Današnja propovijed: Služenje Bogu kao temelj obiteljskog zajedništva

„Kao što je Sveta obitelj nakon ovog jeruzalemskog događaja bila još svjesnija, ponosnija i čvršća, tako i mi molimo da Otac nebeski izliječi sve ranjene obitelji, da učvrsti sve oslabljene, jer ako budu poslušni Gospodinu, on će biti vjeran njima. Štoviše, on sam bit će zalog njihova mira i obiteljske sreće na zemlji dok ih ne dovede u vječno zajedništvo u nebesima“ – ističe u propovijedi uz misna čitanja za današnji blagdan Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa don Ivan Bodrožić na portalu Patrologija.

Utjelovivši se i rodivši se kao čovjek, Sin Božji došao je u ljudsku obitelj, te stoga Crkva u nedjelju nakon Božića slavi blagdan Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa. Time produbljuje svijest da je živi Bog postavši članom jedne ljudske obitelji istaknuo neizmjernu važnost obitelji, koju ni sam nije htio zaobići. Živeći kao čovjek u obitelji, svim ljudskim obiteljima skrenuo je pozornost na model života koji predstavlja Sveta obitelj, o čemu je pružio i živi primjer. U tom duhu čitali smo i današnja čitanja koja nam govore o otajstvu ljudske obitelji koje postoji po volji Božjoj od stvaranja čovjeka. Ali postoji kao otajstvo koje je nerijetko ugroženo i zapostavljeno među ljudima i u ljudskom društvu kao neki kamen spoticanja koji smeta tolikim pojedincima, skupinama, pa nerijetko i društvu u cjelini. Nije slučajno da se upravo obitelj nalazi na vjetrometini i na udaru različitih struktura moći. Baš zato Sin Božji pokazuje svoju zauztost za obitelj i za život kojemu ona služi, te je zbog toga htio ne samo uzeti tijelo i postati čovjekom, već u pravome smislu riječi biti dio ljudske obitelji. Time je prihvatio i sve one izazove koje nosi život u obitelji, kao što nam to pokazuje i današnji evanđeoski odlomak, ali i drugi odlomci koji opisuju njegovo začeće i rođenje u obitelji.

Marijina i Josipova odgovornost

Sveti Luka, naime, u današnjem evanđeoskom tekstu opisuje Marijinu i Josipovu odgovornost u skrbi oko ljudskog odrastanja i odgoja Sina Božjega. Njihova ljubav i poštovanje bili su mu najbolje ozračje u kojem je rastao kao dječak prema mladenačkoj i zreloj dobi. Njihova vjernost Bogu bila je svakodnevna hrana kojom su hranili svoje duše, te i njemu kao dječaku osiguravali ono najpotrebnije za ispunjen i dostojanstven život. Zato Evanđelist i kaže, s ciljem da opiše njihovu pobožnost, da su svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. No kada je Isusu bilo dvanaest godina, on je ostao u Jeruzalemu bez njihova znanja, dok su se oni bezbrižno vraćali misleći da je među suputnicima. Kad su shvatili da ga nema, bili su prisiljeni vratiti se i puni žalosti ga tražiti pomišljajući uvijek na onaj najgori scenarij. No srećom, našli su ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita, kako reče sveti Luka. Kad su ga onda upitali zašto im je to napravio, on je na to mirno odgovorio: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?”  Ovaj događaj je bio svojevrsna prekretnica u njihovu obiteljskom životu, jer je Isus pokazao svoju samosvijest, to jest svijest o božanskom sinovstvu, te je na neki način iskoristio prigodu da pozove i njih na novi korak u odnosu i pristupu koji je iziskivala nova situacija. A to je značilo da se trebaju pripraviti na to da će on jednom iskoraknuti iz njihova obiteljskoga okruženja vršeći volju Očevi i ispunjavajući svoje spasenjsko poslanje poradi kojega je došao na svijet.

Obiteljski odnosi pod prizmom služenja Bogu i Sinu Njegovu

Polazeći od ovog događaja mogli bismo promatrati obiteljske odnose pod prizmom služenja i posluha Bogu. Naime, Marija i Josip kao roditelji istinski služe Bogu i Božjem Sinu. Tom služenju su i jedno i drugo podredili svoj život, jer su i jedno i drugo izgovorili svoj „neka mi bude“ kad ih je anđeo Božji pozvao da služe otajstvo Božjeg utjelovljenja. Marija je kao ‘službenica Gospodnja’ izgovorila svoj ‘neka mi bude po tvojoj riječi’, a i Josip je učinio sve što mu je rekao anđeo, te je Mariju primio u svoj dom da joj bude zaštitnik i pomoćnik. I jedno i drugo su pokazali posvemašnju spremnost služenja, kao i savršenu vjernost u služenju Božjoj riječi. Time očituju koji je smisao braka i obitelji: služiti Bogu živomu, a ne samo ljudskoj viziji obiteljskoga života. Njih dvoje ne služe samo sebi, niti samo jedno drugome, već oboje služe Bogu i ostvarenju njegova spasenjskog plana. To je u biti prava snaga i smisao obitelji, da ne služi samo nekom vremenitom cilju i smislu, već onom vječnom. Osim toga, kada svoje služenje trebaju usmjeriti prema Isusu, čine isto: oni služe njegovu zajedništvu s Ocem nebeskim. Oni to pokazuju svojom pobožnošću i revnošću prema Bogu, što je razvidno iz njihova života, pa i hodočašćenja svake godine u Jeruzalem za Pashu.

Važnost zajedništva s Bogom za plodan obiteljski život, a i za njegovo očuvanje

Njihovo služenje postaje model i današnje obitelji koja je opterećena i ugrožena mnogim izazovima, a najgore ako je ti izazovi izgrizu iznutra ugrožavajući zajedništvo članova obitelji s Gospodinom, kao i njihovo međusobno zajedništvo. Mnogi na žalost i ne znaju uopće kolika je važnost zajedništva s Bogom za plodan obiteljski život, a i za njegovo očuvanje. Ni Marija ni Josip nisu bili manje opterećeni izvanjskim izazovima, pa su čak bili izloženi i progonu, ali im je vjernost Bogu davala snagu da u svemu tome izdrže. Štoviše, onima koji su Bogu vjerni, Bog je trajno prisutan kao pomoć i zaštita, te onda s njime mogu nadići sve poteškoće koje se pojave na obzorju. Mnoge su obitelji danas upravo zato ranjive što ne vide važnost niti osjećaju potrebu živjeti svoj život u zajedništvu s Bogom i prema njegovim nadahnućima. Zato ih poteškoće koje nadođu lako pobijede, te naprave ono najgore što je moguće – razore obiteljske odnose iznutra okrećući leđa jedno drugome. A sve je to lako pobjedivo samo da se supružnici okrenu služiti Gospodinu i njegovoj volji, pa bi se on pobrinuo da pronađe pravo rješenje za probleme i odgovore na sva pitanja koja ih muče.

Molimo da Otac nebeski izliječi sve ranjene obitelji, da učvrsti sve oslabljene

Molimo stoga zagovor Svete obitelji za sve naše obitelji. Kao što je Sveta obitelj nakon ovog jeruzalemskog događaja bila još svjesnija, ponosnija i čvršća, tako i mi molimo da Otac nebeski izliječi sve ranjene obitelji, da učvrsti sve oslabljene, jer ako budu poslušni Gospodinu, on će biti vjeran njima. Štoviše, on sam bit će zalog njihova mira i obiteljske sreće na zemlji dok ih ne dovede u vječno zajedništvo u nebesima, što je istinski cilj obiteljskoga života da se jednom svi članovi obitelji pronađu i u nebeskom zajedništvu velike obitelji Oca nebeskoga po sve vijeke vjekova. Amen

Patrologija/Hrvatsko nebo