakog trkača, za onoga koji treba privući pozornost na sebe i zavarati vlastite trkačke suparnike, a u korist nekog trećeg kandidata. Prvi put Plenkovićev „zec“ Prgomet poslužio je Bandićevu ostanku na vlasti u gradu Zagrebu. Ovaj put Plenkovićev „zec“ Primorac (zanimljivo, prezimena svoj trojici počinju glasom P) poslužio je ostanku Milanovića na Pantovčaku.
Milanović će Plenkoviću biti zahvalan što mu je uzvratio uslugu. Premda, ljevičarska je zahvalnost mač s dvjema oštricama, što je poznato iz moskovskih, španjolskih, jugoslavenskih i drugih partijskih iskustava. Naime, Milanović mu je pomogao onom svojom smiješnom i apsurdnom i k tomu iznevjerenom (i po mišljenju čak i ljevičarskih pravnih stručnjaka: suprotnom duhu Ustava i zdravom razumu) najavom da će preskočiti na mjesto predsjednika vlade nakon ranoproljetnih izbora za Sabor, a prije toga da će dati ostavku na mjesto predsjednika države. Ta Milanovića najava izazvala je zgražanje i zbunjenost i podjele širokih razmjera i među ’necijepljenim’ ljevičarima, pa je SDP prošao mnogo lošije od HDZ-a, te je Plenković s dijelom DP-a i još nekima mogao ’skuckati’ minimalnu većinu, s kojom i sada vlada, i to vrlo autoritativno.
Od dr. Prgometa do dr. Primorca popis je Plenkovićevih zečeva vrlo dug; neki su već zaboravljeni ili su iza brave ili su optuženi ili su osumnjičeni ili se nad njima provode istrage i izvidi ili su izgubili ugled ili su smijenjeni, eliminirani. No on neumorno i dalje kao onaj Nazorov odabranik („Drug Tito) jaše na čelu kolone uz usku stazu planinsku…“. Za njim klipsaju HDZ-ovci kao pokorna četa… sve dok ne shvate (ali tada će biti prekasno) da je to sve više put u njihovu propast, poput onoga za dalmatinske partizane izginule bez ikakve potrebe na Sutjesci. Vođa će se vjerojatno spasiti, zečevi i zaštićeni odabranici negdje će biti zbrinuti, od HDZ-a će ostati olupina, a većina Hrvatica i Hrvata potražit će dugoročno spas od Plenkovićeva samovlašća pod okriljem Milanovića odnosno tobože umjerene i one divlje crveno-žuto-zeleno-crne (jugoslavenske, boljševičke, pročetničke ili globalističke) ljevice. Kao što su upravo ovi izbori i pokazali. Oni nipošto nisu toliko uspjeh Milanovića i Kekinice koliko su posljedak dogovora ispod stola i osveta Plenkovićevoj samovolji, ali i preteča sloma vladavine HDZ-a, no i pokazatelj raširene besvijesti, demoraliziranosti, demotiviranosti, tuđosti, nemarnosti ili partijske podčinjenosti četiriju petina trenutno glasujućih i one druge polovine trenutno neglasujućih hrvatskih državljana.
Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo
