Marko Štrok: Pariz – Notre Dame – skandalozno

Neobično (ne)liturgijsko ruho

Još se nije sasvim stišala bura oko otvaranja Olimpijskih igara u Parizu koja je bila u znaku antikatoličke parodije, ruganja sa Posljednjom večerom, a pojavila se nova izrazito čudna situacija. Riječ je o otvaranju obnovljene pariške katedrale Notre Dame u Parizu. Znamo da je taj inače veličanstveni događaj zasjenjen susretom svjetskih političara koji su bili nazočni na tom događaju. Na otvorenju su bili novoizabrani američki predsjednik Donald Trump, domaćin francuski predsjednik Macrone, ukrajinski predsjednik V. Zelenski i drugi. Svjetski mediji, pa tako i naši hrvatski mediji su više pisali i izvještavali o njima, a manje, ili vrlo malo o značaju katedrale Notre Dame za Francusku i Francuze. Tako je politika sa političarima zasjenila taj veličanstveni događaj uspješne petogodišnje obnove katedrale. Kako je uspjela tako brza obnova u požaru stradale katedrale nikome baš do kraja nije poznato. No, valja se radovati tom događaju jer je to izuzetno veliki uspjeh za sve Francuze i sam grad Pariz.

Neobično liturgijsko ruho

Znamo da smo u adventu kada se gotovo u sve dane na liturgijskim događanjima u crkvi nosi ruho ljubičaste boje. Osim dakako na dane kada Crkva propisuje neku drugu liturgijsku boju. Tako je recimo propisano da se na Bezgrešno začeće BDM nosi liturgijski bijela boja. Taj prije spomenuti propis važeći je za sve zemlje Katoličke crkve u svijetu. Neki koji su promatrali i doživjeli ponovno otvaranje pariške katedrale Notre Dame ostali su u šoku. Iznenadile su ih liturgijske boje, šarenilo boja u koje su bili obučeni neki crkveni klerici. Riječ je dakako o glavnim akterima sa tog otvaranja. Prevladavale su boje ruha koje nisu baš uobičajene u katoličkim crkvama. Dakako da valja napomenuti da liturgijske boje mogu biti: bijela, crvena, ljubičasta, zelena, ružičasta. Zelena je za vrijeme kroz godinu, ljubičasta za korizmu i advent, te za mise zadušnice. Bijela je svečana boja za Uskrs, Božić, Marijine blagdane, itd. Ružičasta se obično nosi kao znak radosti na Treću nedjelju došašća, nedjelju Gaudete – Radujte se. Crvena boja za dane mučenika i na Duhove. Oni koji su promatrali događaje vezane uz otvaranje katedrale bili su šokirani. Na tim liturgijskim haljinama prevladavalo je šarenilo kričavih boja: plave, žute i zelene sa bijelom bojom. Na prvi pogled doista neukusno, neskladno i čudno. Moguće je da su sve misnice, da je svo liturgijsko ruho spomenutih legalnih od Crkve odabranih boja u požaru katedrale Notre Dame izgorjelo. Ali zašto nije zamijenjeno sa adekvatnim bojama: zelena, crvena, bijela, ljubičasta? Kako je moguće da su pariški liturgičari i kler dopustili takav vidljivi promašaj? Da li je to promašaj, neznanje ili podvala veliko je pitanje? Zašto? Zato što neki tvrde da su to boje masonske lože Reda Istočne zvijezde.

Masonska loža Reda Istočne zvijezde

Red Istočne zvijezde (OES) je masonsko pridruženo tijelo otvoreno i muškarcima i ženama. Osnovao ga je 1850. odvjetnik i pedagog Rob Morris, poznati slobodni zidar, a usvojen je i odobren kao dodatno tijelo Masonskog bratstva 1873. Red se temelji na nekim učenjima iz Biblije  i otvoren je za ljude i sva vjerska uvjerenja. Ima otprilike 10 000 ogranaka u 18 zemalja i približno 500 000 članova pod svojim generalnim velikim kapitulom. Članovi Reda istočne zvijezde imaju 18 i više godina; muškarci moraju biti majstori masoni, a žene moraju imati specifične odnose s masonima. Izvorno, žena bi morala biti kći, udovica, supruga, sestra ili majka majstora zidara. Red sada dopušta drugim rođacima kao i Jobovim kćerima, Djevojčicama duginim bojama i članicama Organizacije trokuta (samo NY) da postanu članovi kada budu punoljetni.

Povijest – Anglo-američko slobodno zidarstvo

Red je stvorio Rob Morris 1850. godine dok je predavao na masonskom fakultetu Eureka u Richlandu, Mississippi. Dok je bio sputan bolešću, iznio je načela reda u svojoj krunici Istočne zvijezde. Do 1855. organizirao je “Supreme Constellation” u New Yorku, koji je unajmio ogranke diljem Sjedinjenih Država. Godine 1866. dr. Morris je počeo raditi s Robertom Macoyem i predao mu Red dok je Morris putovao po Svetoj zemlji. Macoy je organizirao trenutni sustav kapitula i modificirao krunicu dr. Morrisa u ritual. Slično slobodnom zidarstvu, Red Istočne zvijezde nije bio otvoren za Afroamerikance. Slobodno zidarstvo Prince Halla osnovano je 1784. godine, a prvi ogranak Prince Hall Reda Istočne zvijezde osnovan je 1. prosinca 1874., pod nazivom, Poglavlje Queen Esther, br. 1, a osnovao ga je Thornton Andrew Jackson u Washingtonu, D.C. “Opći veliki kapitul” osnovan je u Indianapolisu, Indiana, 6. studenog 1876. Odbori formirani u to vrijeme stvorili su Ritual Reda istočne zvijezde u manje-više sadašnjem obliku.

Amblem i heroine

Znak Reda je zvijezda petokraka s bijelom zrakom zvijezde okrenutom prema dolje prema jaslicama. Značenje slova FATAL koja okružuju središnji peterokut u amblemu otkriveno je samo članovima Reda. U sobi kapitula, bijela zraka usmjerena prema dolje pokazuje na zapad. Lekcije za izgradnju karaktera koje se podučavaju u Redu su priče inspirirane biblijskim osobama.

Niz pitanja vezanih uz liturgijsko ruho

U vrijeme interneta i moćnih društvenih mreža razne se stvarnosti vrlo brzo otkrivaju. Pa tako ako „proguglamo“ masonsku ložu Reda Istočne zvijezde vrlo brzo možemo otkriti kako u amblemu spomenute lože prevladavaju žuta, zelena i plava boja. Baš takve boje koje su bile na misnom ruhu kod otvaranja pariške katedrale Notre Dame. Je li to slučajnost, ili podvala. Ako je slučajnost onda je to šteta. A ako je podvala, opet šteta da nitko iz crkvenih krugova nije na vrijeme primijetio tu podvalu. Ukoliko, a to ne vjerujem da je moguće da je pariška nadbiskupija dobrano izigrana sa donacijom baš takvog liturgijskog ruha od strane predsjednika Macronea i grada Pariza. Vjerojatno je netko stvarao neki protokol oko samog otvaranja pariške katedrale, i tada je u ime pariške biskupije trebao odabrati prikladne boje za samu svečanost. A za to postoje samo dvije mogućnosti. Liturgijska boja je trebala biti ljubičasta ili (sasvim) bijela. Ljubičasta jer smo u adventu. Ili bijela kao znak velike svečanosti, velikog događaja. Te kičaste boje, to šarenilo boja nema veze ni sa jednim liturgijskim vremenom u godini, a još više ne ako su to boje pentagrama masonske lože Reda Istočne zvijezde.

Hrvatsko nebo